Online aukcije, uzbudljivi eldorado za internet mahere

Alen B., bh. građanin s boravkom u Švedskoj, kaže kako se dobar i unosan posao može naći na internet stranicama aukcija te kako trgovina ‘s cijelim svijetom’ ima pisana i nepisana pravila.

Fotografiranje predmeta za prodaju na online aukcijama praktično je presudno, kaže Alen B. (Ustupljeno Al Jazeeri)

Online aukcije su posljednja tri desetljeća postala ogromno tržište proizvoda i usluga najšire palete raznolikosti i izbora, visokog stupnja neizvjesnosti i velike brzine izvršenja transakcija.

Alen B., bh. građanin s višedecenijskim boravkom u Švedskoj, za široku javnost anonimni internetski “mačak”, snalazi se u ovom biznisu kao ajkula u moru. Kaže kako se dobar i unosan posao može naći na internetskim stranicama aukcije i dodaje kako trgovina “s cijelim svijetom” ima svoja pisana i nepisana pravila. Alen B. ima svoja web mjesta na mrežama na kojima je redovito aktivan, a među njima je i eBay, najveći svjetski online bazar, s više od 100.000 aukcija dnevno i više od 300 kategorija u ponudi.

Za priču o online aukcijama zanimljivo je da se Alen B., Krajišnik po rođenju, privatno bavi proizvodnjom i prodajom ukrasnog nakita, automobilskom i motoindustrijom, plus lepezom hobija i fetiša, poput sakupljanja muzičkih instrumenata, filatelije, numizmatike, umjetničkih slika antikviteta… baš kao da je životnim stilom baždaren za ovaj uzbudljivi i inspirativni biznis u kojem se gubi i dobija.

Najveće opterećenje i gledanost subotom i nedjeljom

“Radim na Etsyju i eBayu, ali manje koliko radim na jednoj skandinavskoj stranici, kojoj bi, za sada, sačuvao ime. Kad imaš dobre, skupe stvari, mislim na unikate, poput vrijednih knjiga i slika, onda daš posredniku, nekoj antikvarnici, koji to ‘provuče’ kroz slavni Sotheby’s, gdje je godišnji promet veći od milijarde dolara. Tako provjeriš vrijednost slike, srebrenog ruskog filigrana koje imaš namjeru staviti na online prodaju. Srećom, imam takvog agenta i tako se pripremam za velike aukcije. Kod jakih aukcijskih kuća ne možeš proturiti neki predmet ako nema svoje dokumentirano porijeklo. Upravo pripremam neke ‘stvarčice’ i prvo ih šaljem na Bukowski Auktion, koja ima svoje radnje i eksperte i povezana je sa Sotheby's i Christie [najpopularnije aukcijske kuće u Evropi]. To bih preporučio svima”, objašnjava Alen B. i dodaje kako se najviše online aukcija završava nedjeljom, kada je i najveći promet.

“Što se tiče prodaje preko aukcija, mora se gledati kad su ljudi najviše za kompjuterom. Najveće opterećenje i gledanost je subotom i nedjeljom od 6:30 do 7:45 sati. Sin mi je studirao menadžment, dao mi je te podatke i toga se držim. Sve ovo što kupujem jeftino su obični radni dani i bezvezno vrijeme kad ljudi nisu za kompjuterom. Zamisli da izlazi aukcija u srijedu 4:00 ujutro. To dobijam 100 posto i ispod svake cijene. Skopčani su mi telefoni za to praćenje i da mi zazvoni telefon 15, deset, ili tri minute prije nego ističe aukcija i predmet koji me interesuje”, opisuje ovaj dinamični i izazovni biznis.

Pojašnjava da svako može napraviti svoju stranicu i imati vlastite aukcije, s tim da svoju stranicu poveže s evropskim stranicama za online prodaju.

Kaže da se iz komercijalnih razloga odlučio da većinu online aukcija radi sa zlatom i srebrom, otkupom i prodajom nakita, mada se povremeno “opusti”, pa uđe u sferu antike, umjetnina… jer je to “doživljaj”. Koristi klasičnu englesku aukciju, kao svi Skandinavci, gdje prodaja počinje početnom niskom cijenom.

