Država samo popravlja dimnjake, za godinu nije obnovila nijednu kuću

Sve do toga 29. prosinca 2020. godine život na Baniji, unatoč svim objektivnim i subjektivnim problemima, odvijao se koliko toliko normalno i ljudi su živjeli kako su mogli i morali. Tako je bilo sve do toga dana, do 12:19 sati, kada je područje Sisačko-moslavačke županije pogodio razoran potres magnitude 6,2 po Richteru. U svega nekoliko sekundi došlo je do velikih razaranja i oštećenja u kojima je oštećeno ili uništeno na tisuće obiteljskih kuća, stanova, škola, bolnica i drugih objekata.

I danas se cijela Hrvatska sjeća brojnih volontera iz cijele zemlje koji su dolazili pomoći ljudima u nevolji kao i raznih humanitarnih akcija i donacija. Od tada je svakodnevica u tim područjima vidjeti oštećene i razorene objekte, jame koje se pojavljuju, građane koji žive u kontejnerima…

Službeni podaci

Od dana razornog potresa prošlo je gotovo godinu dana te je vrijeme da se vidi kakvo je „prolazno vrijeme“ Vlade Republike Hrvatske i nadležnih ministarstava, odnosno da se vidi koliko je toga do sada napravljena u sanaciji posljedica potresa i kada građani mogu očekivati da će se ponovno vratiti normalnom i svakodnevnom životu.

Prema službenim podacima Stožera civilne zaštite zaduženoga za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Zagrebačke županije do 22. prosinca 2021. godine zaprimljeno je 9.568 zahtjeva za obnovom i 8.180 zahtjeva za nekonstrukcijskom obnovom. Do toga datuma uklonjeno je 458 objekata koji su prijetili sigurnosti. Radovi nekonstrukcijske obnove završeni su na 1.108 objekata, u tijeku su radovi na 838 kuća. Navode i kako je na području tri pogođene županije ukupno do sada zaprimljeno 41.676 prijava štete, a ukupno su pregledana 39.682 objekta (95,21 posto)

„Od ukupnog broja pregledanih, u kategoriji objekata s crvenom naljepnicom (trenutačno neupotrebljivo) su 4.833 objekta, sa žutom naljepnicom (privremeno neupotrebljivo) je 8.626 objekt i sa zelenom naljepnicom (upotrebljivo s preporukom i upotrebljivo) je 26.223 objekata“, navode iz stožera.

Zaprimljeno je i 8.180 zahtjeva za nekonstrukcijsku obnovu (Sisačko-moslavačka županija – 7.348, Karlovačka županija – 480, Zagrebačka županija – 352). Podaci Stožera govore kako je projektantima dodijeljeno 5.364 objekata za nekonstrukcijsku obnovu, a izrađeno je 2.441 elaborata za sanaciju. Radovi se izvode na 838 obiteljskih kuća, a završeni su na 1.108 obiteljskih kuća. U sklopu samoobnove obnovljeno je 470 kuća. Ukupno su ugovoreni radovi u vrijednosti od preko 207 milijuna kuna, a do sada je utrošeno više od 42,6 milijuna kuna. Ukupno je do 22. prosinca zaprimljeno 448 zahtjeva za uklanjanje objekata. Na pogođenom području do sada je uklonjeno 458 objekata, a u tijeku je uklanjanje objekata na 9 lokacija.

Radi se na terenu

O do sada učinjenome u sanaciji posljedica potresa, kao i koliko su zadovoljni s do sada učinjenim, razgovarali smo i s gradonačelnicom Petrinje Magdalenom Komes (HDZ) i gradonačelnikom Gline Ivanom Jankovićem (Nezavisni kandidat) te gradonačelnicom Siska Kristinom Ikić Baniček. Prvih dvoje su na dužnost gradonačelnika gradova koji su najviše stradali u potresu došli u svibnju ove godine poslije održanih lokalnih izbora, dok je gradonačelnica Siska na toj dužnosti od 2013. godine.

