Milanović ‘hrvatsko pitanje’ u BiH nastoji riješiti prijateljstvom sa Dodikom, Vučićem i Putinom?

Teško mogu vidjeti da će se hrvatsko pitanje u BiH riješiti prijateljskim odnosima sa Dodikom ili ako hoćete Vučićem i Dodikom, jer to je ista linija, ili ako hoćete sa Vučićem, Putinom i Dodikom, kaže historičar Tvrtko Jakovina.

Da li je cilj Zorana Milanovića rješavati 'hrvatsko pitanje' u BiH prijateljstvom sa Dodikom, a samim tim i Vučićem i Putinom (Arhiva)

Javni nastupi hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića postali su skandalozni, ocjena je velikog broja političkih analitičara i ljudi koji prate političke prilike u susjednoj Hrvatskoj. Posebno, vole reći, kada hrvatski predsjednik počne „tumačiti“ aktuelne političke prilike u zemlji i regiji, ili davati ocjene historijskih događaja.

Jedan takav istup, od prije nekoliko dana, privukao je dosta pažnje u cijeloj regiji, a nemali broj onih koji su pažljivo rastumačili šta to Milanović govori ustvrdili su da je svojim rječnikom i svojim stavovima „prešao crvenu liniju“ dopustivog, civiliziranog i politički moralnog.

Sve je počelo onoga trenutka kada se predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine svrstao na stranu zastupnika iz entiteta Republika Srpska u stavu da Zakon o negiranju genocida u Srebrenici treba staviti izvan snage.

Njegov postupak je brzo bio „raskrinkan“, a najžeće kritike došle su upravo iz Hrvatske, gdje je javnost izuzetno negativno reagovala na Čovićevo političko laviranje i trgovanje.

Tu bi se priča vjerovatno završila da se, po tom pitanju, nije oglasio hrvatski predsjednik koji je, u nastojanju da opravda Dragan Čovića i njegovog političkog partnera u cijeloj stvari Milorada Dodika, iznio stavove koji su odmah protumačeni kao relativizacija genocida u Srebrenici.

‘Nije sve isto, kao što ni svaka žrtva nije ista’

Upitan da prokomentira odredbu kojom se ne smije negirati genocid u Srebrenici, Milanović je rekao: “Ja im savjetujem da to ne rade.”

“To je moj stav. Postoje genocidi i genocidi. Postoji genocid nad židovskim narodima, u Ruandi, postoji genocid u Srebrenici, odnosno jedan događaj definiran kao genocid, a genocid ima vrlo širok raspon, postoji genocid u Drugom svjetskom ratu, postoji Jasenovac… Nije sve isto, kao što ni svaka žrtva nije ista. Najbolje je reći da je sve isto. Nije“, kazao je Milanović a zatim dodao:

“Neće moći objasniti [član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD Milorad] Dodik i Čović što to rade. Imam iskustva s tim. Put možda ne u pakao, ali u grabu, ne grobu, put je često popločan dobrim namjerama. Ili ne lošim. Neka to sada puste. Dakle, opet će ih prikazati kao naciste ili fašiste, a to nisu“, a zatim veoma volšebno ustvrdio da Bosna i Hercegovina ima mnogo većih problema od Dodikovog zahuktalog secesionizma:

“Bez obzira na sve mane koje može imati, Dodik nije najveći problem u Bosni i Hercegovini. On je jedan od manjih.“.

Ovakvi stavovi izazvali su lavinu reakcija i negativnih komentara, a najglasniji su bili člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj Armina Hodžića. I pored činjenice da su stavovi koje je iznio izazvali veoma burne reakcije i gotovo sinhornizovano odbacivanje ideja koje je u njima izazvao hrvatski predsjendik je nastavio sa „neobjašnjivom“ relativizacijom genocida u Srebrenici.

Službeno Sarajevo i Baščaršija

Tokom svoje jučerašnje posjete Visu bio je i više nego spreman da „pojašnjava“ svoje istupe pri čemu je nastavio iznositi uvredljive i neutemeljene stavove. Na pitanje novinara da li  je onda za njega Srebrenica genocid, Milanović je rekao: “Ja kažem da je, ali onda za neke teže zločine moramo izmisliti novo ime.”

“Ovo što sad rade gospoda iz Sarajeva, to nije službeno Sarajevo, to je Baščaršija. Rade upravo to da od svog naroda pokušavaju napraviti žrtvu veću nego što jest i upravo oni licitiraju mrtvima, ja to nikada ne radim. I mogu ponoviti sve što sam rekao: postoje genocidi i genocidi, postoje žrtve i žrtve, nije sve isto”, ustvrdio je hrvatski predsjednik.

U pokušaju da shvatimo imaju li recentni istupi hrvatskog predsjednika dublju pozadinu, ili je riječ o površnom verbalnom provociranju pitanje o tome kako vidi Milanovićevo javno ponašanje pitali smo profesora Žarka Puhovskog, koji je dao jedan veoma precizan opis onoga što bi se moglo definirati kao profiliranje Milanovićevog političkog diskursa.

„Milanović se zadnjih godinu dana pokušava predstaviti javnosti kao prvi suverenist u Hrvatskoj, koji je na tragu Tuđmana i stalo mu je do toga da svoju suverenost dokazuje ne samo na teritoriju Hrvatske nego i u odnosu na Brisel i EU pa onda i u Bosni i Hercegovini. U okviru te njegove nove strategije on se povezao sa tzv. hrvatskom političkom komponentom u BiH, ta komponenta na čelu sa Čovićem je zahvaljujući veoma teškim manipulacijama Izetbegovića i Komšića bila prsiljena surađivati sa Dodikom. I onda je naravno Milanović skupa s njima podržao Dodika a to sa Srebrenicom je nastavak podrške Dodiku“.

Linija od Dodika do Putina

I historičar Tvrtko Jakovina „sumnja“ da se iza ovakvih Milanovićevih stavova krije dublja pozadina i baš kao Puhovski misli da je cilj hrvatskog predsjednika ostvariti „prijateljske“ odnose sa Miloradom Dodikom.

„Ja mogu jedino izraziri čuđenje pa i možda razočarenje; dakle s jedne strane čuđenje, a s druge strane razočaranje zbog takvog tipa rasprave i diskursa. Ja ću se vratiti na ono što je zapravo nulta postavka Bosne i Hercegovine što se tiče Hrvata, od završetka rata. Hrvati žive na području Federacije BiH uglavnom samo sa Bošnjacima i na tome prostoru i u tom odnosu treba prije svega tražiti rješenje ‘hrvatskog pitanja’ unutar Bosne i Hercegovine“, kaže Jakovina i dodaje:

„Nažalost ja ne vidim da se na ovaj način to pitanje rješava. Teško mogu vidjeti da će se ono riješiti sa prijateljskim odnosima sa Dodikom ili ako hoćete Vučićem i Dodikom, jer to je ista linija, ili ako hoćete sa Vučićem, Putinom i Dodikom, to teško mogu vidjeti bez obzira što, kao nekome tko je povijesničar, njegove izjave o prošlosti mogu biti vrlo zanimljive kao predmet rasprave na historijskim seminarima ali mislim da u političkom diskursu su one u najmanju ruku začudne, a ja mislim i problematične“.

Puhovski kaže da je Milanović čak i svoj javni govor prilagodio takvoj vrsti ideologije pa kada govori o genocidu u Srebrenici služi se srbijanskom metodologijom, koja možda kaže da se desio zločin, ali izbjegava u potpunosti koristiti termin genocid.

„On je čovjek (Zoran Milanović) koji pretjeruje uvijek kada govori. To je naprosto njegov stil. On je preuzeo u potpunosti rekao bih ‘turski sindrom’, to se i u svijetu tako zove u odnosnu na Armence, koji se onda preuzeo u Srbiji u odnosu na Srebrenicu, a sada ga uzima Milanović, u odnosu na Srebrenicu također. To je stav koji kaže bio je zločin, ali termin genocid ne smijemo koristiti. Ali eto on je ušao u tu igru u igru u kojoj niko nije čist. Ali potoji granica i jedna od točaka granice je Srebrenica i po mome sudu to nije stvar za raspravu“, kaže Puhovski.

Radikalni desničarski stavovi

Ono što je ipak krajnje bjelodano, kaže na kraju Puhovski, jeste činjenica da Zoran Milanović zauzima sve radikalnije desničarske stavove i očito sa unaprijed zadanom političkom agendom.

„Da i radikalnije stavove od HDZ – a jer on hoće da dođe desno kako bi sebi proširio bazu za naredne izbore. On računa na idiotizam ljudi koji će ga podržati kao „svojeg kandiata“ i hoće se proširiti na desno i ako nije lud to je jedina logika koju ja vidim u njegovom pionašanju“.

Izvor: Al Jazeera i agencije