Šta Njemačka želi s novom inicijativom u BiH?

Ne bi trebalo očekivati da Christian Schmidt preko noći promijeni BiH, govori analitičar iz Njemačke Nenad Radičević.

Ako Berlin zaista želi promijeniti dinamiku u BiH, potrebno je razviti potpuno novu strategiju, kaže Bodo Weber (EPA)
Ako Berlin zaista želi promijeniti dinamiku u BiH, potrebno je razviti potpuno novu strategiju, kaže Bodo Weber (EPA)

Kritičari Valentina Inzka odmah su početi likovati. Na čelo Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR), koji je u proteklih nekoliko godina, kako tvrde mnogi od njih, igrao sve sporedniju ulogu na sve užarenijoj bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, doći će izvjesni Nijemac. I to ne bilo kakav, već produžena ruka i čovjek od povjerenja Angele Merkel.

Slavlje u, makar jednom dijelu Bosne i Hercegovine, moglo je početi. Dok su nezadovoljnici radom OHR-a Inzku po društvenim mrežama pisali otpremnice u penziju u hladovini bečkih parkova, Christianu Schmidtu počeli su prostirati crveni tepih, kao vitezu na bijelom konju koji će, kao budući visoki predstavnik međunarodne zajednice, u Bosnu i Hercegovinu konačno unijeti red. I to ne bilo kakav, već onakav kakvim ga vide Nijemci.

No, da li će to, zaista biti tako, ukoliko Christian Schmidt, zvanični kandidat Njemačke za mjesto budućeg lidera OHR-a, bude izabran za visokog predstavnika?

Hoće li bivši njemački ministar poljoprivrede i član CSU-a (Kršćansko-socijalna unija) promijeniti ono što se iz perspektive prosječnog Bosanca i Hercegovca već dvije i po decenije čini nepromjenjivim – ujediniti narode, pogasiti međunacionalne požare, ušutkati huškački nacionalizam i secesionizam i napraviti politički stabilnu i funkcionalnu državu koju bi Evropa konačno mogla početi prihvatati kao svoju – državu iz koje se više ne bi moralo glavom bez obzira bježati u Schmidtovu?

Jači angažman Njemačke, ali kako?

Na ta pitanja, čini se, konkretan odgovor može dati samo vrijeme, no, uspjeh  „novog jahača mrtvog konja“, kako je njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung, s upitnikom na kraju, opisao Schmidtovu moguću novu ulogu u BiH, zavisit će od mnogih faktora.

Šta zaista želi Njemačka, čiju podršku ima, kakav je zvanični stav Evropske unije, šta je s Rusijom, a šta sa SAD-om…, samo su neka od pitanja bez odgovora, a od njih bi, valjda, trebalo zavisiti i to koliko će tvrd stav Schmidt moći zauzeti u BiH.

A da će promjene biti radikalne i prema mjeri onih koji su Inzku najviše prigovarali za „inferiornost“, „zabrinutost“ i „nerad“ – neće, makar ne prema mišljenju analitičara iz Njemačke s kojima je Al Jazeera razgovarala o temi njemačkih ambicija i interesa u BiH i samog Schmidta, kao ličnosti od koje se očekuju promjene.

„Zasad se, nažalost, može jedino grubo procijeniti šta Njemačka želi s ovom inicijativom. Jedino što je dosad jasno jeste da se Njemačka želi jače angažirati u BiH, te u tom kontekstu jačati ulogu OHR-a, odnosno ured izvaditi iz stanja pasivnosti, stanje kojem je, to treba podsjetiti, dobrim dijelom vlada Angele Merkel ranije doprinijela“, kaže Bodo Weber, politički analitičar Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina.

No, dodaje da mu mnogo toga još nije jasno o njemačkim željama u BiH, te se stoga teško može govoriti o mogućim promjenama.

