Anđelić: Utjecaj Rusije i Turske je precijenjen, a kineski potcijenjen

Globalne okolnosti su se izmijenile, stvari neće biti moguće vratiti na staro, a uloga Kine, naročito u post-pandemijskom ekonomskom opravku bit će neizostavna, smatra Neven Anđelić, profesor na Regent's univerzitetu u Velikoj Britaniji, i ugledni stručnjak za međunarodne odnose.

Zbog zapadne nepažnje, pasivnošću EU-a te izolacionističkim periodom SAD-a, niz potencijalno malignih sila napravio je ulaze u regije između istoka i zapada.

Zapadni Balkan je možda najočitiji primjer toga, rekao je Anđelić u intervjuu Al Jazeeri.

• Američki predsjednik Joe Biden nastoji vratiti savezništvo koje su Sjedinjene Američke Države imala sa Evropskom unijom. U međuvremenu je objavljeno da je Kina pretekla SAD i postala glavni trgovinski partner sa EU-om. Može li se savezništvo Washingtona i Brisela vratiti na nivo kakav je bio prije Trumpa?

– Nema povratka na staro jer su se globalne okolnosti izmijenile. Nešto novo će se morati kreirati jer je neophodna promjena u odnosima unutar zapadne alijanse. Josep Borrell je nedavno izjavio da Evropa treba naći način da izađe iz stiska između Kine i Sjedinjenih država. Dakle, EU ne gleda prema SAD-u za novo vodstvo već želi ojačati svoju poziciju prema Kini sigurnijim odnosom sa Amerikom. Ovdje treba sagledati i kinesku poziciju. Xi Jin Ping ne vidi u EU ideološkog neprijatelja već trgovinskog partnera ili takmaca. Evropa ne želi prestrogo javno suditi o humanoj katastrofi nekih dijelova kineskog društva gdje se, sudeći po izvještajima, istinski genocid odvija. Međutim, pretpostavljeni post-pandemijski ekonomski preporod nije moguć bez bliskog partnerstva s Kinom. Toga je i Angela Merkel svjesna i već su upućeni signali prema Washingtonu da EU ne treba ničije liderstvo već blisku saradnju.

• Šta za SAD uopće značiti manje ili veće savezništvo sa EU-om? I, kako se na samu Uniju odražava čvršća ili slabija veza sa Washingtonom?

– EU treba Washington zbog bezbjednosnih pitanja povrh ekonomskih. S tim u vezi promjene nastupaju s novom administracijom jer SAD prestaju biti hirovite. Štaviše, i jedni i drugi su svjesni da je zapadnom nepažnjom, pasivnošću EU-a te izolacionističkim periodom SAD-a, niz potencijalno malignih sila napravio je ulaze u regije između istoka i zapada. Zapadni Balkan je možda najočitiji primjer. Pri tome je utjecaj Rusije precijenjen u političkim razgovorima i medijima, kao i Turske, dok je utjecaj Kine potcijenjen. Kina je ekonomski prisutna, učestvuje u najkrupnijim infrastrukturnim projektima te, konačno, sama politika vakcinacije nam pokazuje koja strana sila ima dvojbeno najotvoreniji pristup zemljama zapadnog Balkana. Tromost liberalnog Zapada potencijalno još šire otvara vrata Kini. Stoga je jasno definisanje čvršćih odnosa EU-a i SAD-a u interesu i jednih i drugih.

• Uporedo se dešavaju procesi i u samoj Evropskoj uniji. Može li Njemačka zadržati vodeću ulogu u Uniji i nakon odlaska vrlo utjecajne Angele Markel. Čini se da Francuska pretenduje da preuzme evropsko kormilo. Ima li Emmanuel Macron kapaciteta za tako nešto?

– Francuski predsjednici tradicionalno imaju ambiciju vodstva. Sarkozy je svojedobno uložio veliki trud u kreiranje Euro-mediteranske Unije gdje bi upravo Francuska imala vodeću poziciju a Njemačka bi ostala sa strane. Planovi se nisu ostvarili. Francuska ekonomija nije dovoljno snažna za takmičenje s Njemačkom i stoga njihovi predsjednici pokušavaju ostvariti primat u vanjskoj politici, pogotovo u jednom dužem predizbornom periodu kod kuće. Sarkozy, kao primjer ponovno je stoga bio posebno angažovan i u nalaženju osnova za mir između Rusije i Gruzije 2008. Uprkos agilnosti u vanjskopolitičkom polju, izbore je izgubio zbog domaćih, prvenstveno ekonomskih prilika. To nas ponovno vraća na pitanje vodstva u Evropskoj uniji. Iako će dosta ovisiti o nasljedniku u Berlinu, Njemačku poziciju vodeće evropske sile neće biti moguće ozbiljnije ugroziti.

• Postoji li uopće bitna razlika između njemačkog i francuskog pogleda na budućnost EU-a? Vidjeli smo da Pariz i Berlin nisu imali ista mišljenja kada je u pitanju proširenje Unije na Zapadni Balkan.

