Projekt Force: Hipersonična oružja i nova svemirska utrka

Vojne sile širom svijeta donose tehnologije sukoba na novu granicu – svemir.

Rusija je jedna od zemalja koje razvijaju hipersonične rakete (EPA)
Rusija je jedna od zemalja koje razvijaju hipersonične rakete (EPA)

U beskrajnoj potrazi za pronalaženjem oružja koje će državi dati snagu potrebnu da nokautira svoje protivnike, novo oružje se pojavilo: ultra-brze “hipersonične” rakete koje mogu promijeniti ciljeve bilo gdje sa zemlje u roku od sat vremena.

Naš moderni život i njegovo rastuće oslanjanje na stalno šireću mrežu i niz satelita znači da se svemir ponovno pojavio kao novo poprište ratovanja.

Šta su hipersonična oružja?

Riječ “hipersonično” označava sve što se kreće pet puta brzinom zvuka – 6.174 kilometara na sat ili brže – drugim riječima, ultra-brzo. Brzina je važna jer daje protivniku manje upozorenja i manje vremena za reakciju.

Većina balističkih raketa se već kreće ovako brzo; ono po čemu se hipersonične rakete razlikuje jeste to da one klize po gornjoj atmosferi i imaju velike manevarske sposobnosti.

Balističke rakete, jednom ispaljene, imaju veoma ograničene mogućnosti da promijene smjer, dosta nalik na bačenu loptu.

Te nove rakete dolaze u dva oblika; prve su takozvane hipersonična jedrilica (HGVs), koje napuste Zemljinu atmosferu i zatim ponovno “urone” u nju, kližući kroz gornje slojeve u plitkom, nasumičnom nizu zavoja i skretanja, s ciljem da prevari neprijateljski radar u vezi stvarne mete napada.

Drugi tip je hipersonična krstareća raketa (HCM) koja, iako nije tako brza, dizajnirana je da leti nisko, ali također na ekstremno velikim brzinama, iznenađujući neprijatelja i dajući mu vrla malo vremena da reagira.

Indija je predstavila Brahmos supersonične krstareće rakete (AP)

Tehnološki izazovi za oba tipa su ogromni. U slučaju letenja ovim ekstremnim brzinama kroz zrak, trenje je glavni izazov, gdje temperature dosežu i do 2.200 stepeni Celzijusa (3.990 stepeni Fahrenheita). Kako bi se problem bolje razumio, uzmimo u obzir da se titanijum topi na 1.670 stepeni Celzijusa (3.040F). Ove rakete, stoga, moraju da budu oblikovane i napravljene od veoma kompleksnih materijala dizajniranih da izdrže takve ekstreme.

Komunikacija je također problem za ova oružja velike vrijednosti s obzirom da jaka vrelina oko projektila stvara oblak supernabijenih čestica nazvan plazma, kroz koji se normalne radiokomunikacije teško probijaju. Sličan problem postoji kod svemirskih letjelica prilikom ponovnog ulaska u atmosferu, u tim trenucima se komunikacija uobičajeno izgubi.

Manevarska sposobnost pri tako visokim brzinama, ključni atribut ovih oružja, predstavlja ozbiljno opterećenje na strukturu projektila i rani testni modeli su se doslovno rastrgali pri pokušaju da se usmjere na novi pravac. Svi ti izazovi znače da ova nova oružja još nisu u potpunosti razvijena s obzirom da se dizajneri bore da stvore održive testne modele koji mogu biti operativni.

Kina, Rusija i SAD – nova utrka u naoružanju

Iako su Sjedinjene Američke Države i Rusija tradicionalno predvodnici takvih novih tehnologija, druge zemlje ih ubrzano sustižu i čak prijete da ih preteknu.

Kina je na vojnoj paradi u Pekingu predstavila hipersonične rakete (Reuters)

Kina testira svoju DF-17 hipersoničnu jedrilicu, predstavljajući ponos kineskog vojnog arsenala. Uz veliku pompu, predstavljena je na paradi u Pekingu u oktobru 2019. Ova raketa je zamišljena da je nosi konvencionalna balistička raketa i ima mogućnost da pogodi bilo koje područje u Južnom kineskom moru u roku od 13 minuta.

Rusija testira svoju raketu, nazvanu Avangard, koja koristi sličnu konfiguraciju kao kineska. Lansirana prikačena na oplatu balističke rakete, odvaja se od tog projektila kad stigne u svemir i zatim se vraća u atmosferu, klizeći do svoje mete nevjerovatnim brzinama koje dosežu i do 33.000 kilometara na sat. Prva raketna regimenta s ovim novim oružjem je postala operativna u decembru 2019, čime je Rusija postala prva zemlja u svijetu koja je otvoreno uključila funkcionalni HGV u svoj arsenal.

Nekoliko drugih zemlja istražuju ove tehnologije. Indija razvija hipersoničnu varijantu svoje BrahMos rakete a Francuska i Japan će imati funkcionalnu hipersoničnu krstareću raketu u svom arsenalu do 2022, odnosno do 2026.

Testiranje indijske rakete BrahMos (AP)

I dok ruski analitičari tvrde da su ove rakete neranjive za presretanje, kinesko istraživanje je pokazalo da trag plazme koju stvaraju ove vrste rakete čini ove projektile vidljivijim za radar. Ovo ima implikacije za bilo koji sistem raketne odbrane, iako ekstremne brzine i velike manevarske sposobnosti otežavaju tim odbrambenim sistemima da predvide dolazni put tih projektila, omogućavajući ovim oružjima da probiju bilo koji do sada razvijeni štit.

Postoje ozbiljne zabrinutosti hoće li ove rakete nositi konvencionalne ili nuklearne bojeve glave. Protivnik koji detektira dolazeći projektil neće znati kojom vrstom bojeve glave je naoružan i pretpostavljajući najgori scenarij, smatrajući da je meta nuklearnog napada. Bilo bi vrlo malo vremena za donošenje odluka, gdje bi se došlo u iskušenje da se lansira nuklearni protunapad prije nego što su vlastite snage potencijalno uništene.

Svemir – novo ‘područje ratovanja’

I dok se ova nova vrsta oružja razvija zapanjujućim tempom, nova granica se također otvara s ciljem vojne nadmoći – svemir.

Sve otkad je Sovjetski savez lansirao prvi vještački satelit, Sputnik, 1957. godine, svijet je posmatrao svemir, zabrinut da bi ovo novo područje moglo brzo postati militarizirano. Tokom decenija, tehnološka ograničenja zajedno sa surovom ekonomskom stvarnošću su značili da su u proteklih nekoliko decenija svemirska oružja istraživana, razvijana i zatim odbačena.

Rusija je testirala hipersonične Zircon krstareće rakete (AP)

To se sada promijenilo s obzirom da zemlje gledanju na ranjive satelitske sisteme i komunikacijske mreže – tako vitalne za savremeni život –  te kako ih poremetiti u vrijeme rata. NATO je proglasio svemir ključnim “područjem ratovanja”, Sjedinjene Američke Države su stvorile novi ogranak vojske nazvan Svemirske snage a bespilotne letjelice se mjesecima šalju na tajne misije.

I civilni i vojni život je sve više ovisan o našoj ogromnoj mreži satelita za komunikacije, lokacije i prijenos podataka. Velike sile su istraživale načine kako da sabotiraju ili da obore te satelite i razvoj protusatelitskog – ASAT – oružja je rastuće područje, iako su samo četiri zemlje – SAD, Rusija, Indija i Kina –  do sada uspjeli da ih testiraju.

Kina ima ogroman arsenal ASAT oružja, namijenjenih da zaslijepi protivnika u bilo kojem potencijalnom sukobu. Ovo uključuje rad na laserskim oružjima koji bi sa zemlje uništavali satelite u niskoj Zemljinoj orbiti.

SAD lansira brojne letjelice u tajne misije (AP)

SAD je lansirao svoju letjelicu za prikupljanje podataka, X-37B, šest puta na tajne misije koje znaju trajati mjesecima. Bespilotne, podsjećajući na manje verzije Space Shuttlea, ima velike manevarske sposobnosti i smatra se da se približavala satelitima potencijalnih protivnika kako bi prikupljala korisnike podatke, a moguće da su ih povremeno i oštećivali.

Vidjevši potencijal za sabotažu, istraživanje se sada fokusira na satelite čuvare, svojevrsne “tjelohranitelje”, koji će štititi vitalne nizove satelita od stranih utjecaja i miješanja. Laseri koji se nalaze u svemiru se razmatraju kao sredstvo i za napad i za odbranu. Pomoću lasera, nema povratnog udara ko bi satelite tjelohranitelje izbacio s kursa kretanja; a oni također mnogo bolje djeluju u vakuumu.

Agencija Ministarstva odbrane SAD-a odgovorna za razvoj novih tehnologija za vojsku SAD-a (DARPA) dizajnira višekratne svemirske letjelice zasnovane na x-37B koji mogu uzletjeti i izvesti 10 misija u isto toliko dana. Ovo će značajno pomoći SAD-u da napravi niz oružja koji će se nalaziti u svemiru kao i značajno sniziti vrijeme i trošak svemirskih putovanja.

