‘Kazne za nasilje nad ženama su smiješne’

Bio je to još jedan u nizu uobičajenih dana Vesne P. (44) iz Splita na radnome mjestu sve dok u trgovinu, u kojoj je radila, nije došao njen nevjenčani suprug Željko Đekić. Prema iskazima svjedoka muškarac, s kapuljačom, ženi je prišao s leđa, počeo vikati na nju i nakon toga joj, pred svjedocima, zadao 20-ak ubodno-reznih rana po tijelu. Nakon što ju je izbo, sjeo je na pod i počeo plakati. Nesretna žena, koja s tim muškarcem ima 10-godišnje dijete, prevezena je u bolnicu gdje je i preminula. Kobni su bili ubodi u srce i pluća. Vesna P. ostat će zabilježena kao još jedna u nizu žrtva femicida u Hrvatskoj, slučaja u kojemu ženu ubije bliska osoba.

“Povodom strašnog i tragičnog događaja u Splitu u svoje osobno ime i u ime Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike želim ovim putem izraziti iskrenu sućut obitelji. Najžešće osuđujem ovaj čin nevjerojatnog obiteljskog nasilja. I ovaj nemili događaj još jednom ukazuje da borba protiv obiteljskog nasilje ne smije prestati. Moramo se kao društvo nastaviti boriti i raditi na tome da cijeli sustav bude bolji, kako bi spriječili ovakve događaje u budućnosti, a žrtvama ustrajno pomagati”, napisao je na svome Facebook profilu resorni ministar Josip Aladrović.

O ovome slučaju oglasio se i predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković koji je rekao kako je predložio da Sabor ratificira konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju nasilja nad ženama i u obitelji te “otklanjao maglu koju su neki tada puštali o zombijima koji će hodati hrvatskim ulicama”.

“Čak sam platio dio političke cijene za to. Ono što nažalost ne mogu spriječiti, jesti da ne mogu spriječiti primitivce, divljake i kretene da rade takva kaznena djela. Za to nemam lijeka, ali imam lijeka da pooštrim Kazneni zakon i sve druge zakone”, rekao je Plenković u Hrvatskom saboru.

Provodi li se Istanbulska konvencija?

Izjave premijera i ministra komentirala je i Rada Borić, donedavna saborska zastupnica iz Nove ljevice, koja je sada predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine, rekavši da dok Plenković obećava da će “pooštriti Kazneni zakon i sve druge zakone” neka prvo provjeri kako se (ne) provodi Istanbulska konvencija. Premijeru je postavila i pitanje zašto još uvijek, ni nakon gotovo sedam godina, Vlada nije donijela nacionalnu politiku ravnopravnosti spolova u kojoj bi trebale biti i mjere kojima bi se nasilje moglo sprječavati.

Spomenula je i ministra Aladrovića napominjući kako je on u više navrata spomenuo da se radi o nasilju u obitelji te mu postavila pitanje – “kojoj obitelji”.

“Nasilnik i ubijena žena nisu obitelj. Nasilje se, kao što vidimo, ne događa na mjestu koje se zove obitelj, već se vrši nad ženama gdje god da se one nalaze. Niti jedan nasilnik i žena nisu obitelj. Dok premijer zna da je ‘platio političku cijenu’ zbog ratifikacije Istanbulske konvencije, zna li koju cijenu plaćaju žene, kao i sama zajednica, kad svake godine barem jedna žena ‘plati cijenu’ po onoj narodnoj: ‘Il’ moja, il’ ničija’. Samo zato što on to može. Samo zato što je ona žena”, istaknula je Borić.

Govoreći o tragičnom slučaju femicida u trgovini u Splitu koordinatorica Autonomne ženske kuće u Zagrebu Neva Tolle kaže kako ovo nije ni prvi, a na žalost niti posljednji ovakav slučaj. Prema njenim riječima, dodatno zabrinjava činjenica da će se o tome slučaju, kao i sličnima, govoriti tjedan dana poslije čega će se sve zaboraviti. Na isti način vidi i izjave političara koji su slučaj najoštrije osudili.

Obrazovanje je jako važno

“Ubojstva žena se najčešće događaju u domovima koji, po tome, svakako nije najsigurnije mjesto. Upravo u domovima žena i djeca stradavaju od nasilnika, trpe svakodnevno nasilje i maltretiranje, budu ozljeđivane, a događaju se i slučajevi femicida. Slučaj u Splitu pokazuje nam i kako žene niti na radnom mjestu, okružene s ljudima, nisu sigurne”, rekla je Tolle.

Ukazujući na iskustva Ženske autonomne kuće Zagreb kaže i kako oni ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, a koje su u njihovom skloništu, pronalaze posao, ali i da, u slučaju da nasilnik sazna gdje ona radi, s poslodavcem pokušavaju pronaći novu lokaciju radnoga mjesta. Kada je riječ o razlozima zašto dolazi do femicida, Tolle kaže kako je u pitanju različit splet okolnosti poput alkohola, ljubomore, ludila i slično, ali da se prije svega radi o nasilnoj naravi muškarca.