„Zadovoljna sa svime što se radi osim s dinamikom obnove. Puno toga je tijekom protekle godine učinila Vlada RH da se pomogne građanima na stradalim područjima. Podsjećam na tisuće volontera, odluke da se ne mora plaćati električna energija, cestarina, angažirane su robne rezerve, pomagali su financijski… Da nije bilo tolike pomoći grad bi umro. Jedino nismo zadovoljni tempom obnove jer smo svi očekivali da će ići brže. Sada svi nade polažemo u proljeće kada bi trebala početi prava obnova. Međutim, svjesni smo i da nije samo Petrinja u pitanju i da su pričinjene štete zaista ogromne“, rekla je Komes.

Dodaje i kako gradska vlast unatoč svim problemima nastavlja s projektima pa je tako završena izgradnja sportske dvorane koju godinama priželjkuju, a nadograđen je i dječji vrtić. Napravljena je i poluobilaznica oko Petrinje kako bi se rasteretio promet u samome gradu. U isto vrijeme se uklanjaju i oštećeni objekti.

„Nadamo se i kako će novi zakon sve to ubrzati. I u Vladi RH su svjesni da moraju učiniti sve da zadrže stanovnike na ovim prostorima te poduzimaju sve s ciljem brže obnove. Bilo je u proteklih godinu dana i određenih prepreka uzrokovanih administracijom, nedostatkom kadrova i slično. Ipak, moramo svi biti optimisti. Petrinja je na svega 50 kilometara od Zagreba i vjerujem da će se mnogi, koji su grad napustili poslije potresa, ubrzo ovdje i vratiti“, kazala je Komes.

Mora se brže raditi

Gradonačelnik Gline Ivan Janković potvrđuje kako se provodi nekonstrukcijska obnova, odnosno obnavljaju se dimnjaci i zidovi ali i ističe kako u godinu dana od potresa nije obnovljena niti jedna kuća s crvenom naljepnicom. Radi se o kućama u kojima se radi razine oštećenja ne može živjeti i one zahtijevaju konstrukcijsku obnovu. Po riječima Jankovića ne grade se niti zamjenski objekti kako bi građani koji su smješteni u kontejnerima ali kod prijatelja i obitelji imali gdje živjeti dok ne završi obnova njihovih objekata.

„Mislim kako je nedopustivo da godinu dana od potresa još nije započela prava obnova niti izgradnja. Zakon o obnovi je bio glavna kočnica ali država je ta koja donosi i provodi zakone. Samim tim država snosi i odgovornost za dinamiku obnove. Da zakon nije dobar komunicirali smo još ljetos ali su tada saborski zastupnici otišli na dva mjeseca na godišnji odmor“, kaže Janković.

Ukazuje i kako su svi svjesni ogromne katastrofe, velikih šteta i svega drugoga ali i da se mora brže i kvalitetnije raditi i djelovati. Ističe i kako su radi svega toga jedinice lokalne samouprave prve na udaru jer građani upravo od njih traže informacije i pojašnjena na koja nemaju odgovore.

„Nužno je uz obnovu obiteljskih i višestambenih objekata da se država aktivira i u obnovu gospodarstva i infrastrukture. I tu je potrebno puno toga napraviti i uložiti velika sredstva koja gradovi i općine nemaju.  Najavljena je izgradnja auto ceste do Siska ali ona bez kraka brze ceste do Gline nama ne znači ništa. Glina ima izvrstan prometni položaj, nalazimo se u tzv. zagrebačkom prstenu, ali to nije iskorišteno. Sada je vrijeme da se nešto napravi ali da to bude brzo i kvalitetno“, rekao je Janković.

Ministarstvo je zakazalo

Govoreći o provedenoj obnovi poslije potresa, gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček kaže kako je teško biti zadovoljan s nečim što ne postoji te da osim nekoliko dimnjaka i zabatnih zidova u Sisku niti jedan stvarno oštećeni objekt nije obnovljen. Prema njenim riječima, jedina vidljiva aktivnost države nakon potresa je rušenje, ali i to se odnosi isključivo na objekte koji predstavljaju opasnost za druge objekte i ljude. Tvrdi kako rušenja objekata radi gradnje zamjenskih još nema, a stotine i stotine ljudi je podnijelo zahtjeve za rušenjem radi izgradnje novog. Kada je riječ o broju oštećenih objekata na području Siska kaže kako je teško govoriti o tome jer država još nije definirala što je samo oštećeno i može se popraviti, a što je uništeno.

„Jedinu mjeru štete koju imamo su naljepnice, koje su statičari lijepili na kuće i zgrade. Osobno znam samo jednu višestambenu zgradu u Sisku koja je prošla bez oštećenja, odnosno nije dobila niti jednu naljepnicu nego je bijela. Za kuće je vjerojatno slično stanje. Odmah sam, još u veljači, počela dijeliti namjenske kartice za kupnju materijala svima koji su dobili žute i zelene naljepnice jer sam odmah shvatila da će ljudi sami najbolje odraditi hitne popravke, samo ako im damo sredstva hitne pomoći. Nažalost, svi crveni su zapeli u birokratskom labirintu iz kojeg se trenutno izlaz ne vidi, a njima je daleko najteže jer se ne mogu vratiti u svoje domove“, navodi Ikić Baniček.

Ističe i kako Hrvatska niti jedan objekt, koji je nakon potresa proglašen neuporabljivim, nije obnovljen kao da niti na jednom takvom objektu obnova nije počela osim na zgradama u vlasništvu Grada Siska za koje je Zakon o obnovi predvidio da se sami pobrinu za to.

„Mislim da je svima jasno da je glavni kočničar obnove Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva Darka Horvata. Zakazali su i u teoriji i u praksi. Niti su napravili provediv zakon i pravilnike, niti ljudima izdaju rješenja o obnovi da barem znaju na čemu su. Kada je riječ o suradnji s nadležnima oko obnove, suradnje nema jer nema niti obnove. Po pitanju brige o stradalnicima dobro surađujemo sa Stožerom iako je on frustrirajuće spor u donošenju odluka“, istaknula je Ikić Baniček.

Prozivke s oltara

O temi spore obnove prije nekoliko dana, služeći svečano euharistijsko slavlje svetkovine Božića u Čučerju, župi koja je teško stradala u zagrebačkom potresu u ožujku 2020., govorio je i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić koji je ukazao na nužnost što hitnije obnove, te apelirao na odgovorne na državnoj i gradskoj razini, “da požure”.

“Nemojmo usporavati zbog bespotrebne administracije, zbog administracije koja samo postavlja kočnice. Požurimo. Potrebno je zajedništvo koje traži obnova, zajedništvo i brzina. Požurimo svi zajedno da ne bi bilo sutra kasno”, kazao je nadbiskup Bozanić.

Prozivke s oltara o „sporoj obnovi“ prokomentirao je i ministar prostornog uređenja u Vladi RH Darko Horvat rekavši da je sve na struci.

“Vapaj s oltara „požurite se“ je vapaj s kojim ja kao ministar svaku večer liježem i budim se svako jutro. Pred projektantima je vrlo zahtjevan posao i tako dugo dok struka ne kaže što i kako, dakle dok ne vele svoju zadnju riječ, ona prava, kako neki vole reći ‘masovna obnova’, neće ni početi”, rekao je Horvat.

Međutim, sve to što govori resorni ministar ne nailazi na odobravanje kod samim građana, koji su nemoćni i dotjerani „do zida“, ali niti do oporbenih političara. O sporoj obnovi govorio je i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava koji je rekao kako radi spore države dolazi i druga zima koju će građani sa stradalih područja provesti izvan svojih domova.

“Nažalost drugu zimu će neki naši sugrađani, nesposobnošću Vlade RH, državnog sustava i aparata dočekati u kontejnerima i na hladnome. Činjenica da ljudi dvije godine od potresa u Zagrebu i Banovini nisu u svojim kućama je za mene čin jedne duboke nesposobnosti i želim poručiti svim ljudima i u Hrvatskoj, a poglavito ovima pogođenima potresom, da zaslužuju bolje i da to može i mora biti puno bolje, ali na žalost ne s garniturom ljudi i politikama koje ih u ovom aktualnom trenutku predstavljaju”, rekao je Penava.

