Postaje li Mjesec ‘novi’ Berlin?

Najava Kine i Rusije da će uspostaviti zajedničku svemirsku stanicu na Mjesecu ukazuje da se igre moći i borba za resurse sa Zemlje polako, ali sigurno prebacuju i u svemir, smatraju sagovornici Al Jazeere.

Iako istraživanje i nauku Peking i Moskva plasiraju u prvi plan kao razlog ove saradnje, sigurnosni analitičar Denis Avdagić mišljenja je da je naučna pozadina zadnje što se može iščitati iz ovog poteza. Stručnjak kompanije INMS iz Zagreba navodi da ova najava svakako predstavlja pokazivanje mišića “suparnika” SAD-a, ali kao razlog za ovakav poduhvat vidi i borbu za resurse i osvajanje novog teritorija.

Sličnog mišljenja je i doktor Dragan Gajić, redovni profesor na Departmanu za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i predsjednik Astronomskog društva Alfa, koji kaže da je svaka međunarodna saradnja u istraživanju svemira dobrodošla, ali dodaje da je i ovog puta ona parcijalna i da je treba sagledavati i u kontekstu trke “u svemu i svačemu”.

Moskva se okreće Pekingu, i obratno

“To možda i nije tako loše, jer da nije bilo te trke za vreme Hladnog rata, verovatno se spuštanje na Mesec u Apollo misiji ne bi ni desilo.”

Uzajamna saradnja Pekinga i Moskve je logičan slijed, smatra Avdagić, s obzirom da je jasno kako Kina i dalje nema samostalnu tehnologiju za ovakav iskorak, a Rusiji će dobro doći finansijska podrška.

“Nedvojbeno, obje zemlje nastoje zadržati južnog, odnosno sjevernog partnera, s kojim i inače dobro surađuje u međunarodnim odnosima te se u tom smislu komplementiraju. Prije 15 godina ruska strana bi ovakvu priču nastojala provesti sa Zapadom, ali nakon brojnih događaja koji su uslijedili – od Gruzije, preko Ukrajine, pa do optužbi u miješanje u izbore – jasno je kako suradnja u tom pogledu više nije samo tako moguća. Moskva se zato okreće Pekingu, a tamo će ih vrlo rado primiti u zagrljaj suradnje, tijekom kojega će kineska strana iskoristiti vrijeme za vlastiti tehnološki napredak. Zato treba biti ponešto oprezan po pitanju provedivosti”, smatra sigurnosni stručnjak kompanije INMS.

Podsjeća da je Kina postigla sada već značajne svemirske uspjehe, a osim s Rusijom, u svemu će nastojati otvoriti i vrata saradnje s Evropom, “starom damom koja je postala poželjna geopolitička udavača u međunarodnim odnosima”.

Osvajanje svemira i tehnološki napredak

Mjesec je neosporno poželjna destinacija, jer Sjedinjene Američke Države također imaju plan za povratak na ovaj Zemljin prirodni satelit, iako se stvari sada donekle mijenjaju.

“Ne zaboravimo kako je u pozadini svega i Međunarodna svemirska postaja [ISS], čiji je radni vijek bio predviđen do 2024. godine, što je ruska strana samostalno odlučila produžiti do 2028. godine, dok se američka administracija još nije oglasila planira li nastaviti financiranje i sudjelovanje u tom projektu”, dodaje Avdagić.

Svaku tvrdnju vezanu za osvajanje svemira i želju za tehnološkim napretkom, barem kada iza takvih poduhvata stoji državni novac, treba uzeti s rezervom, jer su takvi napori često za osnovu imali vojsku, odnosno jačanje vojnih kapaciteta.

Kako podsjeća Avdagić, iskoraci prema svemiru služili su kako idejama vojne nadmoći, tako i utrci u dokazivanju nadmoći, ali su istovremeno donosili ogromne tehnološke iskorake, doduše najprije predviđene vojnoj nadmoći, ali s vremenom su postali tehnologija bez koje ne možemo.

“Uzmite u ruku samo pametni telefon, od brojnih komponenti koje ga sačinjavaju, a koje su stvarane i usavršavane radi vojnih namjena i svemirskog programa, možda nam je najjednostavnije ukazati na GPS, zahvaljujući kojemu se danas ne možemo izgubiti, i putujemo bezbrižno i u nepoznate krajeve bez presavijenih karata.”

Baza bi imala veliki strateški značaj

“Dakle, enormna sredstva ulažu se diljem svijeta u vojne tehnološke programe, koji su uglavnom jednostavno najveći programi takve vrste, najveći u financijskom smislu. Svemirski programi su uglavnom naslonjeni na one vojno-tehnološke i malo je tu izuzetaka. U zemljama poput Rusije, a pogotovo Kine, svaki potez države koji uključuje strategiju obvezno treba sagledavati i u vojnom smislu”, kaže sigurnosni analitičar.

A baza na Mjesecu bi imala veliki strateški značaj, dok bi taj satelit mogao postati “novi Berlin”, odnosno mjesto sporova između Istoka i Zapada, ako zaista dođe do provedbe takvog projekta.

U slučaju formiranja baze, na Zemljinom susjedu bi se radilo o stoljetnom iskoraku prije svega za čovječanstvo, jednako velikom kao i samo spuštanje na Mjesec ili odlazak u svemir, smatra sigurnosni analitičar.

“Strateški za zemlju, ili, bolje rečeno, zemlje koje u tomu uspiju radi se o potezu koji svi ostali moraju pratiti, ako uopće mogu, a financijski je to jako iscrpljujući iskorak. Svemir je već odavno ‘podijeljen’, kao nekada Njemačka, a na Mjesecu, kako stvari stoje, samo će uslijediti novo poglavlje te priče u koju se čovječanstvo zapetljalo. Vjerojatno bi već odavno imali baze na Mjesecu, a možda i dalje da svi zajedno surađujemo, zato takve ideje zovemo utopijama, nestvarnim idealima”, kaže Avdagić.

A što se konkretnih planova Pekinga i Moskve tiče, profesor Gajić podsjeća na poslovicu “Što je brzo, to je i kuso”. Kako kaže, misije koje nisu dovoljno razrađene nose sa sobom velike rizike.

Muskova ideja o putovanju i bazi na Marsu

Prema njegovim mišljenju, bolje bi bilo da  u ovakvim misijama učestvuje i Američka svemirska agencija – NASA; kao i Evropska svemirska agencija – ESA, te japanska, indijska, pa i svemirska agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugih.

“Prvo, lakše bi se podneo ogroman finansijski teret, koji se, moramo priznati, kod poreskih obveznika pojedinačnih zemalja tretira kao bacanje para, jer u laičkoj javnosti nisu označeni benefiti (kroz osvajanje novih tehnologija i sijaset drugih stvari), pogotovo u vreme ogromnih i ekonomskih posledica pandemije. Videćemo kako će se razvijati priča oko predstojeće misije Artemis [misija NASA-e koja bi u trećoj fazi trebala dovesti do slijetanja astronauta na Mjesec 2024. godine]”, kaže redovni profesor na Departmanu za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu.

Ipak dovodi u pitanje stvarno provođenje ovakvih planova.

Izgradnja kolonija ili bilo kog oblika habitata na drugim svemirskim objektima (prije svega na Mjesecu i Marsu) svakako su perspektiva, ali on ne misli da će realizacija biti moguća u narednih nekoliko desetljeća.

“Dugotrajni boravak ljudi na drugim objektima biće skopčan ne toliko sa tehničkim problemima (koji su još uvek daleko od toga da su rizici minimalni) koliko sa zdravstvenim problemima posada, koji su skopčani sa boravkom u uslovima visokih kosmičkih radijacija (UV i kosmičkog zračenja), kao i drugačijim ‘težama’, za koje naši organizmi nemaju ‘genetski’ odgovor. U tom smislu, mislim da su ideje Elona Muska (o putovanju i bazama na Marsu) daleki futurizam, a ne nešto što možemo očekivati tako brzo.”

Kretanje kroz prostor Sunčevog sistema

Što se tiče razloga za baze na Mjesecu, on kaže da je vjerovatno da će “osvajanje” tog satelita biti odskočna daska za let na Mars, ali napominje da to i ne mora biti osnovni stepenik za osvajanje Crvene planete.

“Jer kada jednom savladate Zemljinu gravitaciju, dalje kretanje kroz prostor Sunčevog sistema se može odvijati po inerciji, bez dodatnih troškova oko goriva. Pitanje je samo sa koliko vremena raspolažete, što je opet povezano sa resursima za održavanje života.”

Ipak misli da se u najavama za baze na Mjesecu kriju i vojni aspekti ovakvih misija, koji su najavljivani još u vrijeme američkog predsjednika Ronalda Reagana.

“Formiranje baza na Mesecu pruža mnogo bolju zaštitu za bilo kakve vojne svrhe u odnosu, na primer, na satelite oko Zemlje, koji su mnogo jednostavniji ciljevi koje treba uništiti”, kaže profesor Gajić.