Hoće li roboti zbog pandemije preuzeti poslove ljudima?

Tokom pandemijske 2020. godine došlo je do porasta korištenja industrijskih robota, što izaziva bojazan da bi mogli ‘uzeti’ poslove ljudima.

Stručnjak za robotiku Zdenko Kovačić ističe da će sve veći broj robota u svakodnevnoj upotrebi zahtijevati sve veći broj ljudi koji su obrazovani da rade s robotima, održavaju ih, razvijaju nove aplikacije, unaprjeđuju procese (EPA)

Pandemijska 2020. godina dovela je do niza promjena na tržištu rada, gdje su brojni radnici bili prisiljeni urede zamijeniti radom od kuće, a zbog mjera zatvaranja i poremećaja u transportu, širom svijeta su hiljade radnika dobili otkaze ili su poslani na neplaćeni odmor. S druge strane, “mehanički radnici” su na neki način profitirali od takvog razvoja događaja, što pokazuju i podaci da je u protekloj godini prodaja industrijskih robota zabilježila rast, prije svega u Kini, danas vodećoj ekonomiji svijeta.

Međunarodna federacija za robotiku (IFR) objavila je da je broj industrijskih robota u fabrikama širom svijeta porastao za 10 posto, na rekordna tri miliona, čime decenijama duge tvrdnje da će roboti preuzeti radna mjesta ljudima čini svakim danom djeluju sve izglednijim.

Dobra vijest je, kažu sagovornici Al Jazeere, jeste da roboti ipak neće uzeti ljudima radna mjesta, ali će neminovno dovesti do niza promjena i prilagodbi, kako bi bilo mjesta i za jedne i za druge.

“Profesor sam robotike na FER-u preko 30 godina i ovo pitanje je preživjelo sve te godine usprkos tome da sam i na početku svoje karijere, baš kao i danas, uvijek rekao da uvođenje robota neće preuzeti ljudske poslove u onom negativnom smislu, već da će se način obavljanja poslova promijeniti, humanizirati, i da će se generirati novi ljudski poslovi koji će se naslanjati na ove nove tehnologije”, kaže dr. Zdenko Kovačić, profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, predstojnik Zavoda za automatiku i računalno inženjerstvo FER-a te voditelj Laboratorija za robotiku i inteligentne sustave upravljanja.

Nova zanimanja

Ističe i da će sve veći broj robota u svakodnevnoj upotrebi zahtijevati sve veći broj ljudi koji su obrazovani da rade s robotima, održavaju ih, razvijaju nove aplikacije, unaprjeđuju procese.

“Svjedoci smo da se u Hrvatskoj razgovara o definiranju standarda novih zanimanja kakvih do sada nije bilo, naprimjer tehničar za robotiku, tehničar za umjetnu inteligenciju, integrator robotskih sustava i još mnogi drugi. Bitno je da ljudi u Hrvatskoj čim prije shvate da nove tehnologije vuku za sobom i društvene promjene, a svaka država koja stvori povoljne uvjete za primjenu novih tehnologija svom gospodarstvu osigurava konkurentnost i prosperitet”, kazao je profesor Kovačić.

Sličnog stava je i ekonomski analitičar Igor Gavran, koji podsjeća da se trend automatizacije i robotizacije proizvodnje kontinuiran i s inovacijama u području vještačke inteligencije ubrzavao i prije pandemije, te dodaje da je njegovo širenje bilo izvjesno i neminovno i bez ovakvog globalnog šoka.

Međutim, ističe ekonomski analitičar iz Sarajeva, sasvim sigurno je pandemija dala dodatni impuls i ukazala na rizike koje ljudska radna snaga ima u odnosu na robote, u onim oblastima gdje je moguće zamijeniti vještačkom inteligencijom.

“Na sličan način je i rad na daljinu potvrđen kao realna opcija za mnoge oblasti i očekujem da će u budućnosti daleko veći broj ljudi raditi na daljinu, a sve veći broj poslova biti potpuno automatiziran odnosno obavljaće ga roboti i vještačka inteligencija. Naravno, ne jednakim tempom i obimom u svim dijelovima svijeta”.

