SAD zanemaruje brzorastuću prijetnju domaćeg terorizma

Iako ideje i ikonografija crpe inspiraciju iz Konfederacije, Ku Klux Klana, nacista i drugih mrtvih ili zamrlih pokreta, današnje ekstremno desničarske grupe čvršće su ukorijenjene u noviji razvoj događaja.

Porast nasilja krajnje desnice i normalizacija desnog ekstremizma zajedno su kulminirali napadom na zgradu Kongresa početkom 2021. godine (Reuters)

Radikalne ideje koje se danas smatraju desničarskim – bijeli supremacizam, nasilni antivladin libertarijanizam, kršćanski ekstremizam – igraju glavne uloge u američkoj priči od samog početka. Međutim, veći dio nakon Drugog svjetskog rata, krajnja desnica uglavnom je ostala pod tepihom, potisnuta na rub američkog društva.

Početkom 1990-ih, činilo se da je desnica spremna za ponovno oživljavanje nakon niza incidenata u kojima su se snage sigurnosti sukobljavale s antivladinim milicijama i vjerskim ekstremistima – faza koja je dosegla vrhunac s terorističkim bombaškim napadom na federalnu zgradu u Oklahomi 1995. godine od strane bijelog supremacista i antivladinog ekstremiste, koji je ubio 168 ljudi. Zvao se Timothy McVeigh. Osuđen je na smrt i pogubljen za svoje zločine.

U godinama nakon napada u Oklahoma Cityju, val desničarskog nasilja je prestao zbog strahovanja od reakcija vlasti. Činilo se da je krvoproliće iz Oklahoma Cityja dodatno marginaliziralo krajnju desnicu.

Dvadeset godina kasnije slika izgleda sasvim drugačije. Proteklih nekoliko godina svjedočili smo eksploziji krajnje desničarskog nasilja i etabliranju ekstremističkih ideja koje ga pokreću. Od terorističkih napada na New York i Washington 2001. godine, kada je ubijeno gotovo 3.000 ljudi, od ruku terorista na američkom tlu ubijeno je više osoba od strane domaćih terorističkih grupa nego od islamskog terorizma. Domaće terorističke skupine su sve odreda bjelačke i neonacističke.

Ukupno je ubijena 251 osoba, od toga su domaći desničarski teroristi, u 36 napada, ubili 114, a džihadisti, u 14 napada, 107 Amerikanaca. Najsmrtonosnija je bila 2019. godina – u napadima koje su izveli domaći nasilni ekstremisti ubijeno je 48 ljudi. Jedna je osoba poginula od ruku ljevičarskih ekstremista.

Trend koji nije ograničen samo na SAD

U 2020. broj domaćih terorističkih zavjera i napada unutar Sjedinjenih Američkim Država dosegao je najvišu razinu od 1994. godine. Dvije trećine njih pripisuje se bijelim supremacistima i drugim krajnje desnim ekstremistima. U ožujku ove, 2021. godine, FBI je imao više od 2.000 otvorenih istraga o nasilnom ekstremizmu, što je otprilike dvostruko više od broja otvorenih istraga ranijih godina. Također 2020-te vlasti su u cijeloj zemlji uhitile gotovo tri puta više bijelih supremacista nego ranijih godina.

Prošle godine je zabilježen povećan broj propagandnih desničarskih akcija – u obliku letaka, postera, banera i naljepnica postavljenih na lokacijama kao što su parkovi ili fakultetski kampusi – dosegnuli su rekord u povijesti od više od 5.000 – gotovo dvostruko više od broja prijavljenih u prethodnoj godini. Ovaj trend nije ograničen samo na Sjedinjene Američke Države.

Iako džihadisti još uvijek predstavljaju najveću terorističku prijetnju u Europi, sve je veći porast nasilja krajnje desnice. Vodeći Britanac za borbu protiv terorizma, Neil Basu, nedavno je opisao desni ekstremizam kao „brzorastuću prijetnju“ u Ujedinjenom Kraljevstvu, a u Njemačkoj su nasilni zločini motivirani desničarskim ekstremizmom porasli za deset posto od 2019. do 2020. godine. Usred porasta nasilja, ideje ekstremne desnice postale su gotovo normala, a političke stranke krajnje desnice zastupljene su u više nacionalnih parlamenata i u Europskom parlamentu.

Trump kao uzrok i posljedica

U Sjedinjenim Američka Državama, izborni uspjeh Donalda Trumpa bio je i uzrok i posljedica ovog trenda. Njegova predsjednička kampanja 2016. i njegov mandat u Bijeloj kući bili su prožeti populističkom, nacionalističkom, nativističkom retorikom, koju je krajnja desnica doživljavala kao legitimaciju svojih stavova. U vrijeme kada je kampanja „Zaustavite krađu“ nastojala poništiti legitimne rezultate predsjedničkih izbora iz 2020. godine, uz eksplicitno Trumpovo ohrabrenje, ekstremističke ideje zauzele su središnje mjesto u američkoj politici.

Porast nasilja krajnje desnice i normalizacija desnog ekstremizma zajedno su kulminirali napadom na zgradu Kongresa 6. siječnja 2021. godine. Riječ je o brutalnom napadu potaknutim idejama krajnje desnice i ljudi iz Trumpovog okruženja.

Rast ekstremne desnice potaknut je mnogim stvarima, uključujući reakcionarnu reakciju na demografske promjene i rastuće vjerovanje u teorije zavjere. Dodatno je ubrzan preko društvenih mreža, budući da su novi online kanali za širenje i kruženje ideja značajno proširili utjecaj krajnje desničarske propagande i dezinformacija, uspostavili globalne veze među skupinama i pokretima i stvorili nove načine za prodor ekstremizma u svakodnevni život.

Stvaranje plodnog tla za ekstremizam

Ironičan je još jedan oblik ekstremizma – i reakcija Washingtona na njega – koji je na mnogo načina pokrenuo ponovno oživljavanje krajnje desnice.

Nakon napada 11. rujna 2001. godine uspon nasilnog džihadizma preoblikovao je američku politiku na način koji je stvorio plodno tlo za desni ekstremizam. Teroristički napadi su bili poklon trgovcima ksenofobije, bjelačkog supremacizma i kršćanskog nacionalizma. Tamnoputi muslimanski stranci, skloni ubijanju Amerikanaca, teroristi Al Kaide, ISIL-a i njima slični kao da su izašli iz sna krajnje desnice. Gotovo preko noći Sjedinjene Američke Države i europske zemlje bile su preplavljene strahovima koje je krajnja desnica pokušavala potaknuti desetljećima. Da se razumijemo, pripadnici Al-Kaide, ISIL-a i drugih terorističkih grupacije sa Srednjeg istoka, počinili su brojne i grozne zločine, osobito u Iraku i Siriji.

No, nisu samo ti teroristi dali poticaj desnim ekstremistima. Tome je doprinio i sam rat protiv terorizma, predvođen SAD-om, koji je uključivao gotovo potpuni zaokret u aktivnostima obavještajne i sigurnosne i službe na islamističku prijetnju, ostavljajući krajnji, desni domaći ekstremizam da neometano jača. Posljednjih godina, desni radikali u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi jasno su dali do znanja da su voljni i sposobni prihvatiti taktiku terorizma. Postali su, na neki način, preslikana slika džihadista koje preziru i sada oni predstavljaju najveći rizik od terorizma.

Moderna ekstremna desnica

Moderna krajnja desnica postoji u širokom spektru i uključuje neonaciste, bijelce supremaciste, milicije suprotstavljene saveznim vladama, samoproglašene „zapadnošovinističke“ grupe kao što su Proud Boys, Alt-Right provokatore, teoretičare zavjere, mrzitelje… Ono što povezuje ove različite elemente je konspirativni svjetonazor i zajednička privrženost antidemokratskim i neliberalnim idejama. Njihove podgrupe podržavaju, barem u teoriji, korištenje masovnog nasilja protiv civilnih i vladinih ciljeva.

Iako njihove ideje i ikonografija crpe inspiraciju iz Konfederacije, Ku Klux Klana, nacista i drugih mrtvih ili zamrlih pokreta, današnje američke i europske ekstremno desničarske skupine čvršće su ukorijenjene u noviji razvoj događaja.

Početkom 1980-ih, krajnje desni terorizam pogodio je Francusku, Italiju i Njemačku kao dio rastućeg neofašističkog i neonacističkog pokreta u zapadnoj Europi. Nakon tih napada uslijedio je val neonacističkih aktivnosti koji je zahvatio Njemačku i istočnu Europu tijekom razdoblja brzih društvenih, političkih i ekonomskih promjena koje su se dogodile 1990-ih nakon pada željezne zavjese i njemačkog ujedinjenja. Ovaj oblik radikalizma očitovao se u nasilnoj, rasističkoj kulturi mladih skinheada, koja je slavila ulične borbe i napade na tražitelje azila i imigrante.

Otprilike u isto vrijeme, rasističke skinhead grupe počele su se pojavljivati i u Sjevernoj Americi. Kako se dostupnost jurišnom oružju i taktičkoj opremi širila u Sjedinjenim Američkim Državama 1980-ih i 1990-ih, bijele milicije su izgradile zapanjujuće arsenale i postale hrabrije u sukobu s vlastima. Niz visokoprofilnih sukoba između radikalnih skupina i agencija za provođenje zakona – uključujući Ruby Ridge, u Idahu, 1992. godine i Waco u Texasu, sljedeće godine – skrenuo je pozornost na prijetnju koja je tinjala godinama. Bombaški napad na Oklahoma City pretvorio je krajnju desnicu u najhitniji problem unutarnje politike, barem nakratko.

No, kako smo već ustanovili, usred bojazni od sukoba sa snagama sigurnosti, krajnja desnica se povukla u podzemlje. Članstvo u nezakonitim milicijama se smanjilo. Kako se prijetnja naizgled smanjivala, krajnja desnica je nestala iz javne svijesti. Usred procvata gospodarstva, tehnološkog napretka i relativnog mira i prosperiteta kasnih 1990-ih, domaći terorizam je za američku javnost postao niski prioritet.

Sve se promijenilo 11. rujna 2001. godine, dok se zemlja oporavljala od terorističkih napada, krajnja desnica je vidjela svoju priliku i zgrabile su je, brzo i lako prilagođavajući svoje poruke novoj situaciji. Industrija islamofobije s dobrim resursima krenula je u akciju, koristeći razne taktike zastrašivanja kako bi izazvala histeriju o dolazećoj prijetnji.

Izvor: Al Jazeera