“Takve osobe polaze od toga da je žena isključivo njegovo vlasništvo te da stoga on ima pravo s njom da radi što želi. Na isti se način odnosi i prema djeci držeći se toga kako ih je on stvorio te da ih on može i ubiti. Sve to rezultat je našega patrijarhalnog društva, u kojemu živimo, te da on stoga može učiniti što god želi. Na žalost, prečesto se i ne varaju u tome jer kazne prema nasilnicima u Hrvatskoj su smiješne. Zlostavljači se kažnjavaju minimalnim kaznama, a ponekad se ide i ispod toga, pri čemu im se traže najrazličitije olakotne okolnosti”, rekla je Tolle.

Kao način da se zlostavljanje žena i slučajevi femicida zaustave prije svega misli da treba zlostavljače kažnjavati najoštrije ili barem najoštrije što je moguće. Ipak, svjesna je da iskorjenjivanje zlostavljanja nad ženama i femicida utopija te da taj problem nije riješen niti u državama koje su primjer demokracije u svijetu. Prema njenim riječima, zlostavljači razumiju samo jezik po kojemu bi bili oštro kažnjeni, završili u zatvoru ili izgubili posao te bili na neko vrijeme uvedeni i u kaznenu evidenciju. Smatra kako i se one koji su osuđeni na visoke kazne zatvora radi zlostavljanja žena i djece i slučajeva femicida ne bi smjelo puštati na slobodu prije vremena nego bi morali kaznu do kraja odslužiti.

Zabrinjavajući trend

“Takvi slučajevi bi bila jasna poruka svim drugim nasilnicima. Iznimno je važna i prevencija s kojom treba krenuti još od dječjih vrtića preko osnovnih škola. Djeca se od najranije dobi trebaju učiti o nenasilnoj komunikaciji i kako to rješavati. To su stvari koje se moraju provoditi u cijeloj Hrvatskoj”, rekla je Tolle.

Iz udruge B.A.B.e. navode kako je prema podacima promatračkog tijela Femicide Watch, koji je ustrojila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, u periodu od 2016. do 2018. godine u Hrvatskoj ubijeno 46 žena, od toga su 39 žena ubile njima bliske osobe. U odnosu na 2018. godinu, broj žena koje su ubili intimni partneri porastao je za 50 posto, dok je 14 od 19 ubojstva žena u 2020. godini klasificirano kao femicid. Ističu kako je razvidno da se stopa porasta femicida u Hrvatskoj u najmanju ruku može okarakterizirati zabrinjavajućom.

“Čitav niz faktora je koji mogu utjecati da se femicid dogodi, no kao i kod svake problematike tako i kod femicida treba detektirati korijen problema, a on leži u patrijarhalnim obrascima i rodnoj diskriminaciji zbog čega je nužno u potpunosti implementirati Istanbulsku konvenciju na što Udruga B.a.B.e. kontinuirano upozorava. Okidač za femicid je poimanje žene kao muškarčevog vlasništva, žena je stavljena u podređenu poziciju, a muškarac smatra da ima pravo odlučivati ne samo o njezinom životu već i o smrti, ukoliko se žena odluči napustiti ga. Vrlo je važno naglasiti da specifičnost femicida leži u rodno uvjetovanom nasilju te da je žena ubijena isključivo zato što je žena”, kaže Bojana Guberac iz udruge B.a.B.e.

Dodaje i kako godinama naglašavaju važnost međusektorske suradnje između institucija te da u tu svrhu provode edukacije za stručnjake i stručnjakinje. Ističe i kako suradnja s državnim institucijama, poput policije, odvjetništva i pravosuđa, uvijek može biti bolja, odnosno da postoji prostor za napredak.

‘Premijer ne govori istinu’

I iz udruge B.a.B.e. podsjećaju na izjavu premijera Plenkovića poslije ubojstva u Splitu, a koju su nazvali skandaloznom, navodeći kako je putem nje pokušao maknuti odgovornost sa sebe i svoje vlade. Prema riječima Guberac, kada premijer kaže da “ne može spriječiti primitivce, divljake i kretene” da rade takva kaznena djela, da za to nema lijeka, da jedino što može jest pooštriti Kazneni zakon i ostale zakone te da nema utjecaj na presude sudova, “znamo da ne govori istinu”.

“Upravo je u njegovim rukama poluga moći i upravo on je odgovoran za možebitne promjene na razini čitavog društva, a ne samo u zakonodavnom okviru. Podsjećamo premijera da su kazne za nasilnike, suprotno Istanbulskoj konvenciji, preblage ili nikakve, da njegov zakonodavni okvir ne prepoznaje femicid kao čin rodno uvjetovanog nasilja, da ne postoji međusektorska suradnja između institucija, da nije izdvojeno niti blizu dovoljno sredstava kako bi se rodno uvjetovano nasilje preveniralo”, ukazuje Guberac.

Uz to, nastavlja, “mnoge žene koje se odluče prijaviti nasilje proživljavaju institucionalno nasilje zbog čega je nužna kontinuirana edukacija stručnjaka i stručnjakinja u svim sektorima – od vrha do dna”.

“Ključ prevencije leži i u obrazovanju, i to ne samo stručnjaka i stručnjakinja. Hrvatska mora educirati djecu i mlade o rodno uvjetovanom nasilju i nasilju uopće ako želimo jednog dana živjeti u društvu koje zaista ima nultu stopu tolerancije na nasilje“, zaključila je Guberac.