Pet najjačih armija na planeti

SAD, Kina, Indija, Rusija i Velika Britanija čine listu najjačih armija, u analizi koja naglašava da – nije sve u ljudstvu.

Okončanje Hladnog rata je označio jačanje istoka kada se govori o sili vojske (Reuters/EPA/Al Jazeera)

Američki magazin “The National Interest” napravio je listu pet najjačih armija na svijetu, naglašavajući da nije sve u ljudstvu.

Primjer toga je Sjeverna Koreja koja ima skoro milion vojnika, ali su jako slabo opremljeni.

U analizi se navodi kako je pravljenje rang-liste pet najboljih i najmoćnijih vojski svijeta težak zadatak jer svaka od država ima jedinstvenu sigurnosnu situaciju koja oblikuje njen armijski sastav, a naročito kopnene korpuse.

Okončanje Hladnog rata je označio jačanje istoka kada se govori o sili vojske. Tako je Velika Britanija sa 120.000 1990. godine lani „pala“ na 82.000 vojnika. Francuska je još više umanjila – sa 236.000 1996. godine na 119.000 prošlog ljeta. Ipak, najveći rez ovog oblika ne napravila Njemačka koja je 1990. imala 360.000, a danas 62.000 vojnika.

Istovremeno, nekoliko azijskih armija ima daleko više od pola miliona ljudi pod oružjem – Indija, Pakistan, Sjeverna i Južna Koreja, te Kina. Pa, barem pet puta više vojnika od Njemačke imaju Iran, Vijetnam i Mijanmar.

Sjeverna Koreja ima 950.000 vojnika, ali zastarjelu opremu i oružje, ne može dobaciti dalje od Korejskog poluotoka kopnom, a ni tehnologijom, navodi se u analizi.

Sjedinjene Američke Države

Sa vojskom koja ima 535.000 vojnika (mnogi od njih su iskusni veterani iz borbi širom svijeta) koji na dispoziciji imaju modernu opremu i ogromni logistički sistem, SAD je, bez spora, kopnena sila planete.

Zbog svega navedenog, američka vojska je jedina u stanju voditi višedivizijske borbene operacije van svoje hemisfere.

U središtu američke vojske je 10 borbenih divizija koje imaju podršku brojnih odvojenih borbenih brigada. Svaka od divizija ima tri oklopne brigade, zatim mehanizirane brigade, brigade lake pješadije, udarne, padobranske i brigade za zračne napade, uz dodatnu avijacijsku i artiljerijsku brigadu. Svaka ima od 14.000 do 18.000 vojnika.

Američka vojska se i dalje oslanja na sisteme oružja „velike petorke“ uvedene tokom vremena predsjednika Cartera i Reagana – 30 godina od uvođenja nezamjenjivi su glavni borbeni tenk M1 Abrams, borbeno pješadijsko vozilo M2 Bradley, ofanzivni helikopter AH-64 Apache, višecjevni raketni sistem M270 i raketni sistem Patriot. Značajno su unaprijeđeni kako bi i u ovo doba sačuvali svoju snagu i pouzdanost.

Značajan dio vojske SAD-a je posvećen specijalnim i jedinicama komandosa. Jedinice za specijalne operacije sadržavaju tri bataljona rendžera, sedam grupa specijalnih jedinica, Delta jedinice i 160. avijacijsku regimentu za specijalne operacije – sve zajedno ova komanda ima 28.500 pripadnika.

Kopnene snage Narodne oslobodilačke armije (Kina)

Kineska armija – zvaničnig naziva Kopnene snage Narodne oslobodilačke armije (KSNOA) – najveća je u Aziji.

Sa 1,6 miliona aktivnih vojnika, KSNOA je zadužena za osiguranje kineskih granica, sa kapacitetima slanja kopnenih jedinica kako u kinesko susjedstvo, tako i šire.

Perzijski Zaljevski rat iz 1991. godine, u kojem su SAD i koalicijske snage u vrlo kratkom roku savladale iračku armiju, šokirao je vodstvo kineske vojske. Njeno tradicionalno oslanjanje na brojnost očito je negirao napredak tehnologije.

Zbog toga je kineska vojska provela značajne promjene u posljednje dvije decenije. Aktivni broj vojnika je smanjen za nekoliko miliona, broj aktivnih i borbenih divizija je značajno smanjen, a istovremeno je brzi rast kineske ekonomije omogućio veliko povećanje izdvajanja za odbranu i finansiranje visokotehnološkog razvoja, navodi se u analizi National Interesta.

Iako kopnene kineske snage kaskaju za pomorskim i zračnim snagama kada je riječ o prioritetima, i tamo je uvedeno nekoliko modernih sistema naoružanja. Serija tenkova tipa 99 je prošla nekoliko revizija u posljednjoj deceniji jer se Kinezi žele izjednačiti sa američkim M1 Abrams. Prvi pravi ofanzivnih helikopter WZ-10 je počeo ulaziti u aktivnu službu. Uprkos dolasku nove opreme, kineske kopnene snage i dalje imaju ogromne količine zastarjele tehnologije, poput tenkova Tip 59. Pošto je došlo do usporavanja kineske ekonomije, do pune modernizacije će trebati barem decenija ili dvije.