Američka vojska koristi bespilotne letjelice X-37B za svemirska izviđanja (AP)

Rusija također ima vlastite upravljive satelite za koje kaže da ih koristi za popravku starih ili oštećenih satelita, ali za koje američka Svemirska komanda tvrdi da su izveli neke neobične letove veoma blizu američkih špijunskih satelita u orbiti. Novi zapovjednik Svemirskih snaga John “Jy” Raymon, nazvao je takvo ponašanje “uznemirujućim” i sklon je da pojača američke sposobnosti u svemiru.

Svemirske snage

Uveliko ismijavan kad je predstavljan 2019, novi ogranak američke vojke će prikupiti sredstva iz svih drugih ogranaka, komunikacije, bespilotne letjelice i osoblje, kako bi usmjerili svoje sposobnosti na ovo novo područje ratovanja. Svemirske snage će zadržati veze sa svim drugim ograncima američke vojske te će asistirati u pomaganju NATO-ovom novom Svemirskom operativnom centru u Ramsteinu, u Njemačkoj.

Svemirske snage nisu dio naučne fantastike, sa svemirskim letjelicama sa posadom koje uzlijeću da se bore u orbiti, već su priznanje SAD-a da ovo novo područje zahtijeva obnovljeni fokus na resurse i komandu u slučaju da ikada dođe do sukoba koji će se voditi u njemu. DARPA već razvija vlastitu verziju “satelita inspektora” nazvanih “robotska servisna vozila” (RSV). Ovo će popravljati stare i neispravne satelite, ali, poput onih u vlasništvu Rusije, nema razloga zašto oni ne bi bilo naoružani kako bi napali satelite drugih zemalja.

Sa novim i višekratnim svemirskim letjelicama na raspolaganju, bespilotnim letjelicama koje se redovno lansiraju, ofanzivnim i defanzivnim satelitskim operacijama koje se planiraju i prijetnjama nekoliko sila s kojim se trebaju nositi, Svemirske snage su se već pretvorile iz uglavnom teoretske organizacije u integralni dio američke vojske sa ubrzano rastućim mogućnostima.

DARPA razvija sredstva koja će dati prednost američkoj vojsci (AP)

Hipersonična oružja su posebno u skladu sa željom SAD-a da bude u mogućnosti da precizno pogodi metu konvencionalnom bojevom glavom bilo gdje u svijetu u roku od jednog sata. Ovo je osnovna premisa američke doktrine Brzi globalni udar (Prompt Global Strike) i ove nove rakete će činiti integralni dio u pretvaranju te doktrine u stvarnost. Svemirske snage će igrati vitalnu ulogu u integraciji senzora, detektiranja prijetnji i razvoju ovih ključnih sredstava.

Kraj novog početka?

Trka u naoružanju se uveliko odvija dok se sile bore za nadmoć u novim poljima naoružanja i ratovanja. Posljednji od velikih hladnoratovskih sporazuma o oružju, Novi ugovor o smanjenu strateškog naoružanja (START) visi o koncu.

Potpisan 2010. između SAD-a i Rusije, ovaj sporazum će prestati važiti za nekoliko mjeseci jer nikad nije zamišljen da kontrolira ili ograničava ovu novu klasu oružja. Rusija je zatražila produženje START-a i kazala je da bi razmotrila da Avangard bude obuhvaćen ograničenjima sporazuma.

Sporazum također ne obuhvaća Kinu, kojoj arsenal i konvencionalnog i nuklearnog oružja svakodnevno raste bez ikakve kontrole. Kina je iskazala malo interesa za ograničavanje svojih vojnih sposobnosti i ubrzano razvija programe ovih novih oružja s ciljem da sustigne, postigne paritet i eventualno pretekne svoje rivale u pogledu borbene moći.

Rusija razvija nova oružja kako bi ostala jedna od vodećih vojnih sila u svijetu (AP)

Nove klase oružja – ultra-brze hipersonične rakete koje mogu pogoditi bilo koju metu na planeti u roku od sat vremena kao i sateliti-ubice koji mogu sabotirati i uništiti druge satelite – te pojava sve sofisticiranijih vojnih svemirskih letjelica pomažu u preoblikovanju načina na koji će se budući ratovi voditi.

SAD je smatrao nužnim da formira novi ogranak vojske, integrirajući te koncepte. NATO je proglasio svemir novim područjem ratovanja. Rusija i Kina također razvijaju nova oružja s ciljem da daju prednost svojim vojskama.

Kao i u svim utrkama u naoružanju, cilj je ili da se ostvari dominantna pozicija ili da se sustignu oni koji su to već postigli.

Izvor : Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO