Novi zakon u indijskoj državi zabranjuje vjersko preobraćenje

Piše: Zafarul-Islam Khan

Parlament indijske savezne države Karnataka usvojio je nacrt zakona pod nazivom “Zabrana vjerskog preobraćenja” – koji zabranjuje prelazak iz jedne vjere u drugu zbog razloga kao što su zabluđivanje, prisile, prevare, primamljivanja ili brak, što je izazvalo veliku kontroverzu u indijskim vjerskim i pravnim krugovima.

Novi zakon daje indijskoj vladi ovlasti da zaustavi proces prelaska pojedinca u drugu religiju u slučaju da neko od njegovih rođaka prijavi to policiji ili podnese tužbu u kojoj se dovodi u pitanje valjanost njegovog prelaska na novu vjeru.

Zakon predviđa novčanu kaznu i zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci do deset godina, u slučaju da se dokaže da je osoba platila drugoj da promijeni vjeru, u skladu sa slučajevima predviđenim zakonom.

U Bangaloru, glavnom gradu države Karnataka, deseci članova kršćanske zajednice izašli su na ulice prošle srijede u znak protivljenja novom nacrtu zakona.

Zakon dolazi u vrijeme sve intenzivnijih aktivnosti ekstremističkih hinduističkih organizacija protiv prelaska hindusa na islam i kršćanstvo. Tvrde kako se to odvija u sklopu plana da se hindusi pretvore u manjinu u svojoj zemlji, te kako se to dešava zahvaljujući zapadnoj finansijskoj pomoći, kada je riječ o kršćanstvu, te uz pomoć zaljevskih finansijskih sredstava, kada je u pitanju prelazak na islam.

Ove organizacije optužuju muslimane da kuju zavjeru kako bi Indiju ponovo pretvorili u islamsku državu, kroz promjenu vjere, ali i svojom prirodnom reprodukcijom. Ove organizacije tvrde da su muslimani postali brojniji od hindusa, suprotno zvaničnim podacima o distribuciji stanovništva.

Kakav je to novi zakon u Karnatakai?

Službeni naziv zakona je ”Zakon o zaštiti prava na slobodu vjeroispovijesti u Karnatakai” iz 2021. godine, međutim poznat je i kao ”Zakon o zabrani vjerskog preobraćenja”. Zakon ima za cilj spriječiti hinduse da pređu na islam i kršćanstvo, a posebno zabranjuje brak muslimana i kršćana s hinduskinjama.

Zakon propisuje uslove za promjenu vjere, između ostalog da zainteresirana osoba podnese zahtjev mjesec dana prije nego što odluči promijeniti vjeru, a zatim sudija objavljuje taj zahtjev kako bi se dao rok od mjesec dana za prigovor ukoliko ga neka osoba želi uložiti. U slučaju bilo kakvog prigovora, imenuje se zvanična komisija koja će ispitati motive za promjenu vjere.

Ako sudija odluči da je promjena vjere nezakonita, proslijedit će slučaj policiji da preduzme potrebne mjere. Ali ako utvrdi da je zahtjev za promjenu vjere zakonit, naredit će da se osoba iznova klasificira u državnoj evidenciji, što će utjecati na njene bankovne kredite i trenutno radno mjesto, bez kojeg može ostati, dok će dugove morati isplatiti ranije.

Ako se dokaže da je do promjene vjere došlo radi sklapanja braka, besplatnog školovanja, liječenja ili pronalaska posla, vlasti će tu osobu kazniti novčanom kaznom od 25.000 indijskih rupija (jedan dolar iznosi otprilike 74 rupija) i zatvorskom kaznom od tri do pet godina.

Novčana kazna i zatvorska kazna će se udvostručiti ako je konvertit dijete, žena ili osoba koja pripada jednoj od nižih kasti, odnosno ako je pripadnik dalita ili nedodirljivih (koji najviše mijenjaju svoju vjeru da bi izbjegli progon hindusa iz viših klasa).

Koja je kazna za organiziranje grupnih prelazaka na druge vjere?

”Grupno preobraćanje” podrazumijeva da troje ili više ljudi promijene vjeru. Odgovornima za ovakav čin prijeti novčana kazna od 100.000 rupija i kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina. Optuženi će, također, morati platiti “odštetu” onima koji su trebali promijeniti vjeru u iznosu od pola miliona rupija, pored drugih novčanih kazni koje sud može izreći. Svako ko ponovo počini ovaj “zločin” bit će kažnjen dvostrukom novčanom kaznom i pet godina zatvora.

Zakon također predviđa da se suspendira svaki oblik pomoći ili državne pomoći bilo kojoj organizaciji koja se bavi prozelitizmom. Optuženi će morat dokazati svoju nevinost, a tužilaštvo neće imati odgovornost za to.