Fotografiranje je 90 posto posla, pogotovo nakitu

“Morao sam stotine knjiga pročitati o antici da bih počeo raditi. A i danas pratim šta se dešava u svijetu. U Bosni i Herceggvini toga nema, ali gledao sam na bh. stranicama i našao sam Kineze koji dosta rade online. Oni vladaju Evropom. U Bosni uzimaju desetke hiljade eura mjesečno na nakitu. Ne plaćaju porez, kao niko u Bosni i Hercegovini. Ovdje je drugačije. Porezna uprava je povezana s online prodajama i ima limit do koliko možeš godišnje prodati bez porezaaš. Sve preko se oporezuje. U Bosni i Hercegovini je online prodaja van kontrole i možeš se provući bez poreza. Kinezi i u Skandinaviji ‘rasturaju’ s online prodajom i sad su uvedene carine za robu iz Kine”, nastavlja Alen B.

Radi prodaju s mnogo ljudi različitih profila, što je jedna od “tajni” u ovom poslu.

“Nekad neko kupi od tri različita prodavača, a ustvari sve je kupio od mene. Za svaki profil drugačije slikam robu koju prodajem, pakujem je drugačije. Registrirao sam na svakog člana porodice profil za prodaju. Tako izbjegavam legalno porez. Aukcijska kuća s kojojm najčešće radim povezana je sa svim drugim evropskim aukcijskim kućama.”

Objašnjava koliko je važno fotografiranje predmeta za prodaju na online aukcijama, praktično je presudno.

“Slikanje je 90 posto posla, pogotovo kada je riječ o nakitu. Ne postoji škola za slikanje nakita ni studija koji bi mi odgovarala, pa sam tri mjeseca sve pregledao i čitao, učio kako se postavlja svjetlo. Nakit je specifičan, to je minijatura, nije kao klasična reklama. Imam sada svoj stil fotografiranja. Nekada slikam tako da se greška ne vidi. Ili isti predmet slikam s različitim pozadinama i prodajem sa različitih profila i svaki predmet izgleda drugačije”, priča Alen B.

Tahiti perle, rubini, spineli poludragi kamen aleksandrit

Napominje da je makro fotografiranje veoma teško te da je najteže uraditi fotografiju srebrenog nakita. Pored toga, potrebno je imati posebnu tehniku čišćenja nakita prije fotografiranja.

Da bi se jedan skupi predmet od zlata ili srebra prodao, Alen B. za njih prethodno uradi certifikate u turskom državnom gemološkom institutu, na kojima su označeni boja, čistoća i ostali elementi nakita.  Priča da je za jedan privjesak i dvije narukvice od poludragog kamena žada certifikate platio 570 dolara. Potom gemolog, stručnjak za drago kamenje, izračuna vrijednost, prije nego nakit ode u posredničku kuću Bukowski.

Na gemološkom institutu ne može proći falš roba, tvrdi Alen B. Bez certifikata je, kaže, neozbiljno i, na kraju krajeva, nemoguće na online aukcijama prodati naprimjer narukvicu od 100.000 eura. Njegov nakit ima i žig s oznakom ART, koji je izdala državna institucija, pa je sa te strane zaštićen od kopiranja, a s druge strane ima profesionalnu prodaju. Sa žigom, oznakom godine proizvodnje, čistoće nakita… mnogo je lakše, a i skuplje prodati. Alen B. radi sa skupocjenim Tahiti perlama, rubinima, spinelima… kojima se ukrašavaju kraljevske krune, “preskupim” poludragim kamenom aleksandritom, čiji jedan gram od pet karata košta 100.000 eura…

“Za skupo drago kamenje moraš imati, naprimjer, Gubelin certifikat, ili certifikat od gemološkog instituta Swiss, inače niko ti neće dati ni centa. Na ovim aukcijama može se naletjeti i na bezvrijedno sintetičko kamenje, koje izgleda primamljivo, a ne vrijedi ništa. Za sve sto je vrijedno traži se certifikat”, objašnjava.

Dešavaju se i nezgode, gube novci, a on je imao peh zbog koga je “ostao kratak” za “samo” 100.000 dolara.

