‘Cicada 3301’ – najveća misterija digitalnog svijeta
Kada su korisnici interneta u januaru 2012. godine na Internet forumu ‘4Chan’ primijetili neobičnu poruku, nisu joj pridavali puno pažnje.

Od samog nastanka Interneta i World Wide Web-a, ljude je privlačilla mogućnost komunikacije širom sveta za samo par sekundi. Prvobitni forumi, softveri za instant poruke (kao što su ICQ i MSN) i email komunikacija doneli su potpuno novi segment u živote stotine miliona, a sa pojavom društvenih mreža i nekoliko milijardi ljudi.
Koliko je digitalna komunikacija postala bitna za naš svakodnevni život, te koliko digitalni svet utiče na onaj ‘pravi’, govori i činjenica da je od 500 najvećih svetskih kompanija čak dve trećine iz sveta tehnologije i interneta, a od prvih dvadeset najbogatijih ljudi u svetu, čak četrnaest je iz sveta ‘digitalnog biznisa’.
Ovo je nateralo i političare, Vlade širom sveta, kao i obaveštajne službe, vojske i razne druge bezbednosne organizacije, da svoje aktivnosti prenesu i u virtuelni svet.
Cvrčak u računaru
Kada su korisnici interneta u januaru 2012. godine na Internet forumu ‘4Chan’ primetili neobičnu poruku, nisu joj pridavali puno pažnje. Poruka je bila u vidu slike, sa tekstom “Tražimo visoko inteligentne pojedince širom sveta. U ovoj slici se nalazi sakrivena poruka.”
Nije trebalo puno vremena da stručnjaci shvate da sliku zapravo treba otvoriti u softveru za obradu teksta (tekst editoru). I zaista, usred nepovezanih karaktera se nalazio tekst koji je vodio do internet adrese, a ona dalje do audio zapisa koji bi ‘pohvalio’ učesnike za dobar rad na dešifrovanju.
I tada je potraga za rešenjem postala zaista globalna. Na sajtovima kao što je Reddit ubrzo se pojavilo na hiljade objava stručnjaka za internet, kriptografiju ali i matematiku, budući da su mnogi od ‘tragova’ zahtevali veoma dobro poznavanje kriptografije i načina na koji rade kompjuterske šifre. Naročito je bilo od važnosti poznavanje PGP protokola.
PGP je skraćenica od Pretty Good Privacy, a obuhvata niz softverskih alata i algoritama za šifrovanje i dešifrovanje raznih vrsta kompjuterskih fajlova, a pre svega teksta i slika.
PGP je nastao 1991. godine kao rezultat istraživanja u bezbednosnoj kompaniji Symantec, ali je danas prešao u ruke zajednice (open source – slobodan softver) te postoji više njegovih verzija za različite operativen sisteme – Windows, Linux i MacOS.
Dejan Tomić, IT stručnjak, kaže da su ovakvi sistemi za enkripciju glavni temelji današnjeg interneta:
“Praktično svaki uređaj koristi enkripciju – vaš telefon, računar, tablet. Kada pretražujete internet i vidite malu ikonu katanca u vašem softveru, to znači da je veza sigurna, jer je ceo put podataka na Internetu – od vašeg uređaja do web sajta ili aplikacije – potpuno šifrovan, te mu treća strana ne može pristupiti. Postoji više standarda koji se koriste na našim Android i iOS uređajima, a AES i PGP su najčešći. Postoje i posebne vrste enkripcija, koje koriste npr. društvene mreže za svoje aplikacije, ili posebne aplikacije koje rade sa velikim bazama podataka”, objašnjava Tomić.
Ovako složeno i komplikovano korišćenje enkripcije i naprednog softvera navelo je mnoge korisnike i stručnjake na sumnju da se iza ovog ‘javnog poziva’ zapravo kriju jedna ili više obaveštajnih službi. Stručnjaci su celoj ovoj priči dali ime ‘Cicada’ (cvrčak), po korisničkom imenu originalnog tvorca poziva – Cicada 3301.
Globalna zavjera ili samo šala
Nekoliko meseci nakon početka potrage za rešenjem, cela priča je došla do globalnih medija, a počele su (naravno) da kruže i mnoge teorije zavere. Mnogi su na internetu tvrdili da je zapravo u pitanju potraga za digitalnim ključem, kojim bi se otključalo stotine miliona dolara u elektronskom obliku.
Ipak, prošlo je godinu dana bez napretka, dok stručnjaci sa nekoliko Univerziteta nisu shvatili da se brojevi koji nedostaju za konačno rešenje, zapravo odnose na dimenzije originalne slike u pikselima (piksel je jedinica mere za veličinu slike u digitalnom obliku).
