Američki zaokret u prodaji oružja

Sigurnosna saradnja predstavlja važan i istovremeno kontroverzan instrument američke vanjske politike, posebno prema Bliskom Istoku.

Ugovori o prodaji borbenih aviona F-35 povećali su se za tri posto u 2020. u odnosu na 2019. godinu (Reuters)
Ugovori o prodaji borbenih aviona F-35 povećali su se za tri posto u 2020. u odnosu na 2019. godinu (Reuters)

Piše: Mohamed Elmenshawy

Saopćenje administracije američkog predsjednika Joea Bidena da će njegova zemlja zaustaviti izvoz ofanzivnog naoružanja Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) predstavlja jednu od ključnih odluka koje je njegova administracija donijela u oblasti vanjske politike.

Sigurnosna saradnja, naročito strane vojne prodaje, predstavlja važan i u isto vrijeme kontroverzan instrument američke vanjske politike, posebno prema Bliskom Istoku.

Američki izvoz oružja skočio je na 175 milijardi dolara u 2020. godini, prema podacima Pentagonove Agencije za odbrambenu i sigurnosnu saradnju. Novi ugovori o prodaji aviona F-35 povećali su iznos prodaje za blizu tri posto u odnosu na podatke iz 2019.

U godinama vladavine bivšeg predsjednika Donalda Trumpa naglašavan je prioritet ekonomske osnove u trgovini oružjem. Prodaja američkog oružja povećala se kada je administracija ublažila neka ograničenja vezano za dogovore o prodaji naoružanja, posebno prema zemljama koje nemaju formalne saveze s Washingtonom, poput Saudijske Arabije i UAE-a.

Stoga je Bidenova odluka da zamrzne i preispita ugovore o prodaji oružja dvjema zemljama predstavljala veliko odstupanje između pristupa Trumpove i Bidenove administracije.

Veća uloga Kongresa

Vojni stručnjak David Des Roches, veteran i vanredni profesor Centra za Bliski istok i Južnu Aziju (NESA) na američkom Univerzitetu za nacionalnu odbranu, rekao je za Al Jazeeru: “Potez koji je poduzela Bidenova administracije po pitanju preispitivanja ugovora o prodaji naoružanja Saudijskoj Arabiji i UAE-u može se razumjeti u kontekstu ponovnog uspostavljanja ravnoteže u odnosima između Bijele kuće i Kongresa vezano za prodaju oružja.”

Tokom saslušanja za potvrdu imenovanja, Anthony Blinken je rekao da su “glas i uloga Kongresa u vanjskoj politici oslabljeni i umanjeni”, a to “našu zemlju čini slabijom”.

Jedan bivši ambasador, koji je želio ostati anoniman, istaknuo je za Al Jazeeru da “veća uloga Kongresa u kreiranju vanjske politike znači i veću ulogu u sudbini sporazuma o prodaji oružja“.

Državni sekretar Blinken naglasio je na konferenciji za novinare da je preispitivanje ugovora o prodaji oružja koje provodi State Department “uobičajena stvar na početku svake nove administracije, kako bi se osiguralo da takva prodaja ojača naše strateške ciljeve i unaprijedi našu vanjsku politiku”.

Prodaja oružja zemljama Bliskog istoka predstavljala je veliku dilemu za uzastopne američke administracije, a podaci Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stockholmu pokazuju da je 51 posto izvoza oružja SAD-a u periodu između 2015. i 2019. godine otišlo na Bliski istok.

Na samu Saudijsku Arabiju otpada polovica prodaje za Bliski istok, što je potaknulo rat u Jemenu koji je doveo do najveće humanitarne krize u svijetu u posljednjim desetljećima, sve do intervencije Kongresa u konstantnim pokušajima da se zaustavi prodaja oružja Saudijskoj Arabiji i UAE-u.

Neki članovi Kongresa izrazili su svoje protivljenje ratu namećući ograničenja na operacije transfera oružja. Trumpova administracija je u nekoliko navrata zaobišla Kongres pod izgovorom da je prodaja u interesu nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Bivši predsjednik Donald Trump bio je prisiljen iskoristiti predsjedničko pravo na veto kako bi prevazišao protivljenje Kongresa na prodaju oružja Saudijskoj Arabiji.

Mnogi članovi Kongresa također su izrazili prigovor na prodaju aviona F-35 UAE-u uz opravdanje da to predstavlja prijetnju izraelskoj kvalitativnoj vojnoj prednosti.

Nabavka ruskog oružja koju su američki saveznici, poput Turske, Indije i Egipta, počeli uvoziti potaknula je dileme, a u tom kontekstu je donesen i “Zakon CAATSA” (Zakon o suzbijanju američkih protivnika sankcijama), koji obavezuje Washington da uvede sankcije kupcima ruskog oružja i zaustavi američku prodaju oružja tim stranama, kao što se dogodilo sa sporazumom F-35 za Tursku, zbog nabavke ruskih raketa S-400.

Rasprave o američkoj prodaji oružja

Neki analitičari vjeruju da Bidenova administracija vrši pritisak koristeći pitanje prodaje oružja za ubrzavanje kraja rata u Jemenu. Također, smatraju da će nastaviti slijediti pristup koji je imala Trumpova administracija vezano za upotrebu zakona “CAATSA” protiv Turske.

Međutim, brze promjene na međunarodnoj sceni koje čine dostupnim mnoge alternative američkom oružju potkopavaju učinkovitost pritiska koji vrši SAD. Kao odgovor na kritike koje je Kongres uputio u pogledu prodaje oružja, Trumpova administracija se branila izjavom: ”Vaši protivnici, među kojima su Rusija i Kina, usvojili su dobro promišljene i dugoročne strategije u pokušaju da naruše naša partnerstva i zamijene SAD kao najpoželjnijeg i kredibilnog dobavljača oružja“.

Spremna i praktična alternativa još uvijek nije dostupna u slučaju zemalja poput Saudijske Arabije i UAE-a, koje već posjeduju velike zalihe američkog oružja, zbog čega prelazak na ruske ili kineske sisteme nije održiva alternativa.

Pitanje je znatno kompliciranije u slučaju Turske, kao države saveznice i aktivne članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO), imajući u vidu njen strateški položaj i ogromnu vojsku koja je druga po veličini vojska u NATO-u nakon SAD-a. Turska je nabavila ruske rakete S-400, što je navelo Washington da zamrzne ugovor o isporuci lovaca F-35 toj državi.

Bivši američki ambasador je izjavio za Al Jazeeru da je Bidenova administracija svjesna potpune vezanosti i ovisnosti Saudijske Arabije i UAE-a o zapadnom i američkom oružju, te da se ne mogu prebaciti na ruski ili kineski sistem naoružanja.

To Bidenovoj administraciji pruža utjecaj u nastojanju da ostvari svoj cilj, odnosno da zaustavi borbe u Jemenu, ponovno otvori kanale humanitarne pomoći i započne mirovne pregovore.

Prema riječima ovog bivšeg ambasadora, “Bidenova administracija je svjesna da se na dvije zemlje može izvršiti pritisak po pitanju Jemena. Također, može iskoristiti svoj utjecaj u opskrbi oružjem za poboljšanje stanja ljudskih prava u dvije zemlje”.

Slučaj Turske predstavlja veliki test za Bidena u smislu postizanja ravnoteže u strateškim odnosima s tom zemljom, imajući u vidu da neće odustati od sankcija koje su joj nametnute zbog kupovine ruskog oružja, što ometa njenu ulogu u NATO-u.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO