Šta je sljedeće nakon intenziviranja izraelskih napada u Siriji?
Izrael je nizom zračnih napada na iranske mete u Siriji pojačao pritisak na Teheran i njegovo prisustvo u ovoj zemlji.
Dok je Izrael cijelu deceniju radio na tome da se suprotstavi iranskim pokušajima da proširi svoj utjecaj u Siriji, nedavni razvoj događaja upućuje na povećani pritisak da se ukloni prisustvo Irana, čime se postavlja pitanje šta sada slijedi.
Posljednji niz napada Izraela u istočnoj Siriji, 12. januara, bio je širok i precizan. Ukupno 18 pozicija, uglavnom milicije koje podržava Irana, pogođene su približno 600 kilometara od izraelske granice. To je bio četvrti napad koji se pripisivao Izraelu u dvije sedmice.
Iran koji podržava režim predsjednika Bashara al-Assada, izgradio je značajno vojno prisustvo u Siriji otkako je počeo rat 2011. godine. Izrael to tumači kao prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti.
Iako zvanično neutralan u sirijskom građanskom ratu, Izrael je učestalo vršio zračne napade protiv, kako ih opisuje, iranskih meta od 2012, što je strategija da se spriječi Teheran i njegovi sateliti da povećaju svoj utjecaj u regiji.
Sirija ostaje veoma značajna za Iran jer ima ključnu logističku ulogu u omogućavanju Irana da osigura podršku pokretu Hezbollah u Libanu, kaže za Al Jazeeru Simon Mabon, profesor međunarodnih politika na Univerzitetu Lancaster.
“Da je Assad pao, to bi bio opasan izazov za obezbjeđivanje logističke podrške”, dodaje Mabon.
Izrael se sve jače suprotstavljao iranskom prisustvu otkako je Assadova vojska pobijedila različite pobunjeničke snage, što je izazvalo strah da bi Teheran mogao na kraju napasti Izrael sa tri strane u slučaju oružanog sukoba.
U takvom scenariju, Izrael se ne bi samo suočio sa Sirijom nego i sa Hezbollahom, kojeg sponzorira Teheran, na njegovoj sjevernoj granici te sa Hamasom u Gazi na jugu.
‘Višestruke tajne misije’
Nedavno se desila promjena u intenzitetu napada. Komentare Izraela na napade i samim tim neke pouzdane podatke teško je dobiti. Međutim, šef izraelske vojske general Aviv Kochavi nedavno je rekao da je Izrael pogodio više od 500 meta u 2020. godini, “na svim frontovima, u višestrukim tajnim misijama”.
Vrijeme kada se dešavaju posljednji napadi, koji su se podudarali sa posljednjim danima Trumpove administracije, posebno je značajno, kaže Nader Hashemi, direktor Centra za bliskoistočne studije Univerziteta u Denveru.
“To je direktni rezultat ciljeva izraelske vanjske politike kako bi SAD napao Iran uime Izraela”, dodaje.
Zaista, prije napada 12. januara, Izrael je izvršio racije na jugu Sirije, blizu prijestolnice Damaska, 7. januara. U izvještajima se navodi da su tri proiranska borca ubijena.
Međutim, Hashemi kaže da efikasnost napada ostaje nejasna. “Ono što je očigledno je da se iranske mete redovno ciljaju bez kažnjavanja.”
Dok priznaje pojačane vojne napore Izraela, dodaje da ne vjeruje da to automatski znači uspješnu operaciju.
“Iran je pokušao da umanji svoje prisustvo u Siriji, uglavnom jer je to veoma nepopularno u Iranu, tako da stvarni broj ubijenih vojnika i komandanata trupa Islamske revolucionarne garde još nije otkriven u javnosti”, kaže Hashemi.
Također, Iran će poduzeti potrebne mjere da ograniči broj žrtava, pogtovo jer “postoje ograničenja u onome što Izrael može uraditi iz zraka”, dodao je.
Bez ozbira na to, smrtonosni zračni napadi su stvorili probleme za Iran i njegove namjere u Siriji.
Balansiranje
Iranski napori da proširi svoje interese u Siriji nisu samo vojni. Teheran je investirao u obrazovni sistem zemlje, izgradio škole i otvorio univerzitete širom Sirije.
Također je podigao medicinske centre za distribuciju maski i vakcina protiv korona virusa.
Ovo je pristup koji Iran ima već dugo godina širom Bliskog istoka, i koji sada koristi u Siriji.
“Teheran ima veliko iskustvo u korištenju kulturne diplomatije širom regije, pogotovo u Libanu, gdje je razvio veliki utjecaj kroz meku moć”, kaže Mabon.
Sa navodnim ulaganjima između 20 i 30 milijardi dolara tokom prošle decenije, Sirija je puno koštala Teheran.
S obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji, postavlja se pitanje koliko će aktivnosti Teherana u inostranstvu biti održive – pogotovo u svjetlu izraelske odlučnosti da se obručuna sa Iranom.
Međutim, analitičari kažu da ne treba očekivati da će Iran napustiti Siriju.
“Iran je bio suočen sa ozbiljnim ekonomskim izazovima i ranije, ali nastavlja finansirati Hezbollah u Libanu i osiguravati podršku Narodnim mobilizacijskim snagama u Iraku”, kaže Mabon.
Ipak, s ozbirom na posvećenost Izraela da smanji prisustvo Irana, “to ostavlja režimu u Teheranu teško balansiranje u koje se mora upustiti.”
Pored ekonomskog aspekta, Iran se također suočava sa vakuumom u vojnom vodstvu nakon što je glavni komandant za operacije u inostranstvu Qassem Soleimani ubijen u napadu SAD-a u januaru 2020.
Ubistvo Soleimanija je “potkopalo iransku poziciju i u Siriji i u Iraku”, kaže za Al Jazeeru Afshin Shahi, predavač bliskoistočnih politika na Univerzitetu Bradford.
“Soleimani je imao mogućnost da izgradi saveze i vodi asimetrične ratove kao niko u regiji”, što nedostaje njegovom nasljedniku Esmailu Qaaniju, što je “odlična vijest i za Izrael i za njegove nove arapske saveznike na Bliskom istoku”, kaže Shahi.
Šta je sljedeće
“Ne vidim da će se išta promijeniti”, kaže Hashemi. “Najviše što se može desiti je smanjenje intenziteta i učestalosti ovih napada s obzirom da američki predsjednik Joe Biden nema interesa da ide u rat sa Iranom, ali ne vidim da će se ovi napadi skroz zaustaviti.”
Izraelski ministar odbrane Naftali Bennett je rekao da Izrael nema namjeru da zaustavi svoje vojne pokušaje dok ne istjera Iran iz Sirije.
S druge strane, Teheran ne namjerava da se povuče iz Sirije, iako je bez sumnje Izrael učinio taj angažman neugodnim i skupim za Iran.