Kinesko-američka deklaracija o klimi samo prvi korak

Zajednička kinesko-američka deklaracija o klimatskim promjenama politički je povratak na vrijeme kada su dva najveća karbonska emitera postigla kratki period razumijevanja koji je pomogao da nastane Pariški sporazum iz 2015.

Ali to i dalje neće biti dovoljno da se odvrati sve dublja klimatska kriza, ako Washington i Peking ne mogu riječi potkrijepiti djelima da se dodatno suzbije upotreba fosilnih goriva i navesti i ostale na pregovorima COP26 u Glasgowu da isto naprave.

„To sprečava da se desi ono najgore“, Li Shuo, viši klimatski analitičar Greenpeacea u Pekingu, je kazao o scenariju pod kojim bi SAD i Kina mogli odbiti da sarađuju u borbi protiv klimatskih promjena.

„Ali da li nam to daje ono najbolje? Odgovor je jasno ne.“

Mnoge je ta obavijest podsjetila na kinesko-američku saradnju iz 2014, kada su zvaničnici pod vođstvom Baracka Obame i Xi Jinpinga položili osnovu za značajni sporazum u Parizu godinu kasnije da se ograniči globalno zagrijavanje na 1,5 stepen.

Naredni potez klimatskog skeptika Donalda Trumpa da povuče SAD iz tog sporazuma uništio je i najmanji trag povjerenja između ove dvije države. Odluka predsjednika Joea Bidena da se ponovo pridruži Pariškom sporazumu bila je samo prvi korak u ponovnoj izgradnji tog povjerenja.

Ipak, to nije zaustavilo blaćenje. Tokom prve sedmice pregovora u Glasgowu, Xi je prozvao bogate države da ne rade dovoljno, a Biden je prekorio kineskog lidera jer se nije pojavio u Škotskoj.

Simboličan čin

Čak i dok su prštale uvrede, američki izaslanik za pitanja klime John Kerry, koji je služio u svojstvu vrhovnog Obaminog diplomate, i njegov kineski kolega Xie Zhenua su finalizirali izjavu za koju je zvaničnik Bidenove administracije rekao da je sastavljana devet mjeseci.

„Znali su da žele završiti sa zajedničkom izjavom koja bi pronašla zajednički jezik oko ‘ambicije’ što bi moglo biti korisno za pregovore u Glasgowu“, kazao je zvaničnik.

John Podesta, Obamin klimatski savjetnik iz Bijele kuće koji je bio ključna figura u originalnom američko-kineskom sporazumu, kazao je da zajednička izjava omogućava Pekingu i Washingtonu „da odlože mačeve i nađu način da sarađuju u oblasti klime na tehničkom nivou“.

„Sada se barem krećemo u pravom smjeru“, kazao je Podesta.

Iako je njen konačni utjecaj na pregovore u Glasgowu nesiguran, zajednička deklaracija je barem uspjela pojačati nade za uspješan ishod ovog UN-ovog sastanka, koji je izgledao kao da ostvaruje slab napredak tokom svoje prve sedmice.

„Ovo je većinom simboličan čin, jer i SAD i Kina su zapravo rekle da se više ne upuštaju u rat riječima“, kazao je Byford Tsang, savjetnik za klimatsku politiku u ekspertskoj organizaciji E3G.

„Sada se mogu fokusirati na stvarne pregovore i dati im više prostora za ambiciozniji ishod.“

Ključna decenija

Oskudan sadržaj deklaracije, način na koji je objavljena i šta ona znači za te pregovore, i dalje ostavljaju mnoga pitanja bez odgovora.

Čelnik Evropske unije za politiku u vezi klimatskih promjena Frans Timmermans pozdravio je snažno političko signaliziranje deklaracije ali je rekao da je postojeći plan EU-a da smanji neto emisije za 55 posto do 2030 sa nivoa iz 1990. „daleko širi“ od onog koji predlažu Washington i Peking.

Dok su posmatrači na COP26 kazali da je domaćin konferencije Velika Britanija „u toku“ u vezi sporazuma, ova iznenadna objava odvratila je pažnju od nastojanja da se sklopi globalni sporazum od gotovo 200 država predstavljenih u Glasgowu.

Mnogi su pozvali da se fokus brzo vrati na pregovore koji se odvijaju među nacionalnim delegacijama.

„Uspjeh te saradnje bit će procijenjen na osnovu ishoda COP26“, insistirala je Laurence Tubiana iz Francuske, ključna autorica Pariškog sporazuma iz 2015.

Što se pozitivne strane tiče, analitičari su pozdravili osjećaj hitnosti u izjavi koja je govorila o „ključnoj deceniji 2020-ih“ i priznanju da sadašnji napori nisu dovoljni.

Druge su umirila obećanja Washingtona i Pekinga da će se boriti protiv ilegalne deforestacije, raditi na višefaznom smanjenju konzumacije uglja, i djelovati u ovoj deceniji da se kontrolišu i reduciraju emisije snažnog stakleničkog plina metana.

Ali manjak jasnih rokova je uglavnom viđen kao velika slabost.

„Ako ozbiljno misle da izbjegnu katastrofalne utjecaje, moraju podržati i unapređenje nacionalnih politika, planova i postupaka koji će osigurati da cilj od 1,5 stepena bude unutar dometa“, kazao je Manuel Pulgar-Vidal, globalni lider za klimu i energiju u WWF-u.

Pulgar-Vidal je kazao da on posebno želi vidjeti kako se SAD i Kina podržavaju u oblasti poboljšanja u nacionalnim ciljevima vezanim za smanjenje emisije već od sljedeće godine.

Prekršeno obećanje

Naglasak koji je ova deklaracija stavila na to da bogate države isprave prekršeno obećanje da će donirati 100 milijardi dolara klimatske pomoći državama u razvoju što je prije moguće također je dočekan sa skepticizmom.

„Ključ će biti u tome da sada uslijedi stvarno djelovanje“, kazao je Brandon Wu, direktor za politiku i kampanje u ActionAid USA, podstakavši Washington posebno da pojača sredstva koja izdvaja za klimu.

Neke od posljedica približavanja SAD-a i Kine postat će očite postepeno, kao što je bliže usklađivanje u pogledu zakonodavnog i regulatornog djelovanja s ciljem rješavanja problema klimatskih promjena.

Prije toga će biti procijenjena na osnovu tog da li podstiče druge da povećaju svoj nivo obavezivanje u predstojećim satima pregovora. Ian Simm, direktor kompanije Impax Asset Management, rekao je da prije američko-kineskog poteza nije bilo mnogo znakova da je moguć veći sporazum.

„Teško je ne preuveličati značaj ovoga ukoliko ova iznenadna američko-kineska objava dovede do ambicioznog sporazuma do vikenda“, kazao je Simm.