Talibani pripremaju zabranu prodaje opijuma, cijene mu u Kandaharu rastu

Piše: Nasser Shadeed

Dok je privodila kraju istraživački izvještaj o tome postoji li tržište za prodaju američkog oružja između pokrajina Helmand i Kandahar u južnom Afganistanu, ekipa Al Jazeere slučajno je naletjela na pijacu maka na periferiji pokrajine Kandahar.

Zastave talibanskog pokreta vihore se po uglovima pijace, ne iz ljubavi prema novim vladarima, već prije iz straha i da se izbjegne zlo koje bi moglo dovesti do zatvaranja njihovih radnji, “pa čak i hapšenja”.

Mnogi trgovci su već zatvorili svoje radnje nakon što su talibani ponovo preuzeli vlast u Afganistanu, jer se sjećaju kako je pokret vladao zemljom prije 20 godina. Talibanski pokret je tada zabranio i nastavlja zabranjivati uzgoj, prodaju, kupovinu i korištenje droga, prema izjavama zvaničnika ovog pokreta.

Kad smo ušli na pijacu, trgovci i kupci maka, iz kojeg se vadi opijum, bili su iznenađeni našim prisustvom. U prvi mah su oklijevali da govore, ali su nakon kraćeg razgovora počeli pričati o svojim problemima i strahovima.

Sjedeći okružen svojom djecom, prodavač maka Abdul Ghani kaže da izdržava stotinu osoba u svojoj porodici, među kojima su siročad i udovice. “Mak je moj jedini izvor sredstava za život. Moram ga uzgajati i prodavati da zaradim komad hljeba da ne umremo od gladi”.

Prkosnim tonom kaže: “Ako nas talibani spriječe da prodajemo mak, mi ćemo se boriti protiv njih, a borit ćemo se i protiv svijeta da bismo živjeli”. Kazao je da zarađuje jedan dolar po kilogramu koji proda, a da stvarnu dobit, kako kaže, “uzimaju strani trgovci”, ne precizirajući o kome je riječ.

Zabrana sve izvjesnija

Trgovci su nam objasnili da je mjerna jedinica u trgovini makom vrećica od četiri kilograma. Vrećica se prodaje za 500 dolara, dok je prije ponovnog dolaska talibana na vlast iznosila samo 150 dolara.

Trgovci takvo povećanje cijene pripisuju činjenici da će talibanska vlada postepeno zabranjivati uzgoj, trgovinu i upotrebu droge, čim bude u stanju isplatiti plate zaposlenima i kada se popravi ekonomska situacija, nakon što uvede punu kontrolu nad političkim, sigurnosnim i ekonomskim polugama države.

U izvještajima Ujedinjenih naroda (UN) stoji da je provincija Kandahar drugi najveći izvoznik opijuma u svijetu nakon susjeda Helmanda, s godišnjim uzgojem od 183.000 hektara maka.

Treba spomenuti da sadnja maka počinje u zimu, ali da je ove godine počela ranije iz straha da bi nova vlada mogla zabraniti sadnju i prodaju. Stoga mnogi poljoprivrednici i trgovci smatraju da će ovo biti posljednja sezona prije nasilne zabrane.

Abdul Baqi, 70-godišnji trgovac makom, kaže: “Godinama koristim opijum, prodajem ga i kupujem”. O tome kako se opijum prodaje, dodaje: “Odnosimo ga u područje Baramshah u provinciji Helmand. Odatle se krijumčari u Iran i Pakistan preko pripadnika plemena Baluchistana, koja su rasprostranjena u pograničnim područjima između dvije zemlje”.

Nezgodne i neisplative alternative

Nakon što smo napustili pijacu, na koju smo ušli greškom, krenuli smo u potragu za poljima maka, biljkom iz koje se vadi opijum. Pronašli smo polje blizu glavne ulice u okrugu Maiwand, na putu koji povezuje pokrajine Kandahar i Helmand.

Jedva smo uspjeli razgovarati s poljoprivrednikom Qudretom Shahmatom, koji kaže da se ne može i neće moći odreći svog posla ako ne bude alternative.

Dodaje da, kao i ostali trgovci i poljoprivrednici, nemaju drugog izbora osim ovog uzgoja. “Riječ je o mojoj i egzistenciji moje djece. Uzgoj maka me košta 100 dolara, a urod prodajem za 300 dolara. Sve dok nemamo alternativu, nećemo odustati od toga. Moguće je da će ovo polje biti zamijenjeno uzgojem šafrana, ako nam se pruži pomoć s bilo koje strane. No do tada ćemo morati uzgajati mak”, kazao je.

Shahmat je potvrdio za Al Jazeeru da je “prethodna vlada dopuštala krijumčarenje u tajnosti, kao i da ima visokih zvaničnika koji su konzumirali opijum i pomagali u njegovom krijumčarenju u zamjenu velike novčane iznose”.

Provincije južnog Afganistana su plemenske u pravom smislu riječi, a njihovi uglednici uživaju politički utjecaj među pripadnicima svojih plemena. Upoznali smo “Abdullaha Jana”, jednog od uglednika regije Maiwand, koji brani uzgoj maka, s tim da priznaje njegovu opasnost.

Jan je za Al Jazeeru rekao: “Zbog siromaštva i gladi prodajemo mak, ali možemo uzgajati i nešto drugo ako nam vlada pomogne da dopremimo vodu do naših poljoprivrednih zemljišta i domova. Kriza s vodom pogoršala je probleme poljoprivrednika”.

Uzgajivači maka smatraju da ponuđene alternative nisu ni isplative ni zgodne. Uzgoj bilo koje druge kulture suočava se s poteškoćama u transportu i plasiranju, te s učestalim zatvaranjem kopnenih granica s pakistanske strane. Što se tiče maka, njegov uzgoj vide kao jednostavan, a prodaju kao brzu i isplativu.