Mogući scenariji za potencijalnu rusku invaziju na Ukrajinu

Nade su iščezle ubrzo nakon virtuelnog samita između američkog predsjednika Joea Bidena i ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je održan kako bi razgovarali o tenzijama uzrokovanim neviđenim gomilanjem ruske vojske na ukrajinskim granicama. Washington Post procjenjuje da je riječ o 175.000 vojnika, dok se na račun Moskve iznose optužbe da nastoji pokrenuti “invaziju” na tu zemlju.

Nekoliko sati nakon “pozitivnog samita”, kako su ga opisale dvije strane, Zapad je ponovio optužbe protiv Moskve da gomila još snaga, nastavljajući prijetiti sankcijama bez presedana ako Kremlj odluči izvesti invaziju.

S druge strane, Putin je optužio Ukrajinu da namjerno diže tenzije u regiji Donbas, koja je pod kontrolom proruskih separatista na istoku Ukrajine, te da vrši “diskriminaciju” nad Rusima, upozoravajući da bi moglo doći do “genocida”. Svojevremeno je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova saopćila da su “pregovori za mirno rješenje u istočnim ukrajinskim regijama zapeli u ćorsokak”.

Može li uskoro doći do sukoba?

Budući da izjave ruskih zvaničnika nisu ostavile prostora za bilo kakvo naknadno djelovanje poslije samita, one se u Ukrajini tumače na jedan način, a to je da Moskva žuri s ratom i da ga nastoji započeti preko regije Donbas gdje je situacija već usijana.

Oleksandr Bali, kolumnista i politički analitičar ukrajinskog lista ”Den” (Dan) kaže: ”Jasno je da je Rusija odlučna da preduzme neku vrstu vojne akcije u Ukrajini, koja bi mogla početi u Donbasu. Broj nagomilanih vojnika ne ukazuje na periodične zimske vježbe, kako to Rusi kažu, i ne može se opravdavati time da postoje prijetnje po rusku sigurnost, što također tvrde.”

Za Al-Jazeeru je dodao: “Mislim da je ova slika jasna svima, osim nekim Ukrajincima, nažalost. Sastanak na vrhu između Putina i Bidena nije bio ništa drugo nego kurtoazan odgovor na američki poziv koji neće promijeniti planove na terenu.”

Izgovori

Iz izjava ruskih zvaničnika i njihovog govora o ”prijetnjama i strahovima” može se zaključiti da glavni izgovori Moskve za rat protiv Ukrajine mogu biti optuživanje Kijeva da namjerno krši i ignorira uvjete ”Sporazuma iz Minska” za mirno rješenje, pripremajući se za rat velikih razmjera na Donbas sa naprednim i modernim oružjem, ili čak uz učešće stranih snaga, dok će optuživati Zapad da ugrožava sigurnost granica i teritorija Rusije.

Takve optužbe bi mogle poslužiti kao izgovor za zaštitu Rusa i ruskih manjina, što je Moskva koristila i prilikom ulaska na krimske teritorije 2014. godine, utirući put za njihovu aneksiju. To će najvjerovatnije biti i trenutni izgovor u Donbasu, gdje je Rusija dala svoje državljanstvo stotinama hiljada stanovnika.

Analizirajući mišljenja analitičara i eksperata, glavne razloge i faktore, koje Rusija trenutno može iskoristiti da ugrozi Ukrajinu, moguće je sumirati na sljedeći način:

· Ukrajina je nedavno pribjegla upotrebi turskih bespilotnih letjelica “Bayraktar” i nabavila je veliki broj američkih protivtenkovskih projektila Javelin.

· Demografska promjena, koju je donijela politika davanja ruskog državljanstva stanovništvu Donbasa, dovela je do toga da Rusi postanu većina među onima koji su ostali u regiji ili su se iselili iz nje u Rusiju.

· Razbijanje redova među zemljama Evropske unije kretanjem prema monopolizaciji tržišta energenata u Evropi i podizanju njihovih cijena na rekordne nivoe, što se odrazilo na uslove života i stvorilo političke podjele u nekoliko zemalja oko oblika i prirode odnosa sa Moskvom. Možda je vršenje pritiska na Evropu, koja ima potrebu za ruskim gasom, posebno u zimskoj sezoni, ono što je podstaklo predviđanja o izbijanju rata početkom 2022. godine.

· Intenziviranje ekonomske krize s kojom se suočava stanovništvo Ukrajine općenito, što može dovesti slabljenja podrške javnosti ukrajinskim vlastima u bilo kakvom sukobu s Moskvom.

