Šelo Šabić: Hrvatska pokušava da se miješa u unutarnja pitanja BiH

Bilateralni odnosi zemalja u regiji su opterećeni prošlošću i problemima koji nisu riješeni, smatra viša znanstvena suradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.

'Vidim pokušaj Hrvatske da se miješa u unutarnja pitanja BiH, što ne smatram poželjnom dobrosusjedskom praksom', kaže Šelo Šabić (Ustupljeno Al Jazeeri)
'Vidim pokušaj Hrvatske da se miješa u unutarnja pitanja BiH, što ne smatram poželjnom dobrosusjedskom praksom', kaže Šelo Šabić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Senada Šelo Šabić je viša znanstvena suradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu. Ima doktorat iz društvenih i političkih znanosti s Europskog sveučilišnog instituta u Firenci, kao i dva magisterija, iz međunarodnih odnosa sa Sveučilišta u Zagrebu i iz mirovnih studija sa Sveučilišta Notre Dame u Sjedinjenim Američkim Državama. Njezini istraživački interesi uključuju hrvatsku vanjsku politiku, jugoistočnu Europu, politike Europske unije i migracije, a u razgovoru je komentirala odnose na Zapadnom Balkanu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.

  • Kako komentirate trenutne odnose u zemljama Zapadnog Balkana? 

– Sve zemlje Zapadnog Balkana pretendiraju na članstvo u Europskoj uniji. Stoga, dinamika odnosa između zemalja i ukupnih regionalnih odnosa se gleda kroz prizmu procesa pristupanja Europskoj uniji, ali znamo da je taj put veliki izazov s obzirom na sveobuhvatnost reformi koje trebaju provesti da bi se približile članstvu u Europskoj uniji.

S druge strane, Europska unija je okupirana svojim unutarnjim problemima i izazovima, pokazuje manje kapaciteta i volje da se aktivno uključi u ubrzanje reformi u zemljama Zapadnog Balkana. Postoji jedna vrsta stagnacije i sa jedne i sa druge strane kada je riječ o reformama na europskom putu.

Bilateralni odnosi zemalja u regiji su opterećeni prošlošću i problemima koji nisu riješeni, uz sve druge izazove kao što su ekonomski razvoj, odlazak stanovništva, promjene odnosa na međunarodnoj političkoj sceni, a sada i pandemija korona virusa.

Pozitivan signal bio bi napor svake vlade da se maksimalno usredotoči na jačanje demokratskih institucija i podizanje ekonomskog standarda u svojoj zemlji, pa i rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima. To nije lako, no neki pozitivni događaji su se desili i neka granična pitanja su riješena.

Sjeverna Makedonija je uspjela prevazići jedan ozbiljan teret svog imena, što nije bilo nimalo lako da bi danas ponovo bila u situaciji blokade i zatvorenih vrata što šalje poruku drugima da kada i napravite neke pozitivne korake, Europa ne odgovara na adekvatan način. No, istinske reformske snage takve prepreke neće zaustaviti.

Svako nosi svoj teret odgovornosti, ali za građane svih zemalja Zapadnog Balkana primarno je kakve vlade imaju u svojim državama jer sa ili bez članstva u Europskoj uniji, temeljni interes bi im trebao biti kvalitet života i prilike koje mogu ostvariti u svojim zemljama, a ne da se moraju iseliti i sreću tražiti negdje drugo.

  • Kako gledate na odnose između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jesu li oni dobrosusjedski? 

– Nažalost, vidim pokušaj Republike Hrvatske da se miješa u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, što ne smatram poželjnom dobrosusjedskom praksom. Iz pozicije interesa Republike Hrvatske ne vidim dovoljno jake argumente zbog čega bi takva prilično intenzivna vanjska politika prema Bosni i Hercegovini, usmjerena na pokušaje njezinog unutarnjeg preuređenja, doprinijela stabilnosti i boljem međunarodnom položaju Republike Hrvatske. Takav pristup otežava bilateralne odnose i narušava ionako krhko povjerenje između dvije zemlje.

  • “Republika Hrvatska neće dopustiti da iko nametne građansko uređenje Bosne i Hercegovine”, izjavio je nedavno Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Zbog čega se zvanični Zagreb na ovaj način miješa u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine?