– Možda Njemačka želi brzu integraciju, istinsku federalizaciju projekta integrisanja Evrope te uključiti i države koje su na marginama još uvijek. Takvo je donedavno bilo raspoloženje birača u Njemačkoj. Posljednji izbori su pokazala da snazi alternativa koja je nacionalistička te će dominanta snaga kršćanskih demokrata morati korigovati svoju politiku, zbog unutrašnjih okolnosti prvenstveno. Istovremeno Francuska je skeptična prema daljem širenju Unije zbog internih razloga. Nacionalizam je prisutan u unutrašnjoj politici i u tradicionalnim partijama desnice. Međutim one se nisu transformisale dovoljno brzo i rezultat je rast dva nova pokreta – liberalnog koji predvodi Macron i starijeg, nacionalističkog sa Marine Le Pen. Zbog porasta nacionalizma unutar glasačkog tijela, Macron također mora korigovati svoju vanjsku politiku i postati skeptičniji prema daljem širenju unije ali i snažnijim integracijama jer one, pored ostalog, mogu oslabiti utjecaj francuskih sindikata, umanjiti neka radnička prava i ukloniti donekle skoro pa prisutan monopol domaće agrarne industrije. Sve nas to vodi ka ideji da će jedno vrijeme ostati status quo.

• Nakon imenovanja, Biden je prvo obavio razgovore sa evropskim čelnicima. Njemačka kancelarka treća je evropska čelnica koja je primila poziv novog američkog predsjednika. Prethodno je Biden razgovarao s britanskim premijerom Borisom Johnsonom, a nakon toga s francuskim predsjednikom Macronom. Može li se iz redosljeda poziva nove američke administracije pročitati neka simbolika?

– U diplomatiji sve se gleda pa tako i redoslijed poziva. Međutim, tumačenja mogu biti različita. Johnson kao otvoreni pristaša Trumpa nije očekivao ovakav redoslijed, ali Biden je vjerovatno time htio naglasiti neophodnost obnove dobrih odnosa Bijele kuće i Downing Streeta bez obzira ko u njima obitava. Sjetimo se da je nakon Clintona, koji je imao izuzetno srdačne odnose i privatno i službeno s Tonijem Blairom, Bush mlađi unaprijedio te odnose na iznenađenje mnogih a Blaira su satiričari prikazivali kao Bushovu pudlicu. Dok Britanija ima tradiciju i bezbjedonosnu važnost u svojim odnosima sa SAD-om, Evropska unija ima tržiste, bogatstvo, utjecaj i pola milijarde potencijalnih mušterija američke ekonomije. Merkel napušta poziciju ove godine pa je stoga logična preference na Macrona. Drugi mogući razlog je Njemačka i Merkel imaju nešto drugačije stavove o potrebama evropske politike, posebno prema Moskvi nego Amerikanci. Sjeverni tok 2 je u pitanju. Veliki broj kompanija iz 12 evropskih zemalja bi bio u gubitku. Pola od njih je iz Njemačke. I neki evropski partneri se ne slažu s Merkel po ovom pitanju pa je to možda dodatni razlog ovakve uspostave poziva iz Washingtona.

• Kako god, Evropska unija je pokazala manjkavosti u pogledu brzine odlučivanja tokom pandemije korona virusa. S Washingtonom ili bez njega čini se da su Briselu potrebne reforme. Ima li prostora za unaprijeđenje Unije?

– Unija se mora mijenjati i prilagođavati novim prilikama. Međutim, problem je u njenoj organizaciji koja pokušava odgovoriti na opravdane prigovore demokratskog deficita. Stoga uvećane ovlasti Evropskog parlamenta znače i teže te sporije donošenje odluka ili odobravanje politika. Dominantna grupacija, Evropska narodna partija, primjera radi, ne izbacuje mađarski Fidesc iz svog članstva jer bi time dodatno oslabili svoju poziciju i ideološka dosljednost bi eventualno vodila ka gubljenju dominantne pozicije. Orbanova partija je u međuvremenu već ucjenjivala vođe unije prilikom dogovaranja novog sedmogodišnjeg budžeta. Nisam siguran da je moguće naći modus operandi koji će omogućiti daljnju demokratizaciju procesa u evropskim institucijama ali i povećati djelotvornost istih tih institucija. Demokratija je komplikovan način vladanja ali je nemoguće od njega odustati jer to je jedna od osnova na kojima su i počele evropske integracije te zajednički faktor u geopolitičkoj konfrontaciji s drugim silama koje gaje drugačije oblike vladavine, bilo autoritativne, autokratske ili jednopartijske. Kroz Komitet regija pokušava se direktnije povezati građane s njihovim predstavnicima ali sve je jako skupo i sporo. Kada se ispostavi račun populistički demagozi sve uspješnije privlače pažnju i glasove.