Djeca doušnici – detalji o britanskom zakonu za vrbovanje djece za špijuniranje

Piše: Ayoub Al-Rimi

“Djeca špijuni” nije naslov nekog filma ili animiranog djela za djecu, već je to kontroverzni nacrt zakona u Britaniji koji se odnosi na regrutiranje djece mlađe od 18 godina za rad sa sigurnosnim institucijama i špijunažu čak i svojih porodica.

Nacrt zakona je potaknuo dosta prepiski između pravnika, političara i branitelja ljudskih prava, s obzirom na njegov kontroverzni sadržaj i mogućnost ugrožavanja života djece, a još više zbog saradnje maloljetnika s britanskom obavještajnom službom radi špijuniranja roditelja.

I dok sigurnosni organi guraju zakon uz opravdanje zaštite sigurnosti, te kako će isti pomoći u borbi protiv kriminala, trgovine drogom i terorizma, te da neće ugroziti živote djece; zastupnici u parlamentu i branitelji ljudskih prava zahtijevaju stroga ograničenja za upotrebu djece u sigurnosnim operacijama i uzimanje djece kao izvora informacija.

Regrutiranje djece

Nacrt zakona predviđa da djeca u dobi od 16 do 17 godina mogu sarađivati s više od 20 sigurnosnih institucija, s ciljem prenošenja važnih informacija koje pomažu u razbijanju kriminalnih bandi ili suočavanju s terorizmom.

Taj će se opasni zadatak, prema ovom zakonu, provoditi u strogoj tajnosti i uz osiguravanje neophodne zaštite za tu djecu. Britanska vlada je otišla i dalje od toga, predlažući da se ovim prikrivenim izvorima dozvoli činjenje kaznenih djela dok obavljaju svoj tajni zadatak ako će to voditi otkrivanju teškog zločina ili izbjegavanju terorističkoga napada u zemlji.

Zakon daje djeci pravo na kršenje zakona u četiri slučaja: zaštita javnog zdravlja, zaštita javne sigurnosti, pomaganje u poštivanju poreznog zakona ili prevencija zločina terorizma.

U kontroverzne sadržaje ovog zakona spada i mogućnost vrbovanja djece za špijuniranje svojih roditelja, ako se kod te djece pojavi sumnja da jedan od roditelja ima ekstremističke ideje ili je umiješan u teroristički akt.

Nacrt zakona postavlja neka ograničenja za regrutiranje djece, naglašavajući da se ova metoda koristi samo kad je to prijeko potrebno. Od strana koje angažiraju dijete zahtijeva se da daju prednost zaštiti njegovog fizičkog integriteta i da djetetova sigurnost bude na prvom mjestu.

Među dvadeset agencija kojima zakon daje pravo da angažuju djecu kao doušnike nalaze se: unutarnje i vanjske obavještajne službe, vojska, policija i niz vladinih institucija koje se bore protiv utaje poreza, pranja novca, trgovine ljudima i krijumčarenja droge.

Prijedlog zakona gotovo je prošao bez izazivanja svih ovih polemika, nakon što je glasanje vladine većine o zakonu prošlo glatko u Donjem domu. Opozicioni čelnik Keir Starmer zatražio je da zastupnici njegove stranke izostanu sa sjednice na kojoj se glasalo, kako bi se zakon usvojio, zbog čega su 32 zastupnika iz njegove stranke zaprijetila ostavkom jer se protive sadržaju ovog zakona.

Zakon je potom zaustavljen u Domu lordova (Gornji dom britanskog parlamenta), uz zahtjev upućen vladi da se u zakon unese još detalja o zaštiti djece i vrlo strogo ograniči njihovo angažiranje.

Između sigurnosti i ljudskih prava

Ovaj zakon se može posmatrati s dva aspekta: jedan od njih je politička sigurnost, a drugi je pitanje ljudskih prava. Nijedan od njih nije uspio pružiti rješenje za ovu kontroverzu, što je nagnalo vladu da ponovno najavi vraćanje zakona u Donji dom, prihvativši da se otvori dijalog s pojedinim stručnjacima za ljudska prava i političkim ličnostima kako bi se pružile dodatne garancije za zaštitu djece i osigurao njihov fizički integritet.

Vlada se suočila s jakim protivljenjem starijih članova Doma lordova, među kojima su i bivši ministar odbrane George Young, organizacije za zaštitu djece i određeni broj parlamentaraca iz Laburističke i Liberalno-demokratske stranke.

Rasprava je trenutno usmjerena na izmjene zakona, tako da slučajevi u kojima se dijete može koristiti kao špijun postanu izrazito ograničeni i vrlo precizirani. Predlagatelji ovih izmjena koriste argument da bi širom otvorena vrata pred sigurnosnim institucijama prilikom angažiranja djece mogla ugroziti njihove živote, posebno kada su u pitanju organizirane bande.

Britanski državni ministar za sigurnosti James Brokenshire opravdava ovaj zakon time da sigurnosne službe ne pribjegavaju dobivanju podataka od maloljetnika “osim u vrlo rijetkim slučajevima, i to samo kada se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se dijete zaštitilo od bilo kakvih opasnih posljedica”.

Zvanični narativ potvrđuje da ovaj zakon služi interesima djece, ”jer im pomaže da se udalje od kriminalnog kruga u kojem se nalaze, tako što im se daje pravo da pružaju informacije o kriminalnim radnjama u svojoj okolini, posebno u pogledu trgovine drogom, što je vrlo raširena pojava, kao i zloupotreba djece.”

Vlada pokušava uvjeriti parlamentarce koji odbacuju ovaj zakon da će se vrbovanje bilo kojeg djeteta odvijati pod nadzorom nezavisnog tijela koje utvrđuje postoji li opasnosti za dijete u slučaju da bude uključeno u sigurnosnu operaciju, kao i da će se operacije otkazati ako se utvrdi da je život djeteta ugrožen.

Organizacija ”Just For Kids Law”, koja djeluje na polju zaštite dječjih prava, naglašava kako je sretna zbog vladine odluke da se zakon preispita i postave vrlo strogi uvjeti za upotrebu maloljetnika kao tajnih doušnika. Smatra da je odluka uslijedila nakon velikih pritisaka političara i boraca za ljudska prava na britanski parlament.

Ova organizacija za ljudska prava priznaje da su protivnici i pristaše zakona uspjeli postići kompromis, pri čemu je svaka strana učinila neke ustupke pod uvjetom da su djeca zaštićena. “Ni mi ni vladin povjerenik za dječja prava ne možemo prihvatiti ovaj zakon, ali se nadamo zajedničkom radu kako bi se osiguralo više garancija u cilju sprječavanja dovođenja djece u opasnosti ili u krug zločina.”

Vlada pokušava umiriti bijesne glasove, koji su dosegli tačku intervencije istaknutih sveštenih lica zbog protivljenja ovom zakonu, pored poznatih političkih i javnih ličnosti, tako što će spriječiti da prijedlog zakona bude ponovo vraćen u Dom lordova, zbog velikog broja osoba koje se protive bilo kakvom kršenju dječjih prava.