Kako su demokrate, republikanci i američki Jevreji pomagali BiH tokom rata

Bosanskohercegovačkoj široj javnosti malo su poznati detalji o naporima brojnih američkih senatora i kongresmena koji su često zalagali vlastite političke karijere u nastojanjima da pomognu građanima Bosne i Hercegovine tokom rata devedesetih. Više o tome može se pročitati u knjigama Međunarodni odnosi – pogled iz Sarajeva i Međunarodni odnosi – bosanska perspektiva autora Hamze Karčića, profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Tako, citirajući Karčića, profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić navodi: “Govorimo o ljudima kao što su Samanta Power, govorimo o cijeloj plejadi američkih zakonodavaca, osobito jevrejskog porijekla, koji su, zbog plemenitog bosanskog cilja, zbog humanog, univerzalnog cilja, bili glasnogovornici tragedije koja se dešavala u Bosni i Hercegovini […] i često dovodili u pitanje svoje karijere.”

“Moramo se sjećati ljudi kao što su senatori Tom Lantons, Benjamin Gilman, Joseph Lieberman i drugi svijetli primjeri”, rekao je Mujkić.

Za podršku Bosni i Hercegovine zalagali su se američki Jevreji – od Henryja Siegmana, predsjednika Američko-jevrejskog kongresa, do Simona Wiesenthala, preživjele žrtve nacističkih progona, čije izjave su tih godina punile američke i svjetske medije, a tema Bosne i Hercegovine odjekivala hodnicima Kongresa. Američki jevrejski kongresmeni i senatori ostavili su po strani neslaganja sa Arapima o Palestini, da bi podržali Bosnu i Hercegovinu.

“Imali smo fenomen, gdje je većina jevrejskih intelektualaca stala u odbranu jedne zemlje s brojčano većinskim muslimanskim stanovništvom u ime univerzalne pravde i univerzalne ljudske vrijednosti”, rekao je Mujkić.

McCloskey zanemario karijeru zbog BiH

Nermina Mujagić, također profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, pozivajući se na isto istraživanje profesora Karčića podsjeća da je demokratski kongresmen iz Indijane Frank McCloskey tokom izbora za Kongres 1994. godine izjavio kako je spreman žrtvovati i vlastitu političku karijeru zarad pomoći Bosni i Hercegovini.

“Radije ću aktivno pokušati da zaustavim ove zločine nego da vodim izbornu kampanju i da pobijedim znajući da se nisam suprotstavio zločinima”, rekao je.

I zaista, kaže Mujagić, njegovo svjesno zapostavljanje vlastite političke budućnosti za bolju (američku) intervenciju u Bosni i Hercegovini dobilo je epilog porazom McCloskeyja na tim izborima, čime je završena njegova politička karijera. McCloskey se u Kongresu zalagao za intervenciju, ukidanje embarga na oružje Armiji Bosne i Hercegovine, kao i upotrebu termina genocid kao preciznog opisa prirode zločina u Bosni i Hercegovini.

Po preporuci Karčića treba zapamtiti i druga imena, poput Eliota Engela, kongresmena iz New Yorka, koji je bio supredlagač prijedloga kao što su – osuda agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku u maju 1992. godine, ukidanje embarga 1995. godine te rezolucije o osudi genocida nad Bošnjacima.

Benjamin Gilman, također kongresmen, umjereni republikanac, uputio je, naprimjer, pismo New York Timesu u vezi ukidanja embarga na oružje, u kojem je napisao kako jedina časna opcija može biti dozvoliti Bošnjacima da se naoružaju, u cilju samoodbrane.

‘Ljude više cijenimo kada nisu živi’

Te i slične napore američkih kongresmena i senatora profesor Karčić opisuje kao “svijetlo poglavlje odnosa Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini u vremenu kada je administracija često mijenjala ionako svoje promjenjive stavove o intervenciji”.

I Karčić i Mujkić i Mujagić slažu se da snage koje se vole predstavljati kao probosanske, koje baštine bosanske vrijednosti, prepustile su zaboravu američke diplomate koje su pomagale Bosni i Hercegovini i građanima tokom najtežeg perioda devedesetih.

“Postoje razni način kako se to [priznanje] može učiniti, od angažiranja tih ličnosti kao PR savjetnika, podrške think-tankovima u kojima rade do toga da se imenuju parkovi i ulice po njima”, kaže Karčić.

“Most na Otoci [naselje u Sarajevu] imenovan je šest godina nakon smrti [kongresmena] McCloskeyja. To pokazuje da ljude više cijenimo kada nisu živi.”

“To važi i za Boba Dolea, i za ostale koji su i dalje živi, ali im se nije odala dovoljna zahvalnost za ono što su uradili […] Nije slučajnost onda to što Bosna i Hercegovina 25 godina poslije rata ima probleme s konekcijama u Washingtonu, jer se veze nisu gradile, a one koje su postojale nisu održavane”, rekao je Karčić.

Zaboravljeni prijatelji, novih nema

“Bosna i Hercegovina je ostala bez mnogih prijatelja, dok istovremeno nije ulagala u nova prijateljstva. Danas ne postoji organiziran pristup lobiranju za bosanskohercegovačke interese”, smatra i Mujkić.

Bosna i Hercegovina posljednjih sedmica ponovo je zapala u veliku i vrlo opasnu političku krizu, zbog nastojanja čelnika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska da ukine neke od ključnih državnih institucija Bosne i Hercegovine, uključujući oružane snage, državno tužilaštvo