Na carini ukraden pet-karatni kamen od 100.000 dolara

“Jednom su mi ukrali kamen na carini od 100.000 dolara. Dao sam ga Fedexu u ruke i ukradu ga na carini. Nije bilo osigurano i dobijem samo 100 dolara nazad. Kad radiš certifikat, naprimjer, u Švicarskoj, onda traže da si prijavio na carini, i to je protokol da će izaći opet kad urade certifikat. Ja sam poslao Fedexom, da izbjegnem tu proceduru, i tako mi ukradu u Bazelu na carini. Taj kamen je bio pet karata i mijenjao boje kao kameleon. U hladu zelen, na suncu plav, a u kući roza.”

Upućuje nas u joj jednu dobru “fintu” kod online aukcija. Kaže kako se kod predmeta koji se stavljaju na prodaju, a koji kreću od jednog centa ili krune, često dogodi da ne dostigne željenu cijenu.

“Tada  se mnogi služe taktikom da sa drugog profila dignu cijenu, da im to što su stavili na prodaju ne ode za bagatelu. Ja se s tim ne služim, ali u prošlosti je bilo i toga. Ako bih drugi profil otvorio sa istog kompjutora, bio bi odmah blokiran, pošto imaju taj sistem za takve zloupotrebe. Znači, sa drugog kompjutera i drugi profil i onda možeš sačuvati svoju stvar da ne ode za ‘siću'”.

Alen B. je povjerio nešto ranije da je, samo njemu znanim “punktovima i sifonima”, nabavio vrijednu umjetničku sliku, vjerovatno staru oko 550 godina.

“Ovo bi mogao biti ‘kapitalac’. Naravno, pokušat ću je prodati preko Sotheby'sa. Radi se o portretu Miguela de Cervantesa, jednog od najvećih svjetskih književnih imena, koji je živio u 16. i 17. stoljeću, rađenom na drvetu tehnikom ulja. To je slikano prije nego je napisao čuveno djelo Don Quijote, između 1570. i 1580. godine. Kupio sam je ilegalno u Bazelu, na Brokenstubeu, prije 15 godina. To je velika gradska pijaca, gdje se prodaje sve. Na Brokenestubeu u Bazelu svake prve nedjelje u mjesecu možeš kupiti nevjerovatnih stvarčica ‘da ti pamet stane’. Tu sam kupovao uglavnom antikvitete. Sliku ne držim ovdje, u Švedskoj. Čekao sam ovako dugo da je mogu pokazati i prodati na amnestiju za ovakve vrijedne umjetnine”, otkriva Alen B.

(Ne) postoji vjerodostojni portret Miguela de Cervantesa

Iako na Wikipediji piše da ne postoji vjerodostojni portret Cervantesa te da se za sliku na kojoj je veliki španski i svjetski pisac smatra, uz rezervu, da je baš tako izgledao, online trgovac Alen B. “revolucionarno” tvrdi da je vlasnik portreta književnika čiji se dan smrti 23. april (1616) slavi kao Svjetski dan knjige.

Na pitanje o online aukcijama u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu daje “milion” informacija, podataka i detalja, kao potvrda kako se u biznisu može uspjeti uz trud, motivaciju i malo talenta.

“Ovo što radim ovdje [Zapad], dolje [Bosna i Hercegovina] nije moguće, prije svega zbog poštanskih usluga. Nažalost, Bosna i Hercegovina je ‘banana država’ i niko ne bi iz Bosne i Hercegovine kupio ovdje, u Evropi. Znaju da neće stići roba. U Bosni se može raditi nakit i garderoba, kopije nakita i kopije markirane garderobe, što već imamo na online sceni. Kupuje se u Istanbulu, na azijskoj strani, od veletrgovaca, i tu se može zaraditi. Kad sam u Bosni kupujem značke na [sarajevskoj] Baščaršiji, naprimjer, našao sam stare značke FC Barcelone. Kupim za siću, a ovdje prodam za 250 do 300 eura. Ili videoigrice; ovdje idu po 1.000 eura pa nagore, a u Bosni su džaba.”

