Nostalgija za Sovjetskim Savezom i dalje je prisutna u savremenoj Rusiji

Piše: Fahim Sourani

Raspad Sovjetskog Saveza, 26. decembra 1991. godine, bio je najveći geopolitički događaj 20. vijeka. Sastojao se od 15 republika koje su se otcijepile i pretvorile u nezavisne države, na čelu s Rusijom, najvećim prostorom koji je ostao nakon raspada velesile po površini, broju stanovnika i vojnoj moći.

Kao rezultat ovog snažnog događaja, Rusija je postala zakonski nasljednik bivše supersile i zadržala je za sebe ne samo najveće područje, već i snažnu bazu resursa i proizvodnje.

Ali s obzirom na svoju veličinu, Rusija je raspadom Sovjetskog Saveza izgubila više od drugih republika. Izgubila je svemirske baze u Kazahstanu, tvornice motora za svemirske letjelice u Ukrajini, dio automobilske industrije u Latviji, itd.

Od tada, uprkos složenoj situaciji kroz koju je zemlja prošla u prvoj deceniji nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija se upustila u bitku popravljanja situacije unutar zemlje i suočavanja sa posljedicama raspada koje su pogodile tu državu. Također je radila na ponovnom uspostavljanju i jačanju svog prisustva na međunarodnoj sceni te se pozabavila slabostima koje je Zapad pokušao zloupotrijebiti, iskorištavajući haos koji je nastao na čelu mlade zemlje.

Od socijalizma do kapitalizma

Sovjetski Savez je osnovan socijalističkom revolucijom u carskoj Rusiji i nosio je zastavu socijalizma decenijama. Međutim, malo po malo se počinje približavati kapitalističkom modelu na ovaj ili onaj način nakon raspada Sovjetskog Saveza i fragmentiranja njegovog intelektualnog i političkog sistema.

Iako su postignuti vidljivi rezultati u smislu unutrašnjih reformi, poput otvaranja puta privatnom sektoru za poslovanje, ostvarivanja prava na vlasništvo, postizanje napretka u ličnim slobodama i slobodi izražavanja, te poboljšanja infrastrukture i saobraćajnih linija, između ostalog, proces obnove je doveo, u nekim od svojih rezultata, do dubokih negativnih promjena u društvu i privredi. Došlo je do naglog povećanja nejednakosti u društvu, cijene su porasle, a era besplatne zdravstvene zaštite, obrazovanja i rekreacije zauvijek je završena.

I pored toga, mnogi ekonomski pokazatelji poboljšali su se u proteklim decenijama, dok je bruto domaći proizvod (BDP) Rusije dostigao 518 milijardi dolara na kraju 1991. godine, prema podacima Svjetske banke, a skoro se utrostručio do 2021. i premašio 1,48 biliona dolara. To je dovelo do povećanja BDP-a po glavi stanovnika, koji je tokom raspada Sovjetskog Saveza procijenjen na oko 9 hiljada dolara, dok je 2018. godine u Rusiji iznosio oko 11,8 hiljada dolara.

Na demografskom planu, stanovništvo urušene države na kraju njene ere iznosilo je oko 147 miliona ljudi, prema popisu iz 1989. godine, dok je broj smanjen na 145,2 miliona 2002. godine. Demografski pad se nastavio do 2009. godine, kada je broj stanovnika iznosio 142,7 miliona. Međutim, 2010. godine negativni trend se postepeno počeo mijenjati, sve dok stvarna populacija u 2015. nije dostigla 146,5 miliona ljudi (nakon ponovnog ujedinjenja Krima sa Rusijom).

Prosječan životni vijek u Rusiji je 2000. godine bio oko 65,3 godine, a 2019. je porastao na oko 73,2 godine, prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije.

Nostalgija za sovjetskom erom

Posljedice velikog raspada nisu ostavile traga samo na ekonomsku i političku situaciju u Rusiji, već se protežu i na psihološke aspekte, što se odnosi na osjećaj gubitka i slabljenja globalnog položaja koji je prisutan kod mnogih Rusa.