I zaista, kada su pronađene ove dimenzije, došlo se do IP adrese na Internetu – na kojoj se nalazio sat koji je odbrojavao unazad, kao i – slika cvrčka. Kada se odbrojavanje završilo, na istoj internet stranici su se pojavile koordinate mesta (geografska dužina i širina) širom sveta, u pet zemalja.
I ako je do tada bilo sumnje da se radi o nekoj vrsti šale ili prevari, postalo je jasno da iza cele priče stoji jedna ili više organizacija, sa globalnim resursima i finansijama. Na lokacijama u Parizu, Varšavi, Majamiju, Amsterdamu i Seulu nalazili su zalepljeni posteri, sa slikom cvrčka i QR kodom koji je trebalo skenirati (QR kodovi su popularan način za praćenje bilo kog objekta, robe ili vozila, a sastoje se od kvadrata sa velikim brojem tačaka razne veličine – danas ih ima na gotovo svakom proizvodu.)
I kada su QR kodovi konačno skenirani, ispostavilo se da vode na drugu web stranicu na kojoj je pisalo “Zakasnili ste, drugi su već stigli, trebaju nam samo najbolji”. Nakon mesec dana, na originalnoj stranici, gde je sve i počelo, objavljen je tekst “Našli smo pojedince koje smo tražili. Hvala i doviđenja.” Ko su ti pojedinci, i šta je zaista bio cilj, ostalo je nepoznato. Ipak, sve ovo je bio tek početak.
Tačno godinu i jedan dan kasnije, na istom sajtu, Cicada 3301 se opet oglasila, najavljujući ‘novi krug takmičenja’. Sada je trebalo dekodirati poseban audio zapis, koji je vodio do internet adrese sa knjigom u elektronskom formatu. I za razliku od drugih knjiga na Internetu, ova je bila napisana – jezikom Runa (rune i runski jezici su bili česta pojava širom Evrope u ranom srednjem veku, postojalo je više od 200 različitih runskih jezika, koji su često bili kombinacija slova i slika, tzv. piktogrami). Do danas je veći deo ove knjige i dalje bez prevoda, jer se ne može prevesti klasičnim metodama kao kada su u pitanju savremeni jezici. ‘Cicada 3301’ je objavljivala još nekoliko šifrovanih tekstova 2017. i 2018. godine, ali su se oni pokazali kao izuzetno komplikovani za dešifrovanje.
Ivica Nikolić, programer i softverski inženjer, kaže da cela ova priča pokazuje koliko je internet zapravo bitan:
“Na internetu putuju i podaci privatnih korisnika, i državnih agencija – kao i vaš omiljeni film. Mi internet doživljavamo kroz YouTube, Facebook ili portale sa vestima, međutim, on je mnogo veći od toga. Internet je postao ključan za sve sfere naših života – i posao, i informisanje, i zabavu, ali i državne i međunarodne poslove “, kaže Nikolić.
Digitalna misterija ili špijunaža
Do danas se ne zna ko stoji iza ovog ‘projekta’, šta mu je namena ili cilj. Neki od stručnjaka, koji su stigli do finalnih faza potrage za rešenjem, kažu da su kontaktirani putem email poruka, te da su ispitivani o njihovim političkim stavovima, poznavanju prilika u Evropi, i znanju korišćenja softvera za šifrovanje podataka.
Upravo ovo je navelo mnoge istraživače, kao i novinare koji su se bavili ovom temom, da zaključe da je gotovo sigurno u pitanju delo neke od obaveštajnih službi, najverovatnije zapadnih zemalja ili barem članica NATO.
Mnogi od postera koji su pronađeni bili su u blizini vojnih aerodroma ili državnih zgrada širom Evrope. Takođe, kriptografski softveri su od velike važnosti za rad svih velikih civilnih i vojnih obaveštajnih službi, kako neprijatelj ne bi mogao da dođe do podataka.
Sa druge strane, mnogi upiru prstom i u Rusiju, a naročito obaveštajnu grupu ‘APT28’, koja je poznata po sličnim ‘internet akcijama’. Da je ‘Cicada 3301’ zapravo iz Rusije govori i činjenica da je jezik kojim je napisana misteriozna knjiga korišćen najviše u staroj Rusiji i nekim skandinavskim zemljama.
Do pravog odgovora sigurno nećemo doći još neko vreme – stručnjaci smatraju da je za dešifrovanje svih poruka, kao i misteriozne knjige, velikom super računaru potrebno barem nekoliko godina – a takvih računara širom sveta ima manje od deset.