Pomozi.ba: Hiljade upita za pomoć

Posljednjih godina prvak humanitarnog rada u Bosni i Hercegovini je organizacija Pomozi.ba koja okuplja veliki broj volontera i čiji rad pomažu mnogi pojedinci, grupe, te organizacije. Ova i protekla 2020. obilježene su pandemijom, što je dodatno zakompliciralo živote mnogima.

Stotine, hiljade građana u BiH su u stanju potrebe humanitarne pomoći, a mnogi se Pomozi.ba obraćaju sa molbom za pomoć pri liječenju, bilo u domaćim bolnicama, bilo pri izmještaju u bliže i dalje inostranstvo.

Česta destinacija oboljelih je Turska, država u kojoj postoje mnoge klinike za tretman teških i kompliciranih oboljenja, a upravo iz ove države se na upit za kraći razgovor javio Elvir Karalić, osnivač i predsjednik Pomozi.ba.

Burne dvije godine

Na početku razgovora slaže se kako su posljednje dvije godine bile jako turbulentne, kako za cijelo bh. društvo, tako i za Pomozi.ba, a prvenstveno se misli na „cjelokupnu situaciju uzrokovanu pandemijom korona virusa“.

„Kada je u pitanju naša organizacija, nepredviđene situacije postale su nam svakodnevnica, što u konačnici za nas znači da nikada ne možemo biti opušteni, ne možemo reći da je neki nadolazeći period mirniji jer kao što kaže ona naša stara: ‘Ne zna se šta nosi noć, a šta dan'“, ističe naš sagovornik.

Karalić ističe kako ova organizacija bilježi konstantni rast, a samim tim i „upita za pomoć svakim danom je sve više i više“.

„Prethodnih godinu dana dobili smo oko 5.000 različitih upita za pomoć, odnosno u prosjeku oko 14 upita dnevno što je izuzetno veliki broj, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je veliki broj humanitarnih organizacija prisutno u BiH“, kaže nam prvi čovjek Pomozi.ba.

„Ti zahtjevi se, finansijski gledano, kreću od 50-100 konvertibilnih maraka (25-50 eura) gdje ljudi traže prehrambeni paket, pa do 200 – 300 hiljada konvertibilnih maraka (100 – 150 hiljada eura) koji su potrebni za liječenje neke oboljele osobe.“

Stalno prisutne emocije

Karalić dodaje kako je bitno napomenuti da se, uz porast upita za pomoć sa jedne strane, povećava broj onih koji su spremni da pomognu sa druge strane.

„To nam, onda, omogućava da pozitivno odgovorimo, odnosno da pomognemo većinu ljudi koji nam se obrate za pomoć. Nažalost, nikada nećemo biti u stanju da odgovorimo na sve i jedan upit.“

Kalendarska godina je na izmaku, druga po redu pod pandemijom, a teško izbrojana nakon rata u državi koja je u svjetskom vrhu po korupciji, nepotizmu, gaženju ljudskih, radničkih i drugih prava. Sve to donosi i dobre i loše emocije u humanitarnom radu…

„U ovoj našoj misiji, jedno je sigurno, a to je da su emocije konstantno prisutne. Teško je objasniti, ko nije doživio, osjećaj sreće roditelja kada mu se dijete izliječi, radost na licu porodice koju vidite kada im izgradite kuću, sreću djeteta kada dobije bicikl ili zahvalnost nane od 80 godina kada joj svaki dan donosite obrok na kućnu adresu.“

„Sa druge strane, bol, strah i tugu prisutnu u očima članova porodice koji ispraćaju svoje dijete, oca ili majku na liječenje u inostranstvo, i tu pomisao da li je to zadnji put da vide svoju voljenu osobu, nemoguće je opisati ko nije lično doživio“, navodi svoja iskustva naš sagovornik.

Pomoć cijelom društvu

Koji su planovi za narednu godinu? Među starijim projektima, bit će i poneki novi, govori Karalić.

„Za novu godinu već imamo velike planove od samog početka, tj. već od januara mjeseca, ali nećemo još ništa govoriti dok ne bude zvanično. Generalno, imamo osigurana sredstva za sve naše trajne projekte kao što je ‘Obrok za sve’ i slični, dok kod ad hoc projekata sredstva na osnovu dosadašnjeg iskustva, brzo prikupimo.“

„Ono što možemo reći je da ćemo u narednom periodu kroz naše djelovanje pokušati pomoći bosanskohercegovačkom društvu u cjelini, gdje se nadamo da ćemo implementacijom određenih projekata pokazati kako humanitarne organizacije mogu biti od velike važnosti za jedno društvo, a ne samo za socijalno ugrožene kategorije tog društva“, zaključuje naš sagovornik.