Postoji li protivljenje ovom zakonu?

Ovaj zakon se smatra najgorim od svih sličnih zakona koji su do sada doneseni u Indiji. Osudile su ga javne ličnosti i opozicione stranke. D. K. Shivakumar, predsjednik stranke Kongresni odbor Karnatakae (KPCC), rekao je da će, ako se njegova stranka vrati na vlast, preuzeti inicijativu za ukidanje ovog zakona.

Oko 40 organizacija i udruženja učestvovalo je u velikim demonstracijama u Bangaloru, glavnom gradu ove indijske savezne države, 24. decembra, u znak osude ovog zakona.

Jesu li druge države donijele slične zakone?

Prije zakon koji je donesen u Karnatakai, države Arunachal Pradesh (1978), Gujarat (2003), Odisha (1967), Himachal Pradesh (2006), Madhya Pradesh (1968), Jharkhand (2017), Chhattisgarh (1968), Uttar Pradesh (2021), Rajasthan (2006), Tamil Nadu (2002) i Uttarakhand (2018) donijele su slične zakone. No zakon Karnatakae se smatra najgorim i najstrožim od ovih zakona.

Je li ovaj zakon u skladu sa sekularnim indijskim ustavom?

Naprotiv, zakon je u koliziji sa članom 25. indijskog Ustava, koji jamči slobodu vjeroispovijesti i pravo indijskog državljanina da propagira svoju vjeru. Ovi zakoni polaze od pretpostavke da žene, nedodirljivi i plemenski ljudi nemaju dovoljno pameti da znaju šta im najbolje odgovara. Prema tome, oni ne mogu promijeniti svoju vjeru, osim ako ne postoji neka vrsta potkupljivanja.

Je li to privremeni zakon i hoće li se nastaviti njegova provedba?

Hinduistički politički pokret je ovo pitanje stavio na vrh prioriteta. Mohan Bhagwat, šef organizacije Rashtriya Swayamsevak Sangha (RSS), matične organizacije vladajuće Indijske narodne partije, zakleo se da će u narednim godinama usredotočiti svoje napore na pozivanje hindusa koji su “zalutali” da se vrate u okrilje hinduizma.

Ovaj program se ranije zvao “čišćenje”, ali ga sada opisuju kao “povratak kući”. Drugim riječima, indijski musliman ili kršćanin koji prihvati hinduizam vraća se u svoj stari dom. Dakle, bit će to duga bitka.

Kada su počele kampanje za sprečavanje hindusa da promijene svoju vjeru?

Hinduske kampanje protiv preobraćenja u kršćanstvo ili islam traju već odavno. Počele su 1920. godine pod sloganom “čišćenja”. Međutim, postale su glasne od 1981. godine, kada je 150 porodica iz kaste nedodirljivih u južnoj Indiji prešlo na islam kako bi izbjegli ugnjetavanje viših kasta.

Pod utjecajem ovog pritiska, nekoliko država je donijelo zakone koji zabranjuju prelazak hindusa na drugu vjeru pod izgovorom da se radi o potkupljivanju novcem, iskorištavanju njihove naivnosti. Uvedena je i zabrana sklapanja braka između muslimana ili kršćanina s hinduskinjom uz tvrdnju da muslimani navode hinduskinje da promijene svoju vjeru kako bi stupili u brak s njima u sklopu plana kojeg hinduistički tvrdolinijaši nazivaju “ljubavni džihad”.

Šta se stvarno dešava po pitanju ograničenja kršćanskim i islamskim udruženjima?

Vlada Narendre Modija ukinula je više od 25.000 dozvola za primanje finansijskih sredstava iz inostranstva, pored toga da su neke od ovih organizacija izbrisane iz registra. Ograničenje se proširilo na kršćanske, islamske i organizacije za ljudska prava. Ove organizacije su izložene upadima sigurnosnih snaga u raznim dijelovima Indije pod optužbom za prozelitizam.

Ko su najistaknutiji zatvorenici optuženi za promjenu hinduističke vjere?

Samo u Uttar Pradeshu vlasti su uhapsile 340 ljudi posljednjih mjeseci, uglavnom aktivista koji pozivaju u islam. Među njima su i dr. Umar Gautam, koji je uhapšen prošlog juna, te šejh Kaleem Siddiqui, koji je uhapšen u septembru. Uhapšene su i na desetine njihovih pomoćnika i rođaka. Optužbama koje im se stavljaju na teret dodana je i optužba za “terorizam” kako bi se spriječilo njihovo puštanje uz kauciju dok traje suđenje.