Svaka treća osoba u regiji koja ostane bez posla spremna za sivu ekonomiju

Jedan od glavnih pokretača rada na sivom tržištu je i relativno visoko poresko opterećenje na rad.

U Hrvatskoj je prema posljednjem istraživanju Evropske komisije svaka četvrta formalno zaposlena osoba spremna primati dio plate „na ruke“ (EPA)

Države Zapadnog Balkana suočavaju se sa rasprostranjenom sivom ekonomijom koja svojom obimom od 30 posto BDP-a znatno premašuje prosjek Evropske unije od 17,1 posto.

Sarajevski Centar za politike i upravljanje je predstavio studiju “Rasvjetljavanje ekonomije u sjeni: Istraživanje neformalne ekonomije u četiri države Jugoistočne Evrope” koja se bavi ključnim aspektima sive ekonomije u četiri susjedne zemlje – Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji tokom 2019.godine.

„Postavili smo pitanje ispitanicima da li bi učestvovali u sivoj ekonomiji kada bi se njihov dohodak drastično smanjio, a finansijska situacija značajno pogoršala i to je veoma relevantno u kontekstu krize koja pogađa zemlje regije i činjenice da veliki broj ljudi ostaje bez posla. U prosjeku, svaka treća osoba u regiji koja ostane bez posla spremna je prihvatiti neki vid neformalnog posla. S obzirom da je oko 35 posto populacije četiri zemlje regije reklo da bi u takvoj situaciji razmotrilo neformalni radni angažman, procenat populacije koji će u slučaju gubitka posla razmotriti neformalan rad je trostruko veći od procenta koji je priznao (sedam posto) ili odbio (šest posto) da odgovori na pitanje o svom učešću u neformalnom tržištu rada prije krize. S druge strane, 27 posto populacije je reklo da bi razmotrilo kupovinu jeftinije robe iz neformalnih izvora. Ako to uporedimo sa procentom ispitanika koji su priznali svoje učešće u sivom tržištu roba (26,5 posto), zaključujemo da pogoršanje ličnih prihoda značajnije ne utiče na spremnost građana za neformalnu kupovinu“, kaže Adis Muhović, izvršni direktor Centra za politike i upravljanje.

To znači da je glavni uzrok sive ekonomije u sistemu. Možda u carinskoj ili poreskoj politici, akcizama i nametima?

„Jedan od dva glavna pokretača rada na sivom tržištu je relativno visoko poresko opterećenje na rad. Poreski klin (procenat poreza u ukupnoj cijeni rada) je u svim zemljama u regiji veći od OECD prosjeka. Rezultat takve porezne politike je dovijanje poslodavaca da smanji troškove rada, a radnika da povećaju lična primanja. Naši nalazi pokazuju da 40 posto građana navodi da je razlog neformalnog zapošljavanja insistiranje poslodavca na isplati neprijavljenih plata, dok 36 posto populacije regiona vjeruje da neprijavljivanje zapošljavanja služi kao strategija za povećanja ličnih prihoda. Ukoliko se želi povećati formalno zapošljavanje i smanjiti poticaje za izbjegavanje plaćanja poreza na rad, vlade bi trebale razmotri smanjenje poreskog klina na plate radnika sa trenutnog nivoa na postotak bliži OECD prosjeku“, dodaje Muhović.

Akcize na duhan

Akcize na duhan i duhanske prerađevine su sinonim sive ekonomije i to u regionu gdje procenat pušača nije zanemariv. Države svoje akcizne politike podređuju zahtijevima evropskih birokrata, a ne standardu građana. Rezultat je porast kriminala i znatnije gubljenje prihoda.

„Kada posmatramo oporezivanje potrošnje akciznih roba, porezi čine više od 3/4 krajnje cijene cigareta u svim državama regije. Porezi i akcize čine najveći dio maloprodajne cijene cigareta u BiH, a najniži u Crnoj Gori. Naša je preporuka da države pri usklađivanju nivoa akciza sa EU, trebaju obratiti pažnju da brzina i model usklađivanja postigne željene rezultate, a izbjegne nuspojave, kroz stalno sustavno vrednovanje cjenovne pristupačnosti akcizne robe prema EU standardima“, poručuje Adis Muhović.

Posmatrajući posebno Bosnu i Hercegovinu, dominiraju trgovinski sektor (maloprodaja i veleprodaja), građevinski, prerađivački, sektor transporta i skladištenja, te oblast popravke automobila i drugih popravki, a nezanemarivi su i sektor šivenja i proizvodnje obuće i odjeće, kao i sektor usluga vezanih za kućne poslove i baštovanstvo.

„Iako je teško naći najmanji zajednički sadržilac za ovako raznolike sektore, može se špekulisati da je pojava neformalnih oblika rada prevalentnija u oblastima sa manje plaćenim poslovima koji ne zahtijevaju sofisticirane vještine i viši stupanj obrazovanja. Obzirom na trenutnu politiku oporezivanja plata, odnosno visok poreski klin na plate, troškovi upošljavanja radnika sa nižom razinom vještina su relativno visoki za poslodavca, dok radniku na račun liježe relativno nizak prihod, što stimuliše obje strane da ne deklarišu dio ili ukupnu dogovorenu naknadu za rad. Sa druge strane „pregovaračka“ pozicija poslodavaca je u ovim sektorima veća, jer se donekle banalizirano rečeno, radi o lakše zamjenjivim zaposlenicima, te stoga radnici vrlo često pristaju na sve uvjete koji im se ponude iz straha da ostanu bez zaposlenja. Ipak, ne treba zanemariti da su neki od ranije spomenutih sektora ujedno i najveći sektori, čime se povećava vjerovatnoća pojavljivanja kompanija koje ne prijavljuju u potpunosti radnu snagu“, navodi Amar Numanović, autor studije i ekspert za javne politike.

‘Poreski moral’

Kada je riječ o robama kojima se najviše neformalno trguje, tu prednjače cigarete, odjeća, prehrambeni proizvodi i drvo za ogrjev, pelet, te ugalj. Pokretača sive ekonomije po njemu treba tražiti u ekonomskom i institucionalnom kontekstu, pa tek onda u društvenim i kulturološkim faktorima.

„Čak je i pitanje ‘poreskog morala’ prevashodno pitanje percepcije konteksta u kojem se nalazimo – ako nismo zadovoljni javnim uslugama, ako ne vjerujemo vladama i nismo zadovoljni politikom kakvu one vode, ako smatramo da je korupcija u javnom sektoru sveprisutna, onda je očekivano da ćemo biti spremniji pribjegavati aktivnostima u neformalnoj ekonomiji, odnosno da ćemo imati manju moralnu zadršku i otpor prema takvim praksama“, smatra Numanović navodeći akciznu politiku na cigarete kao primjer.

U Hrvatskoj je prema posljednjem istraživanju Evropske komisije svaka četvrta formalno zaposlena osoba spremna primati dio plate „na ruke“ ako bi to rezultiralo povećanjem ukupnih prihoda. Josip Franić, istraživač Instituta za javne financije iz Zagreba potencira rigidnost tržišta rada, ali i kulturološki i obrazovni aspekt sive ekonomije kao fenomena kompletne regije.

„Iako se neprijavljene aktivnosti u Hrvatskoj najčešće pojavljuju u građevini i uslužnim djelatnostima, ne postoji sektor pošteđen ovog oblika rada. Pojavnost i učestalost neprijavljenog rada usko su povezani s prirodom samog posla te veličini tvrtke u kojoj se on obavlja. Primjerice, zbog veće fleksibilnosti i mogućnosti razvijanja jačih socijalnih veza, mikro i male kompanije znatno češće sudjeluju u ovakvim oblicima prijevare. S druge strane, izrazita sezonalnost nekih djelatnosti (a upravo se tu građevina i turizam izdvajaju) stvara poticaj i radnicima i poslodavcima za stvaranjem što većeg prihoda u ograničenom vremenskom periodu. Bitnu ulogu igra i količina gotovine koja kruži u pojedinom sustavu, premda valja napomenuti kako su novija istraživanja pokazala nevjerojatnu inovativnost Hrvata kad je riječ o strategijama za izvlačenje gotovine“, komentariše Franić.

