Primjer ljudskosti iz Hadžića: Tračak radosti za djecu migrante

Dugo su javnim prostorom Bosne i Hercegovine, barem kada je riječ o migrantima koji su prolazili našom zemljom, dominirale slike na kojima su ti ljudi predstavljani gotovo bezlično. Snimani su u grupama, uglavnom mladi muškarci, fotografisana je njihova očigledna „bijeda“.

I priče koje su mediji prenosili fokus su imale na problemima, sukobima i sučeljavanjima koje je domaće stanovništvo imalo sa tim nesretnim „tragaocima sreće“.

Njihovi ispadi, tuče i obračuni punili su stupce rubrika iz crne hronike, o njima se govorilo kao dirigiranoj masi koja je namjerno pokrenuta kako bi promijenila demografsku sliku Evrope, zabranjivan im je ulaz ne samo u zemlje Evropske unije, nego se nisu smjeli zadržati čak ni u entitetu Republika Srpska.

Svi su ti ljudi, a valjda su još uvijek, dio globalne „migrantske krize“ i gotovo na svim stanicama svog putovanja dočekivani su uz podozrenje, strah i osudu. Kampovi u koje su smještani bili su neuslovni, njihov pravni status bivao je neregulisan i malo je ko napravio makar i najmanji trud da te ljude pita ko su oni i šta žele.

Projekti inkluzije

Izgleda da je toj praksi došao kraj, ne na svim mjestima i svugdje, ali u bosanskohercegovačkoj opštini Hadžići, nadomak glavnog grada Sarajeva, grupa mladih entuzijasta odlučila je problemu pristupiti iz drugog ugla.

Direktor Javne ustanove Kulturno sportski i rekreacioni centar Hadžići Ilijas Kovačević odlučio se staviti na čelo neformalne grupe ljudi koja će pokušati što veći broj djece migranata uključiti u društvene aktivnosti svoje lokalne zajednice.

„Pokrenuo sam nekoliko projekata kada je u pitanju inkluzija i kada je uključivanje u društvo djece koja su smještena u centru Ušivak. Naš je cilj da otvorimo Hub koji je u izgradnji, to je prostorija, gdje ćemo nastojati da osobe, odnosno mlade osobe iz Hadžića uključimo u rad zajedno sa tom djecom koja su smještena u centar, a oni će to raditi na radionicama kada je u pitanju učenje stranih jezika ili izrada ručnih radova“.

Ideja o tome na koji način će djeca iz centra Ušivak biti uključena u aktivnosti zajednice ima mnogo, ali osnovni cilj svih budućih aktivnosti jeste bolje upoznavanje i prevazilaženje svih kulturnih i jezičkih barijera, dodaje Kovačević.

„Još nemamo konkretan koncept šta bi to trebalo da bude, ali to će biti fokus da djecu koja su tu smještena uključimo u društvene tokove zajednice i da se osjećaju da su dobrodošli i naravno da razbijamo lokalnom stanovništvu predrasudu o čitavoj toj populaciji, to je neki zamišljeni plan djelovanja“.

Sretno djetinjstvo

Sve djelatnosti odvijaće se u namjenski građenoj prostoriji huba koja će biti otvorena najdalje za dvadeset dana, kaže Kovačević, koji dodaje da JU sarađuje sa svim udruženjima koja se u općini Hadžići bave inkluzijom.

Kovačević kaže da su već ostvareni kontakti i sa IOM-om „i oni su nas podržali sa određenim projektima, to jest da mi pravimo radionice za djecu, zavičajne muzeje odnosno da se njihova i naša kultura upoznaju – da oni nas upoznaju sa njihovom, a mi njih da upoznamo sa našom“.

Na kraju, Kovačević podcrtava da se posebna pažnja treba obratiti na rad sa maloljetnim osobama i djecom, jer su baš te populacije migranata najizloženije svakoj vrsti nasilja i izolacije. Jedan od glavnih motiva za pokretanje ove inicijative je pokušaj da se toj djeci, barem donekle, osigura „normalno djetinjstvo“.

„Ovaj kamp u Hadžićima je specifičan, jer su tu uglavnom smještena maloljetna djeca i mi smatramo da oni jednostavno nisu krivi što se nalaze tu gdje se nalaze i da oni nisu došli tu svojom voljom. A ako su već tu mi se onda trudimo da dio njihovog djetinjstva učinimo što ljepšim, odnosno da pokušaju zaboraviti na sve probleme koje imaju, a da im mi pružimo dio društveni da kroz igru, zabavu i učenje zaborave na sve probleme koje imaju“, poručuje Kovačević.