– Zvanični Zagreb pokušava realizirati specifične interese kao što je zaštita položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini kao jednog od tri konstitutivna naroda, a taj pristup opravdava svojom ulogom u provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma. No, jasno je da nisu svi Hrvati u BiH obuhvaćeni tim pristupom, pa se intervencije Republike Hrvatske svode na podršku Hrvatskoj demokratskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Disfunkcionalnost bh. političkog sistema je svima jasna i ustavne reforme su nužne da bi Bosna i Hercegovina postala jedna stabilna, demokratska i funkcionalna država. Reći da građanski princip, koji je temeljni pricip u Republici Hrvatskoj i u drugim zemljama članicama Europske unije nije rješenje za Bosnu i Hercegovinu, je u najmanju ruku nepristojno.

Bh. vlasti trebaju reagirati na sve poruke iz susjednih zemalja koje direktno zadiru u unutarnja politička pitanja u Bosni i Hercegovini.

Nadalje, političke stranke koje zagovaraju pluralnost, koje u temelj svojih programa stavljaju zaštitu ljudskih prava i građanina kao nositelja tih prava, trebaju odlučnije i jasnije predstavljati svoju viziju Bosne i Hercegovine te puno aktivnije lobirati među zemljama članicama Europske unije i svim zemljama partnerima u međunarodnoj zajednici za prijedloge kako urediti Bosnu i Hercegovinu po volji većine njezinih građana.

Nisam naivna da mislim da postoji jedinstvo u mišljenjima po pitanju uređenja Bosne i Hercegovine, oni koji zagovaraju etnički princip su sigurno snažni, ali ako Bosna i Hercegovina ima građanski kapacitet, onda zagovornici te ideje moraju aktivno objašnjavati svima, i građanima u Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici, kakva su to rješenja. Od strane zapadnih zemalja će imati razumijevanje, jer oni razumiju građanski koncept, a mogu se pozivati na sva ključna mišljenja Vijeća Evrope, Evropskog suda za ljudska prava, tzv. Pribeov izvještaj, kao i mišljenje Evropske komisije iz prošle godine koje u prioritetima očekuje i rješenja u jačanju građanskog principa kako bi se postigla puna jednakopravnost svih građana Bosne i Hercegovine i osigurala bolja funkcionalnost zemlje.

  • Joe Biden, novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država dobro poznaje Zapadni Balkan. Hoće li njegov plan za našu regiju uroditi plodom?

– Ne mislim da plan Joea Bidena već postoji. Bilo je puno optimističnih i prilično naivnih očekivanja da će se nova američka administracija odmah baciti na rješavanje gorućih problema u našem dijelu svijeta. Postoji ona izreka: “Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći”. Zašto bi neko u Washingtonu ulagao silnu energiju u smišljanje rješenja za Bosnu i Hercegovinu, a domaći političari ne preuzimaju odgovornost za svoju zemlju, energiju i vrijeme troše na međusobne optužbe, građana se sjete samo pred izbore, opstruiraju jačanje demokratskih standarda i vladavine prava, a pozicije koriste za vlastito bogaćenje.

U takvoj situaciji, a takvu sliku o Bosni i Hercegovini ima svijet, one političke snage koje tvrde da imaju viziju kako urediti Bosnu i Hercegovinu kao jednu malu, demokratsku, europsku državu moraju pokazati više odlučnosti i odrješitosti. Problemi su jasni, pitanje je hoće li se s tim problemima uhvatiti u koštac ili će reći čekati i nadati se da će doći neko drugi iz vana da probleme riješi. Spomenula sam već jednu izreku, evo i druge: ne postoje neosvojive tvrđave, postoje samo dobri ili loši osvajači. Očekivanje i nada da će doći spasitelj iz vana samo produžava agoniju i ljude iz Bosne i Hercegovine potiče na iseljavanje.

