Šta su ‘vakcinacijski pasoši’ i trebamo li ih imati?

COVID pasoši se neće razlikovati od normalnih dokumenata koje morate pokazati da biste ušli u određene države.

(Muaz Kory/Al Jazeera)

Nedavno sam učestvovao u veoma usijanoj televizijskoj debati o vakcinacijskim pasošima.

Bit ću sasvim otvoren, nemam problem s idejom o COVID pasošu. Ako vakcine pomažu da se zaštite ljudi od bolesti i ako ublažavaju mjere izolacije, sa zadovoljstvom ću mahati komadom papira koji potvrđuje da sam vakcinisan. Ne osjećam da mi je time nanešena ikakva nepravda niti smatra da se time krši povjerljivost mog zdravstvenog kartona.

Osjećam se isto kao kada sam posjetio Saudijsku Arabiju i kada sam morao dokazati da sam prije ulaska u ovu državu primio vakcinu ACWY protiv meningitisa – da bih zaštitio druge od epidemije ove smrtonosne bolesti. Meni to nije ništa posebno.

Međutim, drugoj osobi u pomenutoj TV debati u kojoj sam učestvovao, to jeste bila velika stvar. Ona smatra da ljudi trebaju moći birati da li će primiti vakcinu i da taj izbor ne treba povlačiti za sobom posljedice. Nad ljudima se ne treba vršiti diskriminacija i ne treba ih sprečavati da žive normalan život kada mjere izolacije budu ublažene.

Također je zastupala stav da je COVID-19 za većinu relativno bezopasna bolest, pa bi stoga, sve i da se zaraze, vjerovatno preživjeli bez dugoročnih posljedica. Važno je reći da je ova žena u 20-im godinama i da je zdrava. Ona smatra da to da li ste se vakcinisali ili ne ne bi trebalo utjecati na to hoće li vam biti dozvoljeno da prisustvujete velikim javnim skupovima, da posjećujete tržne centre, da popijete piće u baru, ili čak da putujete avionom. Ona je, ipak, samo koristila svoje pravo da bira hoće li nešto biti ubrizgano u njeno tijelo.

Na površini argument o slobodnoj volji drži vodu. Ali ako zagrebete ispod površine, vjerujem, da ćete otkriti da ne drži.

Niko ne govori da vakcinacija treba biti obavezna; odluka o primanju vakcine se uvijek treba svoditi na pojedinčev informisani izbor. Važno je i naglasiti kako neki ljudi ne smiju primiti vakcinu iz zdravstvenih razloga, a takve ljude ne treba diskriminisati.

Vlade žele da što veći broj ljudi primi vakcinu i vode kampanje da nas na to podstaknu, ali to nije obavezno. Ljudi koji su primili vakcinu su dobili karticu na kojoj piše da su dobili jednu ili dvije doze, a ova informacija zabilježena i u njihovim zdravstvenim kartonima.

Međutim, ukoliko odaberete da ne primite vakcinu (zbog razloga nevezanih za bilo kakvo oboljenje koje vas u tome sprečava) morate shvatiti da to ne utječe samo na Vas već i na osobe oko vas.

Ideja da morate dokazati da ste vakcinisani protiv neke bolesti prije putovanja nije nova. Svako ko putuje u određene dijelove Južne Amerike, trebat će dokazati da je vakcinisam protiv žute groznice prije ulaska. Muslimani koji idu na sveto hodočašće hadždž trebaju imati dokaz da su imunizirani protiv sojeva meningitisa prije nego im bude dozvoljeno da se miješaju sa ogromnim brojem drugih hodočasnika u Saudijskoj Arabiji.

Putovanje nije jedini razlog zbog kojeg ljudi mogu trebati dokazati da su vakcinisani. Slovenija ima jedan od najagresivnijih i najobuhvatnijih programa vakcinacije. Tamo je obavezno da se djeca vakcinišu protiv ospica, zaušnjaka, rubeole, dječije paralize, velikog kašlja, Haemophilus gripe tipa B i hepatitisa B prije polaska u školu. Ne iznenađuje onda da ima jednu od najvećih stopa vakcinacije na svijetu.

SAD zahtijeva da djeca prime vakcine prije polaska u školi, iako je ovo teško sprovesti u djelo i u nekim je saveznim državama relativno lako dobiti potvrdu o izuzeću.

Ove države insistiraju na imunizaciji djece ne samo zato što vakcine štite osobu koja se vakciniše, već i drugu djecu i odrasle koji su s njom u kontaktu.

