O knjizi Mustafe Akyola: Otvorimo umove za kritiku

Nespremnost i nesposobnost da se upuste u reforme, muslimani su opravdali potrebom zaštite islamskog poretka, što je dovelo do ogromnog zaostajanja.

Knjiga Mustafe Akyola u prevodu profesora Mirnesa Kovača je u izdanju idavačke kuće Buybook ugledala svjetlo dana i na južnoslovenskim prostorima (Ustupljeno Al Jazeeri)

Knjiga Mustafe Akyola u prevodu profesora Mirnesa Kovača je u izdanju idavačke kuće Buybook ugledala svjetlo dana i na južnoslovenskim prostorima. Publikacija mi je da budem iskren prvo privukla provokativnim naslovom: ,,Ponovno otvaranje muslimanskih umova u podnaslovu: Povratak razumu, slobodi i toleranciji“. Iz naslova i podnaslova se lako da zaključiti da današnji muslimani i muslimanska društva nisu baš “open minded”, kao i da im sklonost ka razumu, slobodi i toleranciji nije jača strana.

Ali, ono što u startu odvaja Akyolovu knjigu od većine knjiga  koje se bave ovom problematikom je to što se Akyol ne zadržava samo na konstatovanju stanja (svi imalo iskreni znaju da je sve kazano tačno), u kojem se nižu žalopojke zbog nazadovanja muslimana i njihove nesposobnosti da uhvate kontakt sa savremenim svijetom.

Knjiga optimizma

Ono što prvo želim istaći, knjiga Mustafe Akyola je knjiga optimizma. Iako knjiga počinje pričom o problemima sa kojima se autor susreće u jednoj muslimanskoj zemlji, upravo zbog stavova koje iznosi u ovoj knjizi, kako polako odmičete u čitanju knjige shvatiti da je i sam autor optimist.

Riječ, riječ je ta pred kojom su zadrhtali oni koji sa silnim vojskama, javnim i tajnim policijama, doušnicima i ostalim slugama drže u pokornosti jedan ogroman svijet.

Sama ova činjenica je dovoljna da budemo optimisti, iako na prvi pogled islamski svijet izgleda više nego tužno.

U oko 50 država su muslimani dominantno stanovništvo i u njima trenutno živi oko milijardu i po stanovnika ili oko 20 posto čovječanstva.

Tih 20 posto čovječanstva generiše svega pet posto bruto društvenog proizvoda svijeta.

Od pet najsiromašnijih država svijeta četiri su sa većinskim muslimanskim stanovništvom.

Položaj muslimana kao manjine u nemuslimanskim društvima je veoma nezavidan i uglavnom se pogoršava. Dovoljno je navesti samo primjer Ujgura u Kini ili Rohinja u Burmi.

Pa gdje je onda optimizam?

Pa upravo u tome što je Akyolova misao uzburkala duhove u naizgled letargičnim i indiferentnim muslimanskim zemljama.

Autor je jako dobro objasnio nastanak liberalnih i konzervativnih ideja kod muslimana.

Takođe, jako je lijepo objasnio zloupotrebu vjere kroz istoriju i njeno stavljanje u funkciju održanja i učvršćivanja određenog poretka.

Liberalne i konzervativne ideje kod muslimana

Naravno, o ovome će sigurno bolje pisati neko ko je diplomirao islamske nauke.
Iz perspektive istorije  ono na čemu odajem priznanje autoru je to što odlično poznaje istoriju islamskog svijeta.

Od kako je Muhamed a.s. u 7. vijeku stupio na svjetsku pozornicu, muslimani su neprekidno napredovali sa manje ili više uspjeha do 17.vijeka.

Vrhunac uticaja islama u svijetu je svakako 16. vijek.

U tom trenutku Sulejman Kanuni opsijeda Beč na zapadu, dok Babur na istoku osvaja bezmalo cijelu Indiju.

Ali, nije to vrijeme samo vojne dominacije islama, već i vrijeme superiornosti na polju ekonomije, nauke, kulture i najvažnije , dominacije na polju  garancija slobode, tolerancije i uvažavanja i slavljenja razuma.