Uloga robota

Tokom 2020. godine, zbog mjera izazvanih pandemijom, cijeli svijet je u jednom trenutku gotovo u potpunosti stao. Fabrike su bile zatvorene, radnici su sjedili kod kuće, što je dovelo do poremećaja u gotovo svim granama poslovnog i običnog života. Stoga nije rijetkost čuti da bi upravo roboti mogli biti lijek da se ovakvo dešavanje ne ponovi, barem ne kada je industrijska proizvodnja u pitanju.

Ekonomski analitičar Igor Gavran navodi da roboti ne mogu u potpunosti spriječiti da svijet stane, kao što se to desilo prošle godine, jer i dalje postoje poslovi koje moraju obavljati ljudi, ali svakako da povećan udio automatizacije i robota u proizvodnji uz upravljanje sa distance i širu primjenu vještačke inteligencije mogu umanjiti ovisnost o ljudskom faktoru i učini proizvodnju otpornijom na izazove poput pandemije.

Naravno, dodaje, proizvodnja odnosno ponuda ovisi i o tražnji, pa ako u nekom dijelu svijeta ili čak globalno padne tražnja zbog ograničavanja aktivnosti ljudi onda tehnička mogućnost kontinuirane proizvodnje neće pomoći jer jednostavno neće biti tražnje.

“Ili ako su vam potrebne komponente koje proizvodi neko ko nema automatiziranu proizvodnju. Ili transport opet ovisi od ljudi. Itd. Ali očekivanja jesu pozitivna u smislu jačanja otpornosti zahvaljujući tehnološkom progresu u budućnosti”.

Pandemijska godina izazivala je i bojazan da bi višemjesečni zastoji u proizvodnji, koji u konačnici znače ogromne gubitke, mogli poslužiti kao opravdanje kompanijama da radnike zamjenjuju mašinama koje će bez problema obavljati njihove poslove i u slučaju neke nove pandemije i zatvaranja, bez velikog straha da će biti izloženi kritikama javnosti.

Pravila kapitalizma

Gavran govori da u kapitalizmu kompanijama ne treba nikakav izgovor da otpuštaju radnike osim vlastitih interesa vlasnika, odnosno smanjenja troškova i povećanja zarade, tako da ne sumnja da će se i bez pandemije nastaviti trend automatizacije i robotizacije.

“U drugačijem ekonomskom sistemu, poput kineskog, koordinirano planiranje cjelokupnog ekonomskog i društvenog razvoja bi trebalo osigurati pristup koji osigurava dovoljno alternativnih prilika za rad onima koji ostanu bez radnih mjesta zbog tehnološkog razvoja i automatizacije. Ali svakako da je to jedan od velikih izazova za cijeli svijet, jer ni u kapitalizmu se neće smjeti sve prepustiti tržištu i privatnim interesima, već će vlade morati da se uključe u ovaj proces u nekom obliku”, smatra.

Gavran se osvrnuo i na budućnost rada, kako za ljude, tako i za “mašine”, pa ističe da će povećana automatizacija rada svakako dovesti do gubitka određenih radnih mjesta uz istovremeno kreiranje nekih novih radnih mjesta, gdje je jasno da isti radnici ne mogu odmah preći na potpuno drugo radno mjesto koje zahtjeva različite vještine i znanja ili se nalazi na različitoj lokaciji.

“Koordinirano planiranje razvoja je potrebno izvan okvira pojedine kompanije ili sektora i u trenutnim uslovima velika je prednost na strani sistema poput kineskog gdje takva koordinacija postoji, u odnosu na one koji se oslanjaju samo na privatnu inicijativu i interese i gdje tržišni mehanizmi sami ne mogu uspostaviti ravnotežu bez određene uloge države i mjera ekonomske politike”, smatra Gavran.

Izvor: Al Jazeera