Kontrola zaraznih bolesti kroz vakcinaciju se oslanja na tzv. imunitet krda. To znači da postoji određeni prag populacije koja je vakcinisana kako bi se njihova tijela efikasno borila protiv bolesti prije nego što bude imala šansu da ih razboli, i koji prenose na druge. Primjera radi, za ospice nam je cilj 95 posto vakcinisanih u Velikoj Britaniji. Vremenom, nakon što je dovoljno ljudi vakcinisano, ova bolest više neće moći naći plodno tlo i izblijedit će, ostavljajući samo povremene zaostatke epidemija s vremena na vrijeme koje je mnogo lakše suzbiti.

Ljudi koji ne mogu primiti vakcine iz zdravstvenih razloga oslanjaju se na nas ostale da ih primimo i zaštitimo ih. Kada je bolest suzbijena kroz vakcinaciju, mnogo su manje šanse da oni dođu u kontakt s njom i razbole se.

Sa sve većim brojem dokaza da vakicne protiv COVID-19 također umanjuju širenje virusa, dugujemo nekima od najranjivijih u našem društvu da se vakcinišemo ako možemo. Vaš izbor da se vakcinišete će utjecati na njih.

Za one koji kažu, „pa, ako je za imunitet krda potrebno da se vakciniše samo 80 do 90 posto populacije, ja mogu odbiti vakcinu i bit ću među onih 10 do 20 posto koji nisu vakicnisani; opet ćemo postići imunitet krda i nikome neće biti nanešena šteta“, to nije validno rezonovanje.

Tih 10 do 20 posto treba biti sastavljeno od onih koji ne mogu primiti vakcinu isključivo zbog medicinskih razloga – oni se oslanjaju na one od nas koji mogu. Odbijajući da primiš vakcinu, ti očekuješ da oni koji odaberu primiti vakcinu urade to kako bi se tvoj život vratio u normalu. Može zvučati oštro, ali tako je.

Protivnici vakcinacijskim pasošima iznose još jedan argument: da dijeljenje povjerljivih medicinskih podataka zabrinjava mnoge ljude. Kao doktor znam koliko je važno čuvati zdravstvene kartone apsolutno povjerljivim, ali vakcinacijski pasoši ne sadrže vaš cijeli zdravstveni karton.

Oni će sadržavati samo jednu kvačicu koja kaže da ste primili vakcinu, ništa drugo neće biti navedeno. Da bismo ovo stavili u kontekst, svi doktori i medicinske sestre moraju pokazati da imaju antitijela protiv hepatitisa B kako bi radili u nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS). Tako se štite oni i njihovi pacijenti ukoliko bi došlo do povrede iglom prilikom uzimanja krvi, ili povrede skalpelom tokom hirurške operacije. Ako je zdravstveni radnik vakcinisan protiv hepatitisa B i imun je, onda su obje strane zaštićene. Kao i većini drugih doktora, ne smeta mi da podijelim ovu informaciju sa svojim poslodavcem.

A zatim je tu i argument u vezi restrikcija po slobodu onih koji su odabrali da ne prime vakcinu. Jasno mi je sve, svi očajnički želimo da se ublaže mjere izolacije ali jedan od glavnih puteva do tamo je kroz masovnu vakcinaciju.

Da se razumijemo, u normalnim okolnostima ne bi želio nikakve restrikcije na svakodnevni život ljudi – trebali biti slobodni da se bave čime žele kako smatraju da je prikladno. Ali istina je da ne živimo u normalnim okolnostima, nalazimo se usred globalne pandemije i moramo pronaći načine da izvučemo najbolje iz loše situacije.

Ranije nisam bio zagovornik vakcinacijskih pasoša, ali ako to znači da možemo prisustvovati sportskim događajima, muzičkim festivalima i drugim velikim društvenim skupovima bez rizika da zarazimo druge, onda to treba biti uzeto u razmatranje. Trebale bi, naravno, postojati potvrde o izuzeću za one koji ne mogu primiti vakcinu iz zdravstvenih razloga.

Ovdje je riječ o shvatanju da biranjem da se ne vakcinišeš ti također biraš mogućnost da se zaraziš opasnim virusom, da ga preneseš drugima i da kao rezultat utječeš na produženje mjera izolacije. Ne živimo u zasebnim kompleksima, živimo u društvu u kojem naši pojedinačni izbori utječu na druge. Ako nevakcinisani ljudi prisustvuju velikim skupovima, rizikuju da prenesu virus na one koji se još nisu vakcinisali ili ne smiju primiti vakcinu. Mogu predstavljati i rizik za djecu koja još ne mogu primiti vakcinu. Iako su ozbiljni problemi uzrokovani korona virusom rijetki kod djece, postoje i djeca s već psotojećom historijom drugih bolesti koje ih izlažu riziku.

Istina je da će mladi, zdravi ljudi koji se zaraze korona virusom najvjerovatnije imati samo blage simptome i potpuno se oporaviti, ali to nije zagrantovano. Dama s kojom sam debatovao je zastupala stav kako nema razloga da se ona vakciniše jer su takvi izgledi da bi ona imala blage simptome ili bi bila bez simptoma, pa zašto da onda rizikuje? Ova izjava pokazuje veoma malo obzira prema onima koji bi lošije prošli ukoliko se zaraze, najranjivijima u društvu. Poenta je da bi ona i dalje mogla zaraziti nekoga ko će imati gore simptome ili možda umrijeti. Nadalje, svako može biti bez simptoma, a da i dalje zarazi drugoga.

Svakako pitajte kvalifikovanog zdravstvenog stručnjaka o vakcini koju primate. Razgovarajte o svojim razlozima za zabrinutost. Svi bi trebali biti jednako vrednovani, ali vi vakcinisanjem štitite druge.

(Muaz Kory/Al Jazeera)

Izvještaj o napretku

Da, vakcina protiv COVID-19 smanjuje širenje virusa

Svaki put kada je odobrena vakcina protiv COVID-19, svijet zdravstvenih stručnjaka je kolektivno odahnuo. Te vakcine su, kako nam je rečeno, zaštitile vakcinisane od teških simptoma korona virusa što će utjecati na smanjen broj prijema u bolnicu.

Program vakcinacije širom svijeta varira. Države kao što su Izrael, Velika Britanija i UAE napreduju odličnom brzinom, dok druge zemlje teško drže korak s njima. Kako se pojavljuju podaci iz država koje prednjače, međutim, imamo dobre vijesti u obliku sve većeg broja dokaza da vakcine ne samo da štite protiv COVID-19, već i smanjuju stope prenosa kod vakcinisanih.

Smanjene stopa prenosa ključno je za suzbijanje ove bolesti. Ako vakcine štite samo vakcinisane onda će cijele populacije trebati biti vakcinisane. Ali ako postoje dokazi da vakcinisane osobe štite i osobe koje još nisu primile vakcinu, onda možemo imati daleko veći utjecaj na pandemiju puno prije nego svi dobiju vakcine. Ove informacije mogu čak i utjecati na brzinu kojom se ublažavaju mjere izolacije.

Studija iz Izraela, provedena na vakcinisanim osobama, pokazala je četverostruko smanjenje u „količini virusa“ dvije do četiri sedmice nakon primanja prve doze Pfizerove vakcine.

„Količina virusa“ se odnosi na prisustvo virusa u osobi. Kada se osoba zarazi korona virusom, on ulazi u njene ćelije i počne se replicirati. Kako se virus replicira, broj virusnih čestica unutar zaražene osobe raste. Što više virusa osoba nosi, to je veća njena količina virusa. Veće količine virusa su povezane sa gorim simptomima COVID-19, ali one i povećavaju rizik prenošenja virusa. Onda se može zaključiti da, ukoliko vakcine smanjuju količinu virusa, onda mogu i smanjiti rizik od prenosa bolesti. Iako je potrebno to dodatno istražiti, ovaj podatak je obećavajući.

U međuvremnu studija u Velikoj Britaniji, koja još nije formalno objavljena, sugeriše da vakcina ima „značajan“ efekat na prenos virusa.

Ova studija je pratila ljude koji su primili vakcinu Oxford-AstraZeneca. Uzimali su bris od ljudi koji su primili vakcinu jednom sedmično, tražeći prisustvo virusa. Rezultati testova Oksfordskog univerziteta, objavljeni u predprintanom izvještaju u The Lancetu, pokazali su da je za 67 posto smanjen broj pozitivnih briseva među vakcinisanom populacijom. To bi značilo da su smanjenjem broja zaraženih osoba u populaciji vakcine imale značajan efekat na prenos virusa.

Ovo je dobar razlog za oprezno slavlje; smanjen prenos kroz vakcinaciju bi mogao dramatično promijeniti stanje s pandemijom. Potrebna su dodatna istraživanja, a ona će doći kada se sve više ljudi vakciniše. Dlaka u jajetu bi mogle biti nove varijante sa mutacijama koje omogućavaju virusu da izbjegne odgovor imunog sistema uspostavljen vakcinama, ali proizvođači vakcina su uvjereni da se protiv tih mogu boriti doradom trenutnih vakcina i potencijalnim revakcinacijama.

(Muaz Kory/Al Jazeera)

U doktorskoj ordinaciji

Briga za pacijente koji boluju od drugih bolesti

Gospođa B. je tiho sjedila na stolici, zureći u nevidljivu mrlju na svojoj suknji.

„Kada ste primijetili kvržicu?“, upitao sam je.

„Prije gotovo šest sedmica“, odgovorila je, ne podižući pogled. Zadjenula je nestašni pramen kose iza uha, ne podižući pogled sa suknje. „Nisam Vam htjela smetati. Znam da ste zauzeti sa svim što se dešava.“

Gospođa B. je otkrila kvržicu na lijevoj dojci. Pregledao sam je i plašio sam se da bi mogla biti maligna.