Ključni dio kineske kopnene vojske su jedinice za brzo djelovanje i razmještanje. One se mogu koristiti za brze napade protiv Indije na Himalajama, u Istočnom i Južnom kineskom moru, ili za invaziju na Tajvan. Uz oklopne, mehanizovane i borbene jedinice za brze reakcije, kineska vojska ima tri divizije padobranaca, dvije amfibijske divizije i tri amfibijske brigade. Dodatno, divizije vojne regije Shenyang mogu biti brzo aktivirane da osiguraju granicu sa Sjevernom Korejom ili za unutrašnje djelovanje.

Indijska armija

Sa 1,12 miliona pripadnika, indijska armija je druga po veličini kopnena sila u Aziji.

Smještena između tradicionalnih rivala Pakistana i Kine, Indija mora imati vojsku sposobnu da brani svoje duge teritorijalne granice. Unutrašnji nemiri, pobune i potreba da se djeluje u državi sa 1,2 milijarde stanovnika također tjera na velike pješadijske snage.

Najbolje jedinice su podijeljene u četiri „udarne jedinice“, sa tri takve razmještene prema Pakistanu, a jednom prema Kini. Indija ima dvije amfibijske brigade, 91. i 340. pješadijsku brigadu, kao i tri padobranska i osam bataljona za specijalne namjene.

Indijska armija je imala značajne podhvate na modernizaciji u posljednjoj deceniji, u prvom redu da na konvecionalan način djeluje protiv Pakistana. Takozvana doktrina „Hladni start“, u kojem udarne jedinice indijske armije mogu izvesti brzi napad na Pakistan, zahtijeva veoma mobilnu armiju duž zapadnih linija. Indijski tenkovi Arjun i ruski T-90, uz američke helikoptere AH-64, trebali bi biti u stanju savladati pakistansku vojsku prije nego ona iskoristi nuklearno oružje.

Jačanje Kine i onoga što Indija smatra teritorijalnim prekršajima duž himalajske granice između dvije države, natjeralo je Indiju da razmjesti dodatnih 80.000 vojnika (onoliko koliko britanska vojska ima 2020.) duž granice sa Kinom.

Ruske kopnene snage

Ruske kopnene snage formirane su na ostacima sovjetske armije. Nakon raspada Sovjetskog saveza 1991. godine, mnoge jedinice su jednostavno prebačene u rusku vojsku. Slabo finansirana decenijama, većina ruskih kopnenih snaga je još uvijek opremljena oružjem iz vremena SSSR-a. Kopnene snage dobijaju i trebaju dobiti novu opremu u narednom periodu.

Trenutno ruske kopnene snage imaju 285.000 pripadnika, približno polovinu broja vojske SAD-a. Prilično su dobro opremljene i u potpunosti mehanizirane. Uprkos tome, sama veličina države u odnosu na broj vojnika znači kako su široko raspoređeni.

U analizi National Interesta se navodi da, uprkos relativnoj oskudnosti, kopnene snage Rusije imaju značajno borbeno iskustvo od okončanja Hladnog rata, od operacija u Čečeniji početkom 1990-ih do aktuelne situacije na istoku Ukrajine.

Ruska vojska naslijedila je sovjetske padobranske i pomorske jedinice koje su do sredine 2000-ih reducirane sa šest na četiri divizije. Sa po 6.000 pripadnika, svaka jedinica ima malo ljudstva ali je jako mobilna, opremljena sa borbenim vozilima BMD. Približno 9.000 pomorskih pješadinaca je raspoređeno u ruskim većim flotama, premda su oni tehnički dio ruske mornarice.

U narednim godinama, ruske kopnene snage trebaju dobiti Univerzalne borbene platforme Armata. Za razliku od trenutnog stanja gdje dominiraju tenkovi T-72/80/90, borbena vozila BMP i oklopljeni transporteri BTR, Armata će biti potpuno nova porodica vozila posvećena misijama za tenkove, pješadijska borbena vozila, artiljeriju i operacije spašavanja.

Britanska vojska

Premda je prilično malena po globalnim standardima, britanska armija je vjerovatno najsposobnija kopnena sila u Evropi. U njoj je dobro napravljena mješavina lake pješadije, padobranaca, tenkovskih, mehaniziranih i avijacijskih jedinica, zbog čega ima širok spektar mogućnosti za operacije.

Podaci National Analysta pokazuju da vojska Velike Britanije trenutno ima 102.000 pripadnika i pred njom je reorganizacija kojom će se ta cifra smanjiti na 82.000, dok će se uvećati uloga vojnih rezervista. Po okončanju reorganizacije će aktivne jedinice imati sedam brigada: jednu za napade iz zraka, tri oklopljeno-mehanizirane i tri pješadijske brigade.

Poput američke armije, britanska vojska se oslanja na nadogradnju opreme koja je ostala od Hladnog rata. Mehanizirane jedinice sadržavaju glavne borbene tenkove Challenger II i pješadijska borbena vozila Warrior. Premda su se oba dokazala kao pouzdani, sve su stariji i s vremenom će biti meta (skupe) zamjene.

Jedinice britanske vojske za specijalne namjene i specijalne operacije su male, ali su među najboljima na svijetu. Britanska armija ima tri padobranska bataljona u sklopu 16. brigade za zračne napade, kao i svjestski poznatu 22. regimentu za specijalnu zračnu službu. Dodatnih 8.000 kraljevskih marinaca, sila fokusirana na pješadiju, djeluje pod komandom Kraljevske mornarice, a postoje i tri brigade komandosa.

Izvor: Al Jazeera + The National Interest