Ne vidim da u ovom trenutku Joe Biden i njegova administracija imaju bilo kakav jasan plan. Njima bi pomoglo kada bi vidjeli da u Bosni i Hercegovini imaju vjerodostojne partnere s kojima mogu surađivati. Vjerujem da su oni jedan drugačiji politički akter nego što je bila prethodna američka administracija, vjerujem da imaju dobru volju i u svom timu imaju ljude koji poznaju Zapadni Balkan. Ne postoji manjak volje i kapaciteta da se oni aktivnije uključe, ali trebamo biti svjesni da nova američka administracija na svom dnevnom redu ima puno prioritetnije i važnije zadatke nego što je rješavanje situacije na Zapadnom Balkanu ili specifično u Bosni i Hercegovini. Njihov angažman može doći lakše i brže ako postoji jasna ideja kako se Bosna i Hercegovina može preurediti, a doprinos stvaranju takvog rješenja moraju dati i domaći politički akteri. Ne mogu Brisel i Washington sami smisliti šta je dobro za Bosnu i Hercegovinu, mora postojati odlučnost i volja iznutra.

  • Da li je sloga Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije trajno rješenje za Zapadni Balkan, a posebno Bosnu i Hercegovinu?

– Apsolutno je potrebna sloga Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Mislim da bi najlošiji scenarij bio da Europska unija i Sjedinjene Američke Države imaju paralelne planove za Bosnu i Hercegovinu koji se međuosobno natječu, da su u kompeticiji jedan protiv drugog i tako doprinose dodatnom razjedinjenju. Kako je Bosna i Hercegovina zemlja europskog kontinenta i s obzirom na namjeru i želju da se priključi Europskoj uniji, odnosi sa Europskom unijom bi trebali biti primarni. Međutim, isto tako znamo da Sjedinjene Američke Države uživaju visoki politički ugled, da su bile ključne za završetak rata u Bosni i Hercegovini i imaju veliku težinu na Zapadnom Balkanu.

Ta sinergija i partnerstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije u oblikovanju jedne progresivne i ambiciozne politike oko uređenja Bosne i Hercegovine, da konačno prodiše i postane jedna funkcionalna država, bi bio najbolji scenarij.

  • Njemački političar Christian Schmidt kandidat je za novog Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Da li je neophodan Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR) ili se treba zatvoriti?

– Njemačka jeste nominirala svog kandidata, ali on još uvijek nije izabran. Ostavila bih da vidimo šta će biti konačan ishod nominacije i odluke Vijeća za provedbu mira (PIC). Postoje kriteriji za ukidanje OHR-a, kriteriji 5+2 i PIC donosi odluku jesu li ti kriteriji ispunjeni, a oni to još uvijek nisu. Onome ko će biti novi Visoki predstavnik, ili ako ostane Valentin Inzko, bitno je da međunarodna zajednica da podršku za ubrzavanje pozitivnih promjena u Bosni i Hercegovini.

Međunarodna zajednica može puno učiniti u ohrabrenju političkih ideja koje su u skladu sa europskim vrijednostima, jačom demokratizacijom, zaštitom ljudskih prava, politikom dijaloga i istovremeno biti svjesna da ima instrumente s kojima može sankcionirati politike razdora. Nije međunarodna zajednica bez instrumenata i može upravljati procesima u Bosni i Hercegovini. OHR je postavljen iz tog razloga da nadgleda provedbu mira, da stvori uvjete da Bosna i Hercegovina nadalje može samostalno postojati bez vanjskog pokrovitelja.

U ovom trenutku, ti uvjeti nisu postignuti, ali angažman međunarodne zajednice temeljen na progresivnim demokratskim vrijednostima tome može pomoći. Nažalost, vidimo situacije gdje međunarodna zajednica ima vrlo kratkoročne ciljeve gdje udovoljava zahtjevima i ucjenama lokalnih političkih aktera i to je sve drugo samo ne jedna konstruktivna međunarodna pozicija u Bosni i Hercegovini. Promjena u njezinom pristupu ogledala bi se s jedne strane sankcioniranju politika podjela, a s druge u podršci politikama integracije, gdje je izgradnja direktnog odnosa s bh. građanima naprosto nužna.

  • Imajući u vidu dešavanja na granici između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, da li je prema Vašem mišljenju migrantska kriza na Zapadnom Balkanu već odavno prerasla u političku?