Tako Akyol u jednom od poglavlja donosi podatak o savjetniku tadašnjeg kralja Francuske, godina je 1569, u kojem predlaže kralju da zemlju uredi tako kao i ,,turski vladar gdje se svak’ moli kojem Bogu hoće’.

I odista, u dvijema tada najvećim muslimanskim imperijama živi značajan procenat odnosno većina nemuslimana.

U tadašnjem Osmanskom carstvu koje je tada bilo na vrhuncu moći, nemuslimani su činili 42 posto stanovništva, dok su u ogromnoj Baburovoj Indiji koja je tada imala oko 100 miliona stanovnika, samo 20 posto  su bili muslimani.

Šta se u međuvremenu desilo pa su muslimani umjesto aktera svjetske istorije postali nijemi posmatrači ili objekti ?

Autor odlično primjećuje da je sistem uspostavljen u muslimanskim društvima  u odnosu na brze i hrabre reforme na Zapadu, postao arhaičan i zaostao. Nespremnost i nesposobnost da se upuste u reforme, muslimani su opravdali potrebom zaštite islamskog poretka na Zemlji. Sve ovo dovelo je do ogromnog zaostajanja muslimanskog svijeta. Naravno, da nisu jedini krivci za ovo muslimani i to autor jasno kaže. On se ovdje bavio krivicom samih muslimana za stanje u kojem se nalaze i nažalost ništa od kazanog u knjizi se ne može opovrgnuti.

Akyol, po meni, jasno kaže da su prava i slobode koje garantuju zemlje Zapada svojim građanima imanentna islamu i da u islamu nema nikakvih prepreka za slobodne izbore, prava žena ili manjina recimo, ali da prepreka nažalost postoji u muslimanima.

Najslobodniji muslimanski narod

Kada je u pitanju percepcija ovog štiva na južnoslovenskom govornom području, mislim da je ona značajna, kako bismo konačno potvrdili neke poznate istine.

Prvo, Bošnjaci su sigurno u političkom smislu najslobodniji muslimanski narod na svijetu.

Takođe, život u okviru Austro-Ugarske, zatim Kraljevine Jugoslavije i poslije u socijalističkoj Jugoslaviji, natjerali su muslimane ovih prostora na prihvatanje novina u političkom, ekonomskom i kulturnom životu.

Ali ako pročitate pažljivo Mustafa Akyola shvatićete da oni  nisu usvajali ništa što već nije postojalo u islamskoj misli. To što je to dolazilo sa Zapada i od jedne dominantno hrišćanske zemlje nije značilo da to nije u skladu sa islamom.

Mustafa Akyol želi muslimanima poručiti samo ono što stoji u Kur’ anu i hadisu Božijeg Poslanika: ,,Uči u ime Allaha”, ,,Idite po znanja pa i u Kinu”.

Ali, istorija nas uči da je jednostavne stvari najteže primijeniti.

Akyol u konačnici, od sebe i ovih 1,9 milijardi ljudi koji za sebe tvrde da su muslimani, samo traži da to i budu. Da otvore umove i da slobodu, toleranciju i razum stave na prvo mjesto. U ime Alaha, a ne nikakvih vladara koji se pozivaju na Njega. Jako je važno što se ova knjiga pojavila u prijevodu profesora Mirnesa Kovača. Još važnije je da ova knjiga dopre bukvalno do svake muslimanske zajednice na svijetu. Jer ovo nije svakidašnja knjiga.

Akyol je bitan za razumijevanje uzroka i posljedica, ali prije svega ova knjiga je uputa za budućnost islamskog svijeta.

Bez ovakvog i sličnog promišljanja bojim se da je bliska budućnost muslimana jako upitna u smislu napretka i postajanja ravnopravnog činioca u ovom ponovno multipolarnom i sve nesigurnijem svijetu.

Zato za početak čitajmo Mustafu Akyola.

Otvorimo umove i spremno podnesimo kritiku.

Izvor: Al Jazeera