„Važno je da ste sada ovdje“, rekao sam blago. Nije mi imalo smisla da je grdim što nije došla ranije. Nije to bila njena krivica; kada gledate vijesti ili čitate novine lagano je pomisliti da su zdravstveni stručnjaci isuviše zauzeti da bi pregledali pacijente koji imaju probleme nevezane za COVID-19. Ali istina je da nema odmora od drugih bolesti tokom pandemije; ta stanja samo nisu u fokusu medija kao što korona virus jeste.

„Gospođo B, zbog nekih karakteristika ove kvržice zabrinut sam da bi ovo mogao biti rak“, objasnio sam. Morao sam biti iskren s njom. Kvržica je bila tri centimentra duga, pod prstima je bila nepravilna i zakačena za kožu. Nijedan od ovih nije dobar znak.

„Šta sada slijedi?“, pitala je, ovaj put gledajući me u oči. Vidio sam da su joj oči vlažne od suza.

„Zatražit ću od tima stručnjaka za dojku da Vas hitno prime. Oni će Vam pregledati dojku i možda uzeti uzorak kvržice, tako ćemo imati bolju ideju o prirodi kvržice.“

Gospođa B je odsutno kimnula glavom.

„S kim živite, gospođo B?“ pitao sam. Odjednom je izgledala veoma ranjivo dok je sjedila tu. Vani je bilo hladno, a ona je bila slojevito obučena; njen kaputić je ležao na stolici pored nje. Skinula ga je i uredno presavila dok se pripramala za pregled.

„Sama sam“, kazala je. „Ali imam prijatelje.“

Teško je; pandemija znači socijalne restrikcije. U bilo koje drugo vrijeme bih rekao gospođi B da je najbolje da ne bude sama, da bi trebala biti s porodicom i prijateljima nakon takvih vijesti.

„Jeste li dio društvenog balona?“, pitao sam je. Odmahnula je glavom.

„U redu je dr. Khan, pozvat ću jednu od prijateljica kad dođem kući i zamolit ću je da prošeta sa mnom. Počela je odmotavati kaput i oblačiti ga.

Obećao sam da ću je pozvati kada dobijem rezultate svih testova i pozdravio sam se s njom.

Bilo je teško. Ako gospođa B zaista ima rak, onda će joj trebati intenzivno liječenje pa bi najbolje bilo da se izoluje kako bi bila zaštićena ne samo od korona virusa već i bilo koje druge bolesti. Istovremeno je upravo primila potencijalno užasne vijesti i trebala joj je podrška dragih ljudi.

Ovo je okrutna stvarnost pandemije. Ljudi su na distanci u vrijeme kada su najviše potrebni jedni drugima. Neki od mojih pacijenata su odgađali da potraže medicinsku pomoć jer su zabrinuti da će se zaraziti virusom ako se usude doći u ordinaciju ili smatraju da njihova bolest nije jednako važna kao korona virus. Kao rezultat, vidio sam mnoga odgađana ozbiljna stanja.

Završio sam unošenje podataka u zdravstveni karton gospođe B i isključio računar. Ona mi je bila zadnji pacijent za taj dan. Naredni dan sam bio raspoređen na kliniku za vakcinaciju protiv COVID-19; dok sam pakovao torbu podsjetio sam se da vakcine obaraju broj zaraženih, da smanjuju broj prijema u bolnicu i da će doći vrijeme kada korona virus neće biti tako sveobuhvatna bolest kakva je danas.

A sada, dobre vijesti

Najstarija osoba u Evropi preživjela je COVID-19

Francuska časna sestra za koju se vjeruje da je najstarija osoba u Evropi, bila je pozitivna na korona virus 16. januara 2021. Lucile Andron, poznata kao sestra Andre, ima 117 godina. Slijepa je i u kolicima. Rekla je reporterima da nije imala pojma da ima virus, ali nakon testrianja se morala izolovati kako bi zaštitila svoje ukućane. Ona se srećom potpuno oporavila i proslavila je 117. rođendan nedugo nakon što je sasvim ozdravila.

Pitanje čitatelja

Imao sam COVID-19, trebam li se vakcinisati?

Da, trebaš se vakcinisati bez obzira na to jesi li ili nisi već prebolovao COVID-19. To je zato što ne znamo koliko dugo si zaštićen nakon zaraze, i iako se to rijetko dešava, bilo je zabilježenih slučajeva ljudi koji su se dvaput zarazili. Vakcina može djelovati kao sredstvo koje vam osigurava veću količinu antitijela i bolju zaštitu dugoročno. Sigurno je primiti vakcinu i nisu poznate dugoročne nus pojave. Vakcine protiv korona virusa su najsigurniji i najbolji način da zaštitite sebe i svoje voljene od COVID-19.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO