Kako je priča o humoru u ratu osvojila Nijemce

Maja Zećo i Ina Arnautalić, dvije bh. umjetnice s adresom u Berlinu, napravile su predstavu o humoru koji se rađa u nemogućim, ratnim okolnostima.

Sa svih strana stižu pozitivne reakcije na predstavu 'Kako smo se smijali' (Foto: Maria Shulga / Ustupljeno Al Jazeeri)

Kada je prije tri godine dobila pozivnicu na tajnu zabavu na periferiji Berlina, Maja Zećo, bosanskohercegovačka glumica s adresom u Berlinu, nije ni slutila da će napuštena fabrika u kojoj su te noći izvođeni performansi, izložbe, projekcije filmova i mini-koncerti biti polazna tačka njenog novog umjetničkog projekta i istraživanja koje će uslijediti u naredne tri godine.

Na zabavu je otišla sa prijateljicama Christinom Drawer koju je prije nekoliko godina upoznala ne Festivalu MESS i Inom Arnautalić, bosanskohercegovačkom kostimografkinjom i ilustratoricom s adresom u Berlinu. Maji i Ini nije dugo trebalo da shvate da bi napuštena kuća u kojoj su se našle bila savršena za pozorišnu postavku ratnih priča iz Bosne i Hercegovine.

“U toj nekoj čudnoj i pomalo konfuznoj atmosferi se rodila naša želja da napravimo predstavu u stambenoj zgradi u kojoj se dešava simulacija opsade Sarajeva/Mostara, a gdje glumci igraju samo duhovite situacije iz rata”, kaže Zećo.

Ubrzo nakon toga aplicirale su na fondove koji su im omogućili da naprave veliko istraživanje o humoru u ratu (Fonds Darstellende Künste i Maecenia Stiftung).

“Nakon toga smo otišle u Sarajevo i Mostar gdje smo napravile intervju sa velikim brojem ljudi, pročitale mnoštvo knjiga i pogledale više od 100 filmova i dokumentaraca iz arhive SaGe koji su nastali tokom rata”, kažu Zećo i Arnautalić, čije je istraživanje rezultiralo jednosatnim dokumentarnim filmom o humoru i životu o ratu te predstavom Kako smo se smijali koja je, u kooperaciji s poznatom berlinskom pozorišnom kućom Deutsches Theater, nedavno izvedena u okviru pozorišnog festivala Radar Ost 21.

Humor koji ‘spašava od ludila’

U razgovoru za Al Jazeeru, Zećo i Arnautalić kažu kako su tokom priprema za rad na ovom projektu razgovarale sa širokim dijapazonom ljudi koji su preživjeli rat u Bosni i Hercegovini.

“Generalni zaključak koji smo mogle donijeti nakon svih intervjua je da su u ratu svi jednaki, da život postaje vođen adrenalinom, da sve abnormalno postaje normalno i obrnuto, da se sve odvija munjevitom brzinom, da se živi od danas do sutra, da su emocije ekstremne u svakom smislu, da većina pravila više ne postoji i možda najljepša stvar ovako ekstremne situacije je da su ljudi ponovno naučili živjeti u apsolutnom zajedništvu”, kažu ove dvije bh. umjetnice.

Maja Zećo i Ina Arnautalić (Foto: Inke Johanssen / Ustupljeno Al Jazeeri)

“Zaključile smo i jednu vrlo poraznu činjenicu, sudeći po intervjuima koje smo napravile, a to da je u nekim segmentima život u BiH bio mnogo podnošljiviji tada nego sad. Podsjetile smo se kako danas, u miru, često zaboravimo da i sad trebamo živjeti punim plućima, kao da sutra ne postoji, što mozak u miru jako teško procesuira. Naš humor je cesto morbidan i jako crn, ali kreativan i kvalitetan, te u 99 posto slučajeva usmjeren na sopstveni račun. Bosanci i Hercegovci su iznimno dosjetljiv, pun liskaluka i vrlo snalažljiv i unikatan narod”, dodaju.

Prisjećaju se kako su tokom razgovara s bh. građanima o njihovom ratnom iskustvu često čule rečenicu da ih je “humor spašavao od ludila”. Smijeh je još od najstarijih vremena prepoznat kao lijek pa ne čudi činjenica da se u ekstremnim situacijama kao što je rat ljudi prirodno i intuitivno okreću humoru. To smo, kažu Zećo i Arnautalić, mogli primijetiti i tokom pandemije.

“Na početku pandemije ljudi se nisu dali obeshrabriti niti su gubili entuzijazam. Jedni drugima smo slali smiješne videe podrške kako ne bi ni mi, niti nama dragi ljudi, klonuli duhom. Gledali smo da što više i sebe i svijet oko sebe nasmijemo i ohrabrimo, koliko god je teško bilo, a bilo je, realno, sve teže i teže, pune dvije godine. Nakon manje od godinu dana su ljudi počeli da gube snagu. Odustalo se lagano od smiješnih videa, od pjesmi i partyja na balkonima. Bosanci i Hercegovci su trenirali ekstremni humor i izdržljivost tokom rata i tolike godine nisu odustali, što mnogo govori o našem čovjeku, trpiocu i borcu”, ističu ove dvije bh. umjetnice.