Prema anketi koju je proveo Centar Levada za proučavanje javnog mnijenja 2021. godine, 66 posto Rusa žalilo je zbog raspada Sovjetskog Saveza, s tim da ta brojka nije premašila 58 posto u posljednjih deset godina. Procenat nostalgičara za sovjetskim periodom dostigao je vrhunac među Rusima 2000. godine, kada je, prema istraživanju javnog mnijenja, dostigao oko 75 posto, a 60 posto ispitanika je izrazilo uvjerenje da su vlasti mogle izbjeći raspad zemlje.

Iako je većina onih koji žale za ovim historijskim događajima stariji od 55 godina, u posljednje dvije godine je uočen porast takvih osjećaja među mladima od 18 do 24 godine.

Isti centar je u novembru prošle godine objavio rezultate istraživanja javnog mnijenja, u kojem je 47 posto Rusa izrazilo uvjerenje da se zemlja kreće u pravom smjeru, dok je 42 posto ispitanika smatralo suprotno, a 11 posto Rusa je bilo suzdržano po pitanju komentiranja pravca koji je država odabrala.

Rusi objašnjavaju da je nostalgija za sovjetskom erom prisutna zbog kolapsa jedinstvenog ekonomskog sistema, gubitka osjećaja velike sile, sve većeg međusobnog nepovjerenja i zabrinutosti za budućnost, te straha od gubitka posla.

No, sociologinja iz Centra Levada Karina Pipia objašnjava da je nakon pripajanja Krima Ruskoj Federaciji osjećaj nostalgije za sovjetskim vremenom oslabio, jer su pitanje Krima i zamah konfrontacije sa Zapadom doveli Rusiju do izražaja na međunarodnoj sceni, što je ljudima nadoknadilo potrebu za velesilom.

Međutim, ona tvrdi da je porast broja Rusa koji žale zbog raspada Sovjetskog Saveza u velikoj mjeri rezultat nedavno usvojenog, vrlo kontroverznog Zakona o penzijama.

Između dva razdoblja

Nije lako napraviti koherentno poređenje između bivšeg sovjetskog i sadašnjeg ruskog doba, zbog različitih okolnosti i faza, te nedostatka jasnoće vizije. Međutim, mnogi Rusi smatraju da je bezdušan onaj ko ne žali zbog raspada Sovjetskog Saveza, a da je bez pameti svako ko ga želi oživjeti.

Iako je broj sovjetskih vojnika iznosio oko pet miliona, dok je taj broj u Rusiji sada manji od milion, te pored toga što ruska vojska trenutno posjeduje četiri puta manje nuklearnih raketa od onog što je imala sovjetska armija, to je dovoljno da ostavi nesagledivo razaranje u slučaju nuklearnog napada Sjedinjenih Američkih Država, smatra stručnjak za vojna pitanja Viktor Baranec.

Drugim riječima, Baranec tvrdi da je ruska nuklearna snaga sposobna neutralizirati superiornost bilo koje veće vojske.

Osim toga, podsjetio je da u sovjetskoj vojsci nije bilo profesionalnih i ugovornih vojnika i narednika, a rok službe nije bio duži od tri godine. Međutim, u ovom trenutku se u ruskoj vojsci pojavilo snažno jezgro mladih vojnika po ugovoru koji služe od pet pa sve do 20 godina, a te brojke govore da dvije trećine vojske čine profesionalci.

Putinova era

Sigurno je da je Rusija sa sadašnjim predsjednikom Vladimirom Putinom ušla u novu prekretnicu na unutrašnjem planu i na nivou vanjskog uticaja. Denis Krkodinov, analitičar međunarodnih odnosa, smatra da se rezultati vanjske politike predsjednika Putina od 1999. godine mogu sumirati na dva glavna cilja: očuvanje jedinstva Rusije i vraćanje njene pozicije velike sile na svjetskoj sceni kako bi imala riječ u rješavanju važnih međunarodnih problema.

Naglašava da je Rusija, pod Putinovom vlašću, postala nezavisna i jaka država, i da je povratila svoju poziciju supersile nakon katastrofalnog haosa 1990-ih. Vratila je poštovanje, uprkos problemima sa kojima se suočava u ekonomskoj i tehnološkoj oblasti.