Nedostatak građevinara

Novinar Večernjeg lista Danijel Prerad, koji živi u Sisku, od prvoga dana poslije potresa je na terenu te je pratio brojna dosadašnja obećanja i najave resornih ministara i premijera kada je riječ o obnovi stradalih područja. U isto vrijeme je svakodnevno na terenu i u kontaktu s građanima te samim tim možda i najbolje poznaje cjelokupnu situaciju. Prema njegovim riječima dojam je da se nešto na terenu radi ali i da je sve to slabo i nedovoljno. I on je potvrdio kako se radi na uklanjanju ruševina i nekonstrukcijskoj obnovi, odnosno obnovi dimnjaka, zabata i nekih zidova.

„Na žalost, u godinu dana od potresa država nije izgradila niti jednu novu kuću niti obnovila ijednu kuću kuja ima crvenu oznaku. Ovih dana otvorene su pristigle ponude za prvi natječaj za izgradnju prvih 30 novih kuća. Ali kako svi znamo postoji mogućnost žalbe i slično, dolazi zima tako da radovi neće započeti do proljeća iduće godine. Drugim riječima prve kuće koje bi država trebala izgraditi trebale bi biti završene tijekom idućeg ljeta što najbolje govori o dinamici radova“, pojašnjava Prerad.

Ipak, tvrdi i da se može raditi drugačije a da to pokazuju i brojni volonteri i udruge koje su pronašle način da obnove ili izgrade neke od kuća. I on ukazuje na obimnu i zahtjevnu administraciju i papirologiju te da sve daje dojam da je država čekala na novac iz EU fondova, odnosno da se prije uvođenja eura nije htjela dodatno zaduživati i ići u deficit. Samim tim premalo je državnoga novca do sada uloženo na stradalim područjima. O sporosti na terenu i kako radilo, po riječima Prerada, govori i to da godinu dana od potresa još oko 5 posto objekata statičari nisu pregledali. Rezultat svega toga su ne samo neobnovljene kuće nego i činjenica da se veliki broj građana iz stradalih područja iselio. Ostaje upitno koliko njih će se poslije obnove, kada ona završi, uopće i vratiti u svoje domove. Sa svakim novim danom takvih će biti sve manje jer će mnogi od njih, tijekom mjeseci i godina obnove, zasnovati nove domove, obitelji, radna mjesta i sve drogo u nekim drugim krajevima hrvatske i inozemstva.

„Kada se govori o obnovi tu se javlja i problem nedostatka građevinskih tvrtki i radnika. Puno ljudi je odselilo, tvrtki nema, a sve to stvara strašne probleme na terenu. U isto vrijeme se puno toga gradi na Jadranu, u Zagrebu i drugdje tako da je građevinska operativa i tamo angažirana. Realno je da nam se dogodi da novac bude osiguran, natječaji raspisani ali da neće imati tko raditi“, ističe Prerad.

O životu u nekim dijelovima na stradalim područjima govori i to da iako se nalaze na svega 50-ak kilometara od Zagreba nisu imali puno toga što su imali drugi građani. Primjera radi i u 21. stoljeću niz prometnica nije bio asfaltiran što je otežavalo dovoženje humanitarne pomoći i kontejnera. S dovoženjem pomoći Hrvatska vojska je puno takvih puteva nasula tucanikom. Neki dijelovi su bili i bez električne energije, a u nekima je pak struja nestajala svakih dva tri dana. Sada je i to se saniralo. Dijelovi Banije nisu bili pokriveni signalom za mobitel tako da djeca tijekom online nastave, uzrokovane koronom, redovitu nastavu nisu mogli pratiti on line. Sada se i to sredilo tako da barem svi dijelovi Banije imaju signal za mobitel i Internet.

„Na žalost za neke stvari trebao je da se dogodi potres pa da se srede ili naprave. Vidjet ćemo koliko će trebati da se obnove kuće i višestambeni i drugi javni objekti. Neke procjene govore o vremenu i do deset godina“, zaključio je Prerad.