Kompleksan projekt

Tekst, koji je proizašao iz ideje i istraživanja Maje Zećo i Ine Arnautalić, a kojeg je finansijski podržao Heinrich Böll Stiftung u Sarajevu, pisali su Nejra Babić, Mirza Skenderagić i Adnan Lugonić, ali je u kreiranje konačne verzije teksta bila uključena cijela ekipa predstave.

Ova predstava, čija je radna smještena u opkoljeno Sarajevo, postavljena je u staroj kući okruženoj grobljem i specifična je po krajnje netipičnoj pozornici koja je zahvaljujući scenografu Draganu Dendi i dizajnerima zvuka Enesu Zlataru i Janu Longerichu imala autentičan izgled sarajevskih kuća u ratu.

Igrana je na tri nivoa kuće (podrum, prizemlje i prvi sprat), publika se kretala zajedno sa glumcima, a krajnje realističan dojam ekstremne situacije rata publici je dočaran kroz zvučnu i vizuelnu simulaciju te mirise.

Jako smo zahvalne timu koji je uspio da podigne na noge naš projekat prvijenac koji je bio iznimno kompleksan i zahtjevan za izvedbu u svakom segmentu, kažu Zećo i Arnautalić (Foto: Maria Shulga / Ustupljeno Al Jazeeri)

Glumačku postavu čine glumci su porijeklom iz zemalja bivše Jugoslavije koji već godinama žive i rade u Njemačkoj – Jasmina Musić, Maja Zećo, Mira Kresse, Vernesa Berbo, Toni Gojanović, Aleksander Tesla i Mehmet Yilmaz. Kostimi su djelo Ine Arnautalić, dok vizuelni identitet potpisuje Ajna Zlatar.

Timu su se pridružili reditelj Sandin Puce, koji je studirao na Filmskoj akademiji u Baden-Württembergu, te jedan od najvećih teatarskih reditelja Luc Perceval, koji je bio mentor predstave.

Komplektu produkciju predstave podržali grad Berlin (Hauptstadtkulturfonds), te Heinrich Böll Stiftung u Berlinu, TuWas i Rudolf Augstein Stiftung.

“Produkciju su radile Miriam Glöckler i Judith Kreße, a Vera Streicher je bila sjajan dodatak timu. Jako smo zahvalne timu koji je uspio da podigne na noge naš projekat prvijenac koji je bio iznimno kompleksan i zahtjevan za izvedbu u svakom segmentu”, kažu Zećo i Arnautalić.

Veliki uspjeh

Iako je tek započela pozorišni život, predstava Kako smo se smijali već je postigla veliki uspjeh. Karte za prve izvedbe bile su rasprodate sedmicama unaprijed, a pozitivne reakcije stižu sa svih strana.

“Prva reakcija je bila oduševljenost predstavom i glumcima, te scenografijom i kostimom. Kad su im se utisci slegli, dan ili dva dana poslije zvali su nas da kažu da su još uvijek pod snažnim dojmovima. Neki su nam rekli da su očekivali komediju pa ih je iznenadila količina dramatičnosti u predstavi”, kažu Zećo i Arnautalić.

(Ajna Zlatar / Ustupljeno Al Jazeeri)

Pojašnjavaju da su napravile dramu sa elementima komedije.

“Naša intencija nikad nije bila da napravimo grotesku ili lakrdiju, nego ozbiljnu dramu sa komičnim elementima i u tome smo uspjele. Mnogi nisu dugo mogli ništa reći pa bi ostajali još dugo poslije predstave da šute sa nama. Aplauz je bio gromoglasan, grlili su nas, ljubili i zahvaljivali na tome šta smo donijeli u Berlin i komentarisali predstavu kao remek djelo. Neki su se vraćali na drugu reprizu, pa na treću jer su željeli još koji put biti s nama i vidjeti da nisu nešto propustili”, podijelile su utiske publike sa nama.

Ulrich Khuon, direktor Deutsches Theatera, izrazio je zahvalnost što su pozorišnu kuću na čijem je čelu izabrale kao partnera za saradnju, dok je belgijski reditelj Luc Perceval rekao da su “pomjerile brdo u Njemačkoj”.

“Moj prijatelj Roman je doputovao iz St. Petersburga i poslije predstave nam je napisao pismo u kojem je naveo kako treba da je pogleda cijeli svijet, jer je od velike važnosti, te da nikad ne trebamo prestati pričati o prošlosti”, kaže Zećo.

Predstavu je, između ostalih, pohvalio i najpopularniji berlinski teatarski online magazin Nachtkritik.

Was haben wirgelacht i In a tragedy (predstava rediteljice Ksenije Rayvine, koja je također premijerno prikazana na Radar Ost festivalu) su estetski najsloženije i istovremeno najuspješnije produkcije ovogodišnjeg festivala. Iako su obje predstave razvijene posebno za festival, velika šteta bi bila da ove dvije predstave ne postanu dio redovnog repertoara Deutsches Theatra Berlin”, napisao je Nachtkritik.

A dok sabiraju utiske i reakcije koje konstantno pristižu, Zećo i Arnautalić prave planove za nove projekte umjetničkog udruženja “Kunstblock e.V.” kojeg su osnovale, a kojem su već prvim autorskim projektom visoko podigle reputaciju.

Izvor: Al Jazeera