“Ili markice iz Srbije iz 1942. godine u top stanju. Kupio sam ih za bagatelu, a zaradit ću na njima barem 1.000 eura, s tim da moram za njih uraditi certifikate, što mi radi jedan stručnjak iz Zagreba. Kupujem samo nekorištene markice u seriji i dobrom stanju, tu su velike pare. Kod aukcija za markice su, također, bitne posljednje sekunde, a ja imam i sreću, pa nemam jaku konkurenciju. Ovi što kupuju su amateri, koji sakupljaju markice i ne znaju njihovu vrijednost…”

Treba se čuvati prevaranata, brzo ih ‘nanjušim’

Ova novčanica od jedne bh. konvertibilne marke, koja se pojavila u upotrebi 1998. godine, s likom Ivana Franje Jukića (danas ih više nema, jer su povučene 2009. godine), broj 256, iz vremena dok je guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine bio Novozelanđanin Peter Nicholl, mogu za nju dobiti 1.000 eura, jer je ‘nizak broj’. Bilo bi dobro naći novčanicu od jedne KM u verziji za bh. entitet Republika Srpska, s likom Ive Andrića, koja nikada nije puštena u prodaju zbog štamparske greške…

“Treba se čuvati prevaranata, a ja ih brzo ‘nanjušim’. Bio je slučaj iz Njemačke, prodaje hrpu dukata, naš čovjek. Prvo pogledam kada se registrirao kao prodavač i ima li negativnih komentara. Vidim registrirao se taj dan i odmah mi je bilo sumnjivo. Maheri u ovom poslu ga odmah ‘otkače’, ali budala ima dovoljno. Dođem u Bosnu i pratim njegove prodaje. Kada je prošla aukcija, a ljudi uplatili pare, nastao je haos, jer dukati nikada nisu stigli na adrese. Uzeo im je oko 15.000 eura. Nikada se ne kupuje od nekoga ko nema povijest prodaje…”

“Bio je jedan slučaj prodaje navodnih Titovih dukata i srebrenjaka. Prodavani su ispod kursne liste srebra i zlata, što je u startu sumnjivo. Naivnim kupcima je lako podvaliti, naprimjer, raširim narukvicu prije fotografiranja i izgleda kao da ima pola kile, a ono samo četiri grama (smijeh). Ali, ne radim takve stvari. Ovo je, mada neskromno zvuči, nauka kako zaraditi pare. Prsten koji platim oko pet eura prodam za 45 do 80 eura. Stavim na prodaju 300 predmeta dva puta sedmično, subotom i nedeljom, i izračunaj zaradu na jednom profilu.”

Ko drži seminare i webinare, taj nema para

Alen B., na kraju, pravi “kratku vizitu” po online aukcijskim portalima.

“Na Barnebyju možeš prodavati za Billa Gatesa. Catawiki je stranica umrežena s Barnaby's aukcijama. Kad staviš stvari na prodaju na bilo koju stranicu, oni su ‘pod istim krovom’ i izađu i tvoje stvari tu. Tako moje stvari završe u Belgiji, Poljskoj, Francuskoj… Najveći broj preprodavača kupuje na stranici Wish i onda preprodaju na evropskim stranicama. Što je na Wishu 10 eura, u Evropi je 25 do 40 eura, pa i više. Moja supruga kupuje na Wishu kutije za pakovanje nakita, jer ih puno koristimo, one su 300 do 500 posto jeftinije, jer se preko Wisha kupuje direktno do proizvođača.”

“Na stranici Ucoin se provjerava vrijednost starog novca, tu su pare cijelog svijeta. Tu tražim vrijednost naših para, radi orijentacije kada kupujem. Kitco.com je stranica gdje se gledaju zlato, srebro i ostali metali svugdje u svijetu. Tu se gledaju prognoze i skale metala unazad mjeseci, godina i prognoze. Svi trgovci tu gledaju – i kad kupuju, i kad prodaju. A Skandinavci najviše vjeruju i najviše kupuju preko Tradere.”

Na pitanje zašto o ovom svom “suhom” znanju ne drži predavanja i seminare, Alen B. odgovora uz smijeh: “Ko drži seminare, nema para. Seminare i webinare bih držao samo za veliku lovu.”

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO