Orban i islamofobija: Može li Europa preživjeti porast nacionalizma?

Hoće li porast nacionalizma uništiti liberalni poredak na kojem se temelji zapadni svijet? Gdje su Europa i Amerika u sve tome?

Jasno je da će buduće američke administracije imati teškoća u zaustavljanju globalnog napredovanja desničarskih moćnika (EPA)

Ovo je tekst koji govori o vezama između američke i europske desnice, procesa koji može dovesti do propasti Sjedinjenih Država i Europske unije kakve smo do sada poznavali. Te veze kulminiraju ovih dana s odnosom Mađarske i Viktora Orbana prema Bosni i Hercegovini koji je u potpunoj suprotnosti od stavova Brisela i Washingtona. Kada se politička kretanja ozbiljno analiziraju uopće nije ekstravagantno slijedeće pitanje: Može li Europa preživjeti porast nacionalizma?

Muči me nekoliko pitanja na koja teško pronalazim odgovore. Stvara li se novi svjetski poredak i hoće li biti demokratski ili autokracijski? Hoće li porast nacionalizma uništiti liberalni poredak na kojem se temelji zapadni svijet? Gdje su Europa i Amerika u sve tome?

U početku je odnos Amerike i Europe bio ismijavan. Hanry James, američki književnik, koji je otišao živjeti u Europu, napisao je 1878. godine roman The EuropeansEuropljani o susretu dinamičnih, nouveau riche Amerikanaca i kulturno bogatih, tvrdokornih Europljana, što dovodi do zabavnih situacija. U svom romanu James nije samo ukazao na razlike između Starog i Novog, on je, isto tako ukazao i na stvaranje trans-atlanskog savezništva. Od tada, svijet izgleda drugačije. Novi je rastao u bogati svijet, a Stari je pronašao novi način postojanja.

Ideja o ujedinjenju Europe, koja je dovela do stvaranja današnje Europske unije, je nova politička svojevrsnost. To je logičan, ali radikalan zaključak izvučen iz političkog iskustva, koji je vodio ka slobodi i miru umjesto cikličnih patnji, međusobnih ratova i kolonizaciij. Korijen ove ideje, posađen u europsko tlo više od 60 godina, pokazao se vrijednim dobitkom za čovječanstvo.

Ono što je europski projekat učinilo revolucionarnim jeste to da Europa, po prvi put, nije nastojala da izvrši europeizaciju svijeta, nego same sebe. To je mogao postati projekt kojim je trebao dovesti do globalnog mira na duže vrijeme. A, onda se Americi, ali i Europi dogodio – Donald Trump!

Otkako je preuzeo dužnost, predsjednik Donald Trump spremno je, kao prijatelje, prihvatio strane autokrate, prikazujući brutalne diktatore kao saveznike koje treba slaviti. Podržao je saudijskog prijestolonasljednika princa Mohammeda bin Salmana, unatoč dokazima da je naručio jezivo ubojstvo novinara Jamala Khashoggija; pohvalio Kim Jong Una iz Sjeverne Koreje kao “tvrdog momka” s kojim ima “vrlo dobru kemiju”; čestitao je turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu na uspješnom referendumu koji mu je dodijelio velike nove ovlasti; aplaudirao filipinskom predsjedniku Rodrigu Duterteu što je svoj krvavi rat protiv droge vodio na “pravi način” i naravno, više puta je rekao da bi pozdravio blizak odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Veliki mu je saveznik nedemokrata Viktor Orban iz Mađarske.

U međuvremenu, Trump je uzdrmao dugogodišnje saveze Amerike sa zapadnoeuropskim državama poput Francuske i Njemačke, odbacujući ideju globalne suradnje u korist rastućeg nacionalizma koji prijeti srušiti liberalni demokratski poredak. “Znaš što sam ja? Ja sam nacionalist, OK? Ja sam nacionalist”, rekao je Trump svojim pristašama na skupu u listopadu. “Nacionalist! Upotrijebite tu riječ!”.

I prije Trumpa desničari se uvezivali

Bez obzira na svu pozornost koju takvi ispadi privlače u medijima, pružanje republikanske potpore autokratskim desničarskim čelnicima diljem svijeta prethodilo je Trumpovu dolasku na mjesto predsjednika. Godinama su republikanci iz Kongresa, lobisti i politički konzultanti, radili na stvaranju veza s krajnje desnim čelnicima diljem Europe – u Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj, Srbiji, bh.entitetu Republika Srpska, Sjevernoj Makedoniji i šire. Ponekad su to radili tajno, a ponekad su američki republikanci bili otvoreni o svojim vezama s krajnje desnim političkim likovima, pozivajući ih na sastanke s kongresnim zastupnicima ili na neki veliki konzervativni skup, uključujući Republikansku nacionalnu konvenciju. Tu su i okupljanja u utjecajnim think tankovima kao što je Heritage Foundation.

Moćni lobisti K Streeta, uključujući Paula Manaforta, bivšeg voditelja Trumpove kampanje i osuđenika, obogatili su se tako što su političarima u Washingtonu približavali europsku desnicu. Neki republikanski zakonodavci, uključujući pristaše desnog krila stranke, kao što su Dana Rohrabacher iz Kalifornije, Steve King iz Iowe i Louie Gohmert iz Teksasa, otvoreno su sklopili saveze s vodećim ljudima europske krajnje desnice.

Sve je moglo izbjeći pozornost javnosti da Trump nije došao na vlast i tako širom  otvorio vrata desničarima. Trump je u međuvremenu rušio globalne saveze i infrastrukturu američke diplomacije, uništavajući američku predanost promicanju ljudskih prava, demokracije i civilnog društva – ma koliko ona bila nesavršena — u mladim, postkomunističkim, demokracijama istočne i srednje Europe.

Ali, nakon velikog uspjeha na kongresnim izborima 2018. godine, demokrati u Zastupničkom domu došli  su u poziciji da pozivaju Trumpa na odgovornost – barem u određenoj mjeri. Sve to, ipak, neće zaustaviti republikanske desničare da provode svoje ideje i uvode promjene kroz vanjsku politiku. To su opasne, potencijalno katastrofalne, promjene koje su se počele pojavljivati mnogo prije nego što je Trump stupio na dužnost i bez obzira na to koliko mu se snažno demokrati protive, vjerojatno će se nastaviti još dugo nakon što je on napustio Bijelu kuću.

Trumpovi istomišljenici u Kongresu

Iako više nije u Kongresu, Dana Rohrabacher bio je pokretačka snaga iza takozvanog “poslaničkog kluba snagatora.” U studenom 2015. Rohrabacher – kongresmen iz Kalifornije s 15 mandata – predvodio je saslušanje Pododbora za Europu i Euroaziju, to je dio  Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma, o rastućuj izbjegličkoj krizi u Europi. Tijekom prethodnih deset mjeseci, gotovo milijun migranata i izbjeglica prešlo je u Europu iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih ratom razorenih zemalja – četverostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu.

Rohrabacher, jedan od najotvorenijih kritičara nedokumentirane imigracije,  na priljev migranata u Europu gleda kao na egzistencijalnu prijetnju.

“Jasno je da je ono što smo vidjeli u proteklih nekoliko mjeseci neodrživo i ako se ne provjeri, promijenit će temeljnu prirodu europskih zemalja, koje su sada preplavljene”, rekao je Rohrabacher pododboru. “Ono čemu svjedočimo je uništenje zapadne civilizacije, ne oružanom invazijom, već imigracijom.”

Viktor Orban – saveznik američkih desničara

To je podsjetnik da su zastupnici ekstremne desnice poput Rohrabachera radili na promicanju nacionalističkih stajališta u vrijeme kada je Donald Trump još uvijek bio najpoznatiji kao reality TV zvijezda. Rohrabacher je ustvrdio da se najbolji odgovor na izbjegličku krizu nije dogodio u Njemačkoj, koja je primila više od milijun izbjeglica, nego u Mađarskoj, gdje ih je premijer Viktor Orban odbio.

“Odgovor Europe je ludilo”, napisao je Orban u njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitungu. “Oni koji pristižu odgojeni su u drugoj religiji i predstavljaju radikalno drugačiju kulturu. Većina njih nisu kršćani, već muslimani…. Nije li samo po sebi zabrinjavajuće što europsko kršćanstvo sada jedva može održati Europu kršćanskom?”. Dva tjedna kasnije Mađarska je zatvorila granicu sa Srbijom, a kasnije je zatvorila  i granicu s Hrvatskom.

U to vrijeme, Rohrabacherova podrška Orbanu stavila ga je izvan političkog mainstreama u Sjedinjenim Državama. Obamina administracija nije bila jedina koja je prozivala Orbanovu politiku. I republikanci su to radili. Pokojni senator John McCain je 2014. Orbana nazvao “neofašističkim diktatorom koji ulazi u krevet s Vladimirom Putinom” i optužio ga da “prakticira iste vrste antidemokratskih praksi” kao i ruski predsjednik. No, iako je Rohrabacher možda bio u sukobu s nekim republikancima, brzo se sprijateljio s političkim istomišljenicima s druge strane Atlantika.

Udruženi u islamofobiji

Drugi republikanski zastupnici prigrlili su europske krajnje desne nacionaliste mnogo prije Trumpove pobjede na izorima 2016. godine. U travnju 2015. Kongresmen Steve King, republikanac iz Iowe poznat po svojim žestokim protuimigrantskim istupima i rasističkim tvitovima, pozvao je Geerta Wildersa, osnivača nizozemske krajnje desne Stranke slobode, da govori na okupljanju republikanaca u Zastupničkom domu.  “Naša dužnost je jasna”, rekao je Wilders zastupnicima. “Moramo zaustaviti masovnu imigraciju na Zapad iz islamskih zemalja. I moramo se riješiti kulturnog relativizma.”

King je želio proširiti takvo razmišljanje: “Geert Wilders sada govori pred članovima Kongresa i stručnjacima za nacionalnu sigurnost”, napisao je na Twitteru. “Islam se neće asimilirati. Zapadna kultura je superiorna.” Sljedećeg dana kongresmen je sazvao tiskovnu konferenciju na kojoj je, zajedno s  republikanskim zastupnicima Louie-m Gohmertom i Scottom Perryjem iz Pennsylvanije, tvrdio da Sjedinjene Države trebaju uspostaviti čvršće veze s europskim nacionalističkim čelnicima. “Za nas je važno proširiti i izgraditi naše mreže preko oceana i prihvatiti sidro zapadne civilizacije.”. Wilders je kasnije, 2016. godine, pozvan na Republikansku nacionalnu konvenciju.

Tijekom izbornog ciklusa 2016. republikanski predsjednički kandidati tražili su Kingovu potporu, a Ted Cruz je Kinga imenovao supredsjedavajućim njegove predsjedničke kampanje. Tek nakon što je King izričito branio bijele supremaciste u intervjuu za New York Times, čelnici republikanaca u Zastupičkom domu konačno su ga sankcionirali, lišivši ga dužnosti u odboru, potez koji su Kingovi krajnje desničarski i evangelistički branitelji oštro osudili.

King je onda otputovao u Europu kako bi sam istražio migranstku krizu. Na Twitteru je objavljivao novosti iz malih gradova duž granice Srbije i Hrvatske, “6.000 migranata dnevno  prolazi ovdje u Adaševcima, Srbija. Čak iz Pakistana, uglavnom mladi muslimani”, napisao je King. Iz Šida u Srbiji podijelio je još jedno zapažanje: “Vlakovi su vozili na liniji Hrvatska-Slovenija-Austrija – Njemačka. Tisuću ljudi po vlaku, šest vlakova dnevno. Bez kraja.” Pohvalio je ogradu duž granice Mađarske s Hrvatskom i Srbijom jer drži izbjeglice podalje. Europa je počinila “kulturno samoubojstvo” primanjem tolikog broja muslimanskih izbjeglica, rekao je King za New York Times uz zabrinutost  da predsjednik Obama potiče sličnu situaciju u Sjedinjenim Državama. “Predsjednik je odlučan uvesti u Ameriku stotine tisuća raseljenih osoba koje se nikada neće asimilirati u našu civilizaciju.”

Sljedeće godine, u listopadu 2016., King je ponovno sam otputovao na službeno kongresno putovanje kako bi uspostavio nove veze s nacionalističkim čelnicima – ovoga puta u Francusku, Finsku i Austriju. King se u Beču sastao s članovima krajnje desne Stranke slobode koju podržava Putin, koja je neprijateljski nastrojena prema islamu i priljevu izbjeglica u Austriju, a koja je osigurala mjesto u austrijskoj koalicijskoj vladi 2017. godine. “To je početak prijateljstva ”, rekao je King čelniku Slobodarske stranke Norbertu Hoferu u videu objavljenom na web stranici te stranke.

Otprilike tjedan dana prije predsjedničkih izbora 2016. godine, izaslanstvo Slobodarske stranke posjetilo je New York, Washington i Sjevernu Karolinu kako bi se sastalo s republikanskim pristašama. Dosta su vremena proveli s generalom Mikeom Flynnom, tadašnjim Trumpovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Sastajali su se u Trump Toweru u New Yorku. U Charlotteu u Sjevernoj Karolini, republikanski predstavnik Robert Pittenger ugostio je austrijske desničare političare rekavši da ih poznaje godinama sa sastanaka u Sjedinjenim Državama i Europi.

U Washingtonu su se Austrijanci susreli s pristašama koje su poznavali s ranijih okupljanja, uključujući Nacionalni molitveni doručak i CPAC.  Konačno, Austrijanci su svjedočili Trumpovoj predsjedničkoj pobjedi na zabavi u izbornoj noći u Trump Toweru. “Stvari se mijenjaju”, napisao je Harald Vilimsky, glavni tajnik Slobodarske stranke, tog dana na Facebooku. “I mi možemo biti dio toga. Kakva čast.”

Kako je Orban lobirao

Trumpov izbor je ubrzao transformaciju američke vanjske politike. No, kao što su desničarski zastupnici poput Rohrabachera i Kinga proveli godine njegujući odnose s istomišljeničkim vođama preko Atlantika, tako su i nacionalistički političari u Europi marljivo radili kako bi se probili u Americi. Godine 2008., još uvijek ljut na prijekor Bushove administracije, Viktor Orban počeo je planirati svoj povratak na vlast u Mađarskoj. Angažirao je Arthura J. Finkelsteina, povučenog američkog političkog stratega koji je bio rani idejni tvorac republikanskih napada na “crvene”, kako je nazivao političke suparnike, kao savjetnika za svoju stranku Fidesz.

Finkelstein, koji je umro 2017., stekao je reputaciju glavnog igrača desnice u kampanji tako što je uspješno preinačio riječ “liberal” u negativnu konotaciju u američkoj politici – i kroz svoje savjete klijentima da je pobjednička strategija “polarizirati biračko tijelo. Finkelstein je predvidio da će birače, provocirane kataklizmičnim događajima u svijetu, sve više privlačiti ksenofobija i nacionalizam. Ovo zapaljivo preusmjeravanje političkih pogleda, objasnio je Finkelstein, pretočilo bi se u ponovnu čežnju za moćnim vođama diljem svijeta.

U svom radu za Orbana, Finkelstein je koristio prepoznatljivu strategiju političke polarizacije i osmislio kampanju koja je Mađarsku prikazala kao žrtvu koja pati zbog Sjedinjenih Država, Ujedinjenih naroda i drugih nositelja zapadne liberalne demokracije. Zahvaljujući djelomično Finkelsteinovoj strategiji, Orban je dobio kandidaturu za reizbor 2010. Nakon što je ponovno pobijedio na reizboru 2014., Orban je otvoreno objavio svoju namjeru da Mađarsku učini “neliberalnom demokracijom”.

Umjesto da se dodvorava američkom diplomatskom establišmentu, koji ga je otvoreno kritizirao, mađarski premijer se okrenuo lobiranju. U listopadu 2014., njegova vlada potpisala je ugovor s Connie Mackom IV, bivšim republikanskim kongresmenom koja je postao lobist.  Angažirao je Finkelsteina kao savjetnika u svojim kampanjama i opisao ga kao “prijatelja” kojem se često obraćao za savjet. Mackov ugovor s mađarskom vladom katapultirao ga je u vrhunske redove profitera u Washingtonu. Godine 2015. bio je jedan od pet najplaćenijih stranih agenata u Washingtonu, zarađujući više od milijun dolara od svog lobističkog rada za Orbana.

Prema objavama koje je Mack podnio američkoj vladi, on održava redovite kontakte s članovima Kongresa i njihovim osobljem, kao i s konzervativnim think tankovima kao što je Heritage Foundation. Također je imao stalne kontakte s Trumpovom Bijelom kućom. Komunicirao je s potpredsjednikom Mikeom Penceom, savjetnikom za nacionalnu sigurnost Johnom Boltonom i, prije nego što je dao ostavku u kolovozu 2017., savjetnikom Bijele kuće Sebastianom Gorkom, koji je mađarskog porijekla s krajnje desnim vezama.  Prema tome, u Mackovom okviru, Orban nije bio neliberalni autokrat koji je zlorabio ljudska prava i uništio demokratske institucije, nego križar za zapadnu civilizaciju kojeg je globalna ljevica nepravedno demonizirala.

Sada je jasno da će buduće američke administracije imati teškoća u zaustavljanju globalnog napredovanja desničarskih moćnika. Desničarski zastupnici, lobisti, konzultanti, medijske kuće i think tankovi godinama su radili na poticanju opozicije republikanske baze prema “globalnim elitama”. Današnji konzervativni čelnici  postali su nositelji ideje da je američka politika koja podupire demokraciju, ljudska prava i slobodne medije u svijetu u biti jednaka njihovom domaćem neprijatelju – liberalizmu – i da sve te akcije treba zaustaviti i uništiti ideološkog neprijatelja.

Izvor: Al Jazeera