„Treba redefinirati ulogu OHR-a, kao i odnos OHR-a i EU-a. No, ono što još ne vidim jeste politika EU-a, odnosno, veza njemačke inicijative i buduće politike Evropske unije prema BiH. Također, ne vidim jasno niti sliku njemačke ideje transatlantske podjele uloga.

Očekivana podrška SAD-a

Čini se da niti zapadnim partnerima Njemačke puno toga nije jasno“, dodaje.

Weber je mišljenja da Schmidt ima iskustvo u izvršnoj vlasti, a ne i u diplomatiji, ali da je to pitanje manjeg značaja.

„Ključno pitanje jeste da li iza poteza Berlina stoji nekakva politička ideja, strateška ideja i dovoljna politička volja da se na njoj angažira, pogotovo na strani EU-a, i to ne samo sad, nego posebno poslije odlaska kancelarke Merkel sa vlasti krajem godine“, govori Weber.

Nenad Radičević, analitičar sa adresom u Njemačkoj, kaže da je u Berlinu ideja o kandidaturi Christiana Schmidta prisutna već dugo, ali da je konačna odluka zavisila od ishoda američkih izbora. Sada, nakon pobjede Joea Bidena nad Donaldom Trumpom, ideja se mogla početi konkretizirati, sa očekivanjem da Njemačka dobije podršku SAD-a za aktivnosti u ovom dijelu Balkana, za koji Trump nije gajio prevelik interes.

„Schmidtovim izborom zvanični Berlin želi da ima direktan uticaj na, prema njihovom mišljenju, najtrusniji deo Zapadnog Balkana. Iako se Schmidtovo ime u medijima pojavilo tek u decembru, u Berlinu se o njegovom imenovanju raspravljalo još od oktobra prošle godine kada se još nije znalo da li će Donald Trump ostati u Beloj kući. Neizvesnost koju je doneo Trump, čini se, navela je Angelu Merkel da osigura da ne dođe do nekakvog eksperimentisanja u BiH, već da se postigne stabilnost po svaku cenu. To je zapravo njena politika za ceo Balkan. Dolaskom Bidena u Belu kuću, u tome će sada imati i podršku SAD-a“, kaže Radičević.

Opisujući Schmidta, tvrdi da se radi o političaru koji „ne upada previše u oči“, niti nastoji pokazati političku moć koju mu daje funkcija.

Odani vojnik Angele Merkel

„Dakle, on nije grub u istupima, već nastoji da diplomatski reši nesuglasice što, pak, ne znači da će biti blag. Njemu je dosad u svim političkim zadacima značajnije bilo da reši problem, nego da se promoviše. Doduše, na domaćem terenu već tri decenije uspeva da bude u svom izbornom okrugu u Bavarskoj direktno izabran za poslanika Bundestaga. Važi za ‘odanog vojnika’ svoje partije ali i kancelarke Angele Merkel u čijoj trećoj vladi je bio ministar poljoprivrede“, kaže Radičević.

Izbor Schmidta još nije siguran, jer se Vijeće za implementaciju mira (PIC) tek treba očitovati o tome. Kakav će biti stav Rusije, članice Vijeća, još se ne zna, no, Weber ne očekuje njen jači otpor, ali ne isključuje rusku reakciju na drugom frontu, na šta bi zapad trebao biti spreman.

„Na Berlinu, i na Schmidtu je da predstavljaju političku strategiju. Rusija formalno ne može spriječiti izbor Schmidta ukoliko ima podršku partnera u PIC-u. Ali može u u krajnjem slučaju u novembru u Vijeću sigurnosti UN-a staviti veto na redovni jednogodišnji produžetak mandata EUFOR-a. Berlin i zapadni partneri moraju se strateški pripremiti za tu mogućnost“, kaže Weber.

Rusija je, svakako, jedan od faktora od kojih umnogome ovisi učinkovitost OHR-a u BiH. Moskvin stav o BiH i nepromjenjivosti njenog dejtonskog ustava značajno je drugačiji od onog u dijelu EU-a i u SAD-u. Opštepoznato je da Rusija, zapravo, želi gašenje OHR-a.

Govoreći o toj temi, Radičević izražava procjenu da Moskva neće mnogo ometati Schmidta, sve dok ne bude zadirao u promjene koje se tiču entiteta Republika Srpska. Umjesto grubosti, posezanja za Bonskim ovlastima i kažnjavanja, Radičević od Schmidta očekuje mekši i diskretniji pristup rješavanju problema.

Izbjegavanje sukoba sa Rusijom

„Ne bi me začudilo da Schmidtova strategija bude da malim koracima kroz diplomatske razgovore iza zatvorenih vrata, ali i u uz eventualne nemačke investicije u BiH, podstakne lokalne lidere na dijalog i male pomake ka funcionalnijoj državi. Sve dok u tom njegovom delovanju ne bude upitan status Republike Srpske, on bi mogao i da izbegne direktni sukob sa Rusijom“, kaže.

„A kakav je nemački stav o RS-a može se najbolje zaključiti kada zvanično ili nezvanično razgovarate sa nemačkim zvaničnicima po pitanju formiranja Zajednice srpskih opština na Kosovu. Svaki nemački diplomata će odmah reći da Berlin ne želi novu Republiku Srpsku. Sa druge strane, Nemcima je jasno da bi otvoreno rušenje nadležnosti RS-a značilo i uvod u nestabilnost. Zbog toga će njihova strategija biti negde između“, dodaje.

Najveći problem, bez dileme, dosadašnji visoki predstavnici imali su sa Miloradom Dodikom, koji je otvoreno atakovao na OHR, a taj trend kulminirao je za vrijeme Inzkovog mandata. Šta će biti sa Schmidtom?

„Što se tiče ubeđivanja lokalnih političara u BiH, Schmidt je tu već imao uspeha kada je Milorad Dodik blokirao potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (NATO-u), ističući strahove o gubicima poljoprivrednika u Republici Srpskoj. Tada je nenametljivi Schmidt uspeo da reši problem sa Dodikom. To mu pak nije pošlo za rukom kada je u BiH dolazio u delegaciji koja je trebalo da pomogne u rešavanju krize sa migrantima“, kaže Radičević, koji je stava da očekivanja od Schmidta ipak treba svesti na razumniji nivo.

Bez upotrebe Bonskih ovlasti

„Ne bi trebalo od njega očekivati da razreši problem statusa quo i nefunkcionalnosti države, niti da će on promeniti političku scenu u BiH. Kada govorimo o Bonskim ovlastima, sumnjam da će ih uopšte koristiti. Štaviše, njegova strategija će biti da do eventualne promene funkcionalnosti BiH ili promene Ustava dođe tako što će, kako to diplomate u Berlinu vole da kažu, to dogovoriti građani Bosne i Hercegovine, odnosno njihovi politički predstavnici. Do toga neće doći tako lako, tako da ne bi trebalo očekivati da će Christian Schmidt preko noći promeniti BiH“, govori Radičević.

Weber je stanovišta da promjene u BiH ne zavise samo od visokog predstavnika i njegovih želja, već i od onih koji mu trebaju dati konkretnu podršku, te povlači primjer Inzka.

„Pasivna uloga Inzka je rezultat lažne zajedničke politike EU i SAD-a, tranzicije koja je uistinu bila prebacivanje potpune odgovornosti domaćim političkim elitama u BiH preko noći, bez stvaranje preduslova za to. Bez novog ustava za funkcionalnu državu, odnosno, puta ka novom ustavu. Prema tome, ako Berlin zaista želi promijeniti dinamiku u BiH, potrebno je razviti potpuno novu strategiju. To ne može biti niti vraćanje dejtonskoj fazi, niti nastavak lažne briselske faze. U tom novom pristupu treba potpuno definisati odnos snaga i podjelu rada između OHR-a i EU-a, kao i između EU-a i SAD-a“, tvrdi Weber.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO