Uspjesi i promašaji Iranske revolucije nakon 42 godine

Teheran, Al Jazeera

Iranski istraživači na polju političkih i historijskih nauka pojašnjavaju da historiju Islamske Republike karakteriziraju mnoga naučna, tehnološka i vojna dostignuća tokom proteklih desetljeća, pored neuspjeha koji su bili naslov za izazove koji sada prijete Islamskoj Republici.

Uoči 42. godišnjice pobjede Iranske revolucije, Al Jazeera je postavila šest pitanja stručnjacima i istraživačima na iranskim istraživačkim institutima, kako bi pružili uvid u postignuća i neuspjehe revolucije u svojoj zemlji i izazove s kojima se ona suočava u aktualnom trenutku unutar zemlje i inostranstvu.

Kako se Islamska Republika u protekla četiri desetljeća odnosila prema paroli ‘izvoz revolucije’ u inostranstvo?

Iranski krugovi razilaze se oko pitanja izvoza revolucije u inostranstvo, iako je to pitanje pokrenuo sam inicijator Islamske revolucije, ajatolah Ruhollah Khomeini, prema političkom analitičaru Mehdiju Shakibaeiju.

Smatra da je razlog za to pogrešno razumijevanje suštine Khomeinijevog poziva na izvoz revolucije.

Shakibaei naglašava da se pod izvozom revolucije misli na intelektualnu i kulturnu saradnju s onim stranama koje su pozitivno reagirale na Iransku revoluciju, a to nema nikakve veze s organiziranjem protestnih pokreta i revolucijama drugih naroda protiv političkih sistema u njihovim zemljama.

Shakibaei za Al Jazeeru objašnjava da je izvoz Iranske revolucije “brzo naišao na protivljenje nekih strana u inostranstvu, uprkos dobrodošlici koju su joj iskazale mnoge struje u islamskim i drugim zemljama”.

“Međutim, zemlje svijeta nisu primile poruku Islamske revolucije kako je to želio njen pokretač, posebno neke istočne i zapadne sile, koje su radile na potkopavanju i uništavanju revolucije.”

Je li Iranska revolucija postigla ciljeve zbog kojih je pokrenuta prije 42 godine?

Shakibaei vjeruje da je revolucija njegove zemlje postigla značajan dio svojih glavnih ciljeva.

Takvu tvrdnju pojašnjava time da su vjerski autoriteti, koji su se suprotstavili režimu šaha Reze Pahlavija, na čelu s ajatolahom Khomeinijem, odredili tri strateška cilja za svoj revolucionarni pokret.

Prvi je uklanjanje nepravde i tiranije, što je postignuto odmah nakon svrgavanja Pahlavijevog režima i uspostavljanja Islamske Republike.

Dodaje da je drugi strateški cilj Iranske revolucije, koji se ogleda u nacionalnoj nezavisnosti i nepodređivanju velikim silama, postignut kada je skupina studenata revolucionara upala u američku ambasadu u Teheranu 1979. godine i kada su prekinuti diplomatski odnosi s Washingtonom.

“Kontrola koju su iranski revolucionari preuzeli nad izraelskom ambasadom u Teheranu, pretvorivši je u ambasadu Palestine”, dovela je do potpunog ostvarivanja drugog cilja.

Uprkos uspjehu Iranske revolucije u zaustavljanju svih oblika unutarnje tiranije i prestanka ovisnosti o stranim zemljama, i dalje se suočava s problemima u ostvarivanju svog trećeg strateškog cilja, a to je uspostava islamskog režima.

Shakibaei kaže da je postignut dio koji se odnosi na uspostavljanje strukture Islamske Republike, ali da postoji veliki nesklad između onoga na čemu jesmo i onoga čemu stremimo u skladu s islamskom vizijom revolucije.

No, trenutno se radi na postizanju društvenog blagostanja unutar zemlje i pružanju podrške potlačenim u njihovoj borbi protiv tirana izvan njenih granica.

Zbog čega je došlo do rasta nezadovoljstva Iranaca tokom posljednjih godina? Odgovara li trenutni životni standard težnjama revolucionara koji su ustali protiv režima šaha?

Direktor Instituta za međunarodne odnose Majid Zouari ističe da se iranski narod kroz povijest suprotstavljao svojim vladajućim režimima u prosjeku jednom revolucijom svakih pola stoljeća.

Iranci, a posebno vođe Islamske revolucije, težili su tome da uspostave Platonov idealni polis, u kojem bi građanima bio osiguran smještaj, dok bi usluge korištenja struje, vode i javnog prijevoza bile besplatne za siromašne slojeve.

O tome je govorio i osnivač Islamske Republike po povratku iz izgnanstva u Parizu 1979. godine.

Zouari za Al Jazeeru objašnjava da je neispunjavanje takvih obećanja, uporedo s visokim životnim troškovima, nezaposlenošću i raširenom korupcijom, dovelo do sve većih pritužbi Iranaca na trenutni životni standard.

Naglašava da bi bez nametnutih sankcija uvjeti života u Iranu bili mnogo bolji nego što jesu.

Kakva su očekivanja vezano za poboljšanje životnih uvjeta u Iranu i hoće li Iranska revolucija ostvariti svoje ciljeve u narednom periodu?

Zouari vjeruje da je jedan dio iranskog naroda izgubio nadu u poboljšanje trenutne situacije, zbog raširene korupcije i društvene raslojenosti te neuspjeha u postizanju pravde i jednakosti u raspodjeli nacionalnih resursa.

Uprkos teškoj situaciji koja trenutno vlada, državne institucije daju sve od sebe kako bi očuvale nadu u poboljšanje životnih uvjeta.

Koji su glavni izazovi s kojima se suočava Iranska revolucija 42 godine nakon pobjede?

Reza Hojjat, istraživač sa Instituta za iranske savremene povijesne studije, tvrdi da je iskrivljavanje slike o Iranu u inostranstvu jedan od glavnih izazova koji u ovom trenutku prijeti Iranskoj revoluciji.

To ima i negativne posljedice, koje nadilaze američke sankcije ovoj zemlji.

Zbog toga je potrebno da Teheran djeluje kako bi ograničio posljedice sistematske propagande protiv iranske politike i njene regionalne prisutnosti.

Hojjat smatra da sigurnosne i vojne prijetnje napadom na Iran i atentati na vojne vođe i nuklearne stručnjake te zemlje, poput provokacija administracije bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i cionističke tvorevine, predstavljaju drugi veliki izazov čiji je cilj potkopavanje Iranske revolucije.

Upozorio je na posljedice “ponavljanja optužbi na račun Teherana za podršku terorističkim pokretima koje se mogu čuti u zapadnim i arapskim medijima”, što utiče na ugled njegove zemlje.

Dodaje da većina zemalja svijeta, posebno evropske države i Amerika, pate od brojnih problema u svojoj ekonomiji.

Međutim, svjetski mediji su se fokusirali na društvene krize i standard života u Iranu više nego u bilo kojoj drugoj državi na svijetu.

Naglašava da je pogoršanje ekonomske situacije treći najistaknutiji izazov s kojim se suočila Iranska revolucija.

Nakon više od četiri desetljeća od uspostave Islamske Republike, kakva je popularnost revolucije među iranskim narodom?

Nije nepoznanica da je Iranska revolucija, poput mnogih drugih revolucija širom svijeta, izgubila lojalnost jednog dijela iranskog naroda.

Također je izgubila podršku niza istaknutih ličnosti na političkoj sceni, ali je istovremeno uspjela pridobiti druge dijelove društva, prema istraživaču Hojjatu.

Razlog za “silazak nekih Iranaca iz voza revolucije” pripisuje neuspjehu Islamske Republike da ispuni njihove težnje u zemlji i inostranstvu.

Naglašava da se izreka “revolucija jede svoju djecu” relativno ostvarila u Iranu, jer je većina njenih vođa još uvijek brani svom snagom.