Ukrajinci zabrinuti, ali ne paniče zbog moguće Putinove invazije

Ivan Rudenko živi svega nekoliko kilometara od granice sa separatističkom regijom koju podržava Moskva i bez sumnje je zabrinut zbgo omgućnosti ruske invazije na Ukrajinu.

Ovaj vatrogasac i aktivist živi u ukrajinskom Niu-Jorku, gradu zanimljivog imena u jugoistočnoj regiji Donjeck, koja je pocijepana oružanim konfliktom.

Od 2014., u borbama je ubijeno više od 13.000 ljudi, a u posljednjih nekoliko sedmica ruski predsjednik Vladimir Putin razmjestio je više od 100.000 vojnika na granicu s Ukrajinom.

Rudenko razmišlja o posljedicama kakve bi ostavio veliki rat.

„Postoji veliki rizik. Ako se nešto desi, mi ćemo prvi ispaštati“, rekao je Al Jazeeri.

Njegova procjena mogućnosti konflikta, bazirana na onome što čuje s obje strane granice je – oko 60 posto.

Šire gledano, oko 46 posto Ukrajinaca vjeruje da je „eskalacija“ sukoba moguća, dok 23 posto misli da ona nije izgledna, prema anketi Rating Groupa objavljenoj 9. decembra.

Strah od ekonomskog sunovrata

U junu 2020., prema istom izvoru, samo 28 posto Ukrajinaca smatralo je eskalaciju mogućomm.

Ovih dana, Ukrajinci imaju i drugih problema. Oko 70 posto ih brine zbog astronomskog rasta cijena prirodnog plina i centralnog grijanja i plaše se ekonomskog sunovrata zemlje.

To su razlozi zbog kojih se Katerina Sidorenko, asistent notara u Kijevu, koji leži sigurnih 700 kilometara zapadno od linije razgraničenja, budi navečer.

U njenom stanu u sjevernom dijelu grada poremećeno je snabdijevanje toplom vodom, a račun za grijanje dostigao je sumu od skoro 150 dolara, u zemlji u kojoj se prosječna plata kreće između 400 i 900 dolara mjesečno.

Njene kćerke moraju učiti za ispite, ona je u obavezama pred Božić, a saobraćajne gužve paraliziraju Kijev.

I, da li je ona zabrinuta zbog onog što bi Putin mogao učiniti?

„To je Ukrajina, ne brinemo. U ratu smo skoro osam godina, navikli smo se“, rekla je Sidorenko Al Jazeeri s osmijehom.

Raspoloženje u Kijevu je slično njenom. Ljudi ne paniče, niti u očaju pokušavaju pobjeći.

Cijene nekretnina su skočile, restorani i trgovački centri su krcati, a čini se da su kupci više zabrinuti zbog cijena nego rata. U svakom slučaju, doimaju se mirnijim nego ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

„Shvatamo da će, u slučaju da se desi pravi rat, biti hiljade, stotine hiljada, možda i milioni žrtava“, rekao je Zelenski novinarima nakon sastanka sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom 16. decembra u Briselu.

‘Rusija gurnula Ukrajinu ka NATO-u’

Na press-konferenciji, Zelenski je kazao da je Rusija bila ta koja je „gurnula“ Ukrajinu u potjeru za članstvom u NATO-u, nakon što je započela i završila petodnevni rat u Gruziji zbog regije Južna Osetija.

NATO je Ukrajini i Gruziji obećao prijem u članstvo.

„Stojimo uz tu odluku“, rekao je Stoltenberg, ali nije precizirao kada bi se to moglo desiti.

To obećanje je ono što Putinu najviše smeta – vjeruje da bi članstvo Ukrajine u NATO-u predstavljalo direktnu prijetnju ruskoj nacionalnoj sgurnosti.

„Šta mislite – da mi ne vidimo te prijetnje? IIi misle da ćemo samo bespomoćno gledati? Mi jednostavno nemamo gdje“, rekao je Putin u utorak.

Ranije je konstatovao da se Krim „vratio“ Rusiji nakon „referenduma“, ali da njegove rezultate Ukrajina i Zapad nisu priznali. Također je negirao da pomaže separatistima, nazivajući konflikt „građanskim ratom“.

Nakon aktivne faze iz 2014. i 2015., rat se pretvorio u rovovski konflikt. No, u posljednjih nekoliko sedmica, separatisti su nekoliko puta prekršili prekid vatre, a vojska se priprema za moguću eskalaciju.

„Postoje vježbe i pripreme, ali nema panike“, rekao je jedan vojnik Al Jazeeri pod uslovom anonimnosti.

Civili koji su preživjeli konflikt, ali su izgubili domove i članove porodica, umjereno su optimistični.

„Situacija je nezgodna, ali izgleda da Putin jednostavno želi ustupke od Zapada”, rekao je za Al Jazeeru Oleh, bivši radnik u čeličani koji je pobjegao iz separatističkog grada Luganska 2014. godine.

Trećina se spremna boriti protiv Rusa

Nije rekao svoje ime jer ima rođake koji žive u Lugansku.

On pripada trećini Ukrajinaca koju su se spremni boriti protiv ruske invazije, prema anketi Međnarodnog instituta za sociologiju iz Kijeva.

Samo 18,6 posto Ukrajinaca reklo je da „ne bi učinili ništa“, dok ih je 10 posto kazalo da su spremni napustiti državu.

Nakon kolapsa SSSR-a, Ukrajina je polarizirana i politički i jezički. Istočne i južne regije, gdje ruski jezik i dalje dominira, kulturno i politički gravitiraju prema Moskvi, dok centralne i istočne regije koriste ukrajinski jezik i više su orijentirane ka Evropi.

Rusija je iskoristila jezičku podjelu da „zaštiti prava onih koji govore ruski“, anektirajući Krim i podržavajući separatiste.

Taj potez uslijedio je nakon ukrajinske „revolucije dostojanstva“, višemjesečnih protesta kojim je zbačen proruski predsjednik Viktor Janukovič, koji je pokušao Ukrajinu uvesti u enokomski blok pod vodstvom Moskve, koji su mnogi vidjeli kao reinkarnaciju SSSR-a.

Zapadne sankcije nisu uništile rusku ekonomiju, ali Putin se sve više osjeća izopćenim.

Raspoređivanje vojnika, drugo ove godine, kao i prijeteća retorika, možda su njegov način da izazove pažnju Zapada, naročito američkog predsjednika Joea Bidena, tvrde analitičari i prosječni Ukrajinci.

„Mora postojati razlog za njihovo zveckanje oružjem. Mora biti razgovora, a [Putin] želi nešto od svjetskih čelnika”, zaključio je Rudenko.