– Ni Republika Hrvatska ni Bosna i Hercegovina nisu stvorile migrantsku krizu i sve dok bude postojao aktivni balkanski koridor, sve zemlje u našoj regiji će biti izložene situaciji u kojoj se stvara humanitarna, politička, sigurnosna, ekonomska kriza i međusobno će se optuživati.

Europska unija je zatvorila granice i Republika Hrvatska tu služi samo kao zaštitnik europskih vanjskih granica, što znači da se humanitarna kriza zadržava u Bosni i Hercegovini.

Područje oko Bihaća, odnosno Bosanska krajina se nalazi u situaciji gdje se treba nositi sa prilivom migranata, a da zapravo nema instrumente i resurse kako tim ljudima pružiti odgovarajuću pomoć. Ne može im pružiti ni trajno utočište jer oni ne žele ostati u Bosni i Hercegovini niti u jednoj od zemalja Zapadnog Balkana, već žele ići dalje. Tu se sad stvaraju problemi koji su puno veći od Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i cijelog Zapadnog Balkana.

U Bosanskoj krajini sam bila nekoliko puta u posljednjih godinu dana i situacija je svaki put sve lošija i lošija. Taj ozbiljan problem potaknut je i činjenicom da Bosna i Hercegovina ima propusnu istočnu granicu, da ne postoji koordinacija unutar bh. institucija, kao ni politička volja da se s tim problemom sveobuhvatno uhvati u koštac. Odgovornost se spustila na lokalnu razinu, a ne može se očekivati od Bihaća i okolice da tako veliki problem nose na svojim plećima.

Postoji odgovornost i političkog Sarajeva, ali i cjelokupne međunarodne zajednice. Europa se prilično licemjerno ponaša i optužuje Bosnu i Hercegovinu za nehuman tretman migranata, a istovremeno ne pronalazi dugoročno rješenje za pitanje migracija. Za Bosnu i Hercegovinu, ali i za Republiku Hrvatsku taj problem će biti jedino riješen ako se migracijska ruta preko Zapadnog Balkana zatvori.

  • Kako i na koji način se može iskorijeniti korupcija koja predstavlja veliki problem u svim zemljama Zapadnog Balkana?

– Rješenje za svaku državu je vladavina prava i jako pravosuđe. Korupcija se nikada u potpunosti ne može iskorijeniti ili barem ne znamo primjere zemalja koje su potpuno imune na korupciju, ali zato je i stvoren demokratski sistem i postoje nezavisne poluge vlasti koje kontroliraju jedne druge. Jako pravosuđe je jedan od temeljnih instrumenata institucija koje garantiraju transparentnost i jednakopravnost te doprinose osjećaju pravne sigurnosti kod građana, ali također doprinose i ekonomskom razvoju.

Nema ekonomskog razvoja bez jake vladavine prava. Nema investitora koji će doći u pravno neuređene zemlje osim špekulativnog kapitala, ali on nije razvojni. Poruke lokalnih političara da ćemo se prvo ekonomski razviti pa ćemo onda razvijati jake institucije je ili zabluda ili namjerno izrečena neistina jer su jake institucije njima prijetnja. Nezavisno pravosuđe je prije svega prijetnja onima koji zloupotrebljavaju vlast i pozicije koje imaju. Ljudi koji nemaju što sakriti i ljudi koji žive prema slovu zakona se ne moraju bojati jakog pravosuđa. Prema tome, političari svjesno opstruiraju nezavisnost, profesionalnost pravosuđa i namjerno vrše politički pritisak na pravosuđe da bi zaštitili sebe i svoje klijentelističke mreže.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Bosna i Hercegovina i Hrvatska dijele blizu 1.000 kilometara granice, ali još nemaju potpisan sporazum o državnoj granici. Neriješeno je i pitanje imovine BiH u Hrvatskoj, a posljednjih mjeseci odnose dvije zemlje opterećuju izgradnja Pelješkog mosta i sve učestalije izjave hrvatskih zvaničnika o radikalizmu koji, navodno, toj zemlji prijeti iz BiH. Do kraja godine očekuje […]

Više iz rubrike TEME
POPULARNO