‘Snalažljivost’ kao odgojna metoda

On, kao i Numanović navodi fenomene podmićivanja, sukob interesa, pronalaženja veza u poslovanju, „snalažljivost“ i druge oblike zloputrebe kao sastavni i „simpatični“ dio odgojnog kurikuluma, što za posljedicu ima devijacije u svim društveno-ekonomskim područjima, koje kao takve više nisu izuzetak nego pravilo.

„Doista, prema nekim procjenama stvarna bruto-dodana vrijednost proizvedenih roba i usluga u Hrvatskoj čak je 27 posto veća od službenih brojki, dok je u ostalim zemljama taj broj i nešto veći“, zaključuje Franić dodajući da doba kriza nikada nije najsretnije vrijeme za neselektivno suzbijanje neformalnog gospodarstva s obzirom da takve aktivnosti često pružaju slamku spasa tvrtkama i pojedincima koji bi zbog nepovoljne situacije na tržištu inače bili dovedeni pred zid.

U Crnoj Gori siva ekonomija ima značajan uticaj i na konkurentnost privrede, a najzastupljenija je u uslužnim, poljoprivrednim i trgovinskim djelatnostima.

„Siva ekonomija i neformalni rad su duboko ukorijenjeni u crnogorski društveni i ekonomski sistem. Kada govorimo o sociološkom fenomenu posebno na ovim prostorima, svakako da je tu veliki problem i svijest građana o konačnim posljedicama njihovog kupovanja kod „poznatih prodavaca“. Nažalost dok se ne postignu “vidni” rezultati u pogledu sive ekonomije biće više i nelegalnih aktivnosti. Da bi se to prevazišlo potrebno je da Vlada kontinuirano provodi aktivnosti na ublažavanju ovog problema. Pored sankcionisanja onih koji posluju u sivoj zoni, treba se odlučno okrenuti i preventivnim mjerama koje bi proširile bazu poreskih obveznika i dosta onih koji posluju u sivoj zoni, podstakli da regularno posluju“, kaže Milan Dragić, izvršni direktor Montenegro biznis alijanse.

U Srbiji je Nacionalna agencija za lokalni ekonomski razvoj (NALED) prezentovala istraživanje iz marta 2020.godine prema kojem je najdominantniji oblik nepropisnog rada zapošljavanje bez ugovora i isplata zarada na ruke. Od 100 dinara stečenih radom u sivoj zoni, 62 potiče od neprijavljivanja plata, a 38 dinara od izbjegavanja evidentiranja prodaje roba i usluga, odnosno profita.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

S opsegom od 30,1 posto BDP-a, razina sive ekonomije u Srbiji jedna je od najviših u Europi. Procjenjuje se da vrijednost roba i usluga kojima se prometuje u sivoj zoni iznosi oko 10 milijardi eura, pri čemu državna blagajna dnevno gubi oko 8 miliona. U okviru Akcijskog plana za provedbu nacionalnog programa za suzbijanje sive […]

Published On 12 Nov 2017

Koji faktori generišu visok udio sive ekonomije u bruto domaćem proizvodu Srbije i Bosne i Hercegovine? Koliko su provodivi planovi na suzbijanju sive ekonomije ili su i dalje samo dio opće dnevnopolitičke priče? Koliko trpi cjelokupna ekonomija i društvo zbog toga, te kako to promijeniti? O tome u Kontekstu govore:   Ivan Radak iz Nacionalne […]

Published On 22 Nov 2017

Raslojavanje je započelo devedesetih godina kada je većina osiromašila, a manji dio stekao bogatstvo.

Published On 24 Sep 2020

U udruženju Blokirani procjenjuju da će u prvom valu biti finansijski blokirano 300 hiljada građana, te da je presedan u evropskim razmjerima da neka država u jednom danu gurne toliko ljudi u blokadu.

Published On 21 Oct 2020
Više iz rubrike TEME
POPULARNO