· Rusija je udvostručila broj raspoređenih snaga, u savezu s Bjelorusijom, koja je u Moskvi pronašla jedinu stranu u regiji koja priznaje Aleksandra Lukašenka kao legitimnog predsjednika.

Kolumnista lista ”Deni” također kaže: ”Ako pogledamo ove i druge faktore, otkrit ćemo da je većina njih djelo Rusije koja utire put za nešto nakon toga. Prema tome, kako uopće možemo isključiti mogućnost nove agresije i kako da ne govorimo o agresiji dok je naša novija historija svjedočila okupaciji Krima i ratu u Donbasu.”

Scenariji

Dok se čuju ratni bubnjevi, za stolovima na kojima se vode diskusije, pripreme i planiranje nalazi se nekoliko scenarija, koje povremeno iznose i ukrajinski zvaničnici i analitičari.

Među ovim scenarijima su:

· Sveobuhvatna invazija, za što postoji mala vjerovatnoća, iako je broj ruskih vojnih snaga ogroman i okružuju Ukrajinu sa tri strane (Krim na jugu, granice uz Donbas na istoku i teritorije bjeloruskog saveznika na sjeveru). Međutim, iako je mala mogućnost da do toga dođe, Ukrajina ozbiljno shvata prisustvo ruskih snaga na teritoriji Bjelorusije. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba je izjavio da postoji “mogućnost invazije sa sjevera”.

· Ekspanzionistička invazija, koja može obuhvatati sjeverne, istočne i južne regije Ukrajine, u blizini kojih su raspoređene ruske snage. Ovdje treba napomenuti da neke od ovih oblasti spadaju u takozvanu državu ”Nove Rusije”, o kojoj se mnogo pričalo 2014. godine. Treba imati u vidu da je u nekima od njih došlo do pojave separatističkog pokreta, ali su ga kijevske vlasti brzo ugušile.

· Preuzimanje kontrole nad regijom Donbas i njena aneksija. Pojedini vjeruju da bi Rusija mogla ponoviti scenario aneksije Krima u Donbasu, nakon što se povećao broj Rusa u njenim gradovima i selima. Tamošnje stanovnike je nahuškala protiv vlasti u Kijevu jer regiju kontroliraju proruski separatisti.

· Sporadične bitke ili okršaji na nekoliko frontova, što će odvratiti pažnju ukrajinskoj vojsci i povećati njene ekonomske terete, kao i zapadnim zemljama koje podržavaju Kijev, te natjerati NATO da preispita pitanje pridruživanja Ukrajine.

· Angažiranje plaćenika i orkestriranje državnog udara protiv vlasti u Kijevu. Ruske snage koje ih okružuju predstavljale bi im sigurnosni ventil, što bi, u određenoj mjeri, ličilo na udare kojima su svjedočile neke zemlje u arapskom svijetu. Ovo bi moglo vratiti zemlju u ruke prorusima, ili je podijeliti na barem dva dijela. To je zapravo nagovijestio i ukrajinski predsjednik prije nekoliko dana.

· Ništa, odnosno neće se desiti nikakva invazija, dok će se ukrajinska kriza iskoristiti kako bi se izvršio pritisak na Zapad te postigli politički i ekonomski dobici, na regionalnom i međunarodnom nivou, kao što je prisiljavanje Zapada da prizna Lukašenka za predsjednika Bjelorusije, da prizna Krim kao teritoriju Rusije i da se aktivira plinovod “Sjeverni tok 2”, kojim bi se plin iz Rusije prebacivao direktno u Njemačku, bez potrebe za ukrajinskim i drugim transportnim linijama.

Sa svoje strane, vojni stručnjak Viktor Moženko kaže: ”Čini se da je Rusija bacila oko na cijelu teritoriju Donbasa, a njena gomilanja na sjeveru i jugu izgleda odvlače pažnju i osiguravaju da saveznici Ukrajine ne interveniraju kako bi je branili.”

Dodaje, govoreći za Al Jazeeru, “Međutim, ne možemo isključiti nijedan scenario. Ja sam jedan od onih koji smatraju da se od Rusije može sve očekivati. Rusija je izmislila nove vrste i oblike rata i kolonijalizma, u kojima možda neće doći do prolijevanja krvi, kao na Krimu. Može pretvoriti zemlju u vojne baze i sive zone, poput onoga u Donbasu, ili može sve uništiti, kao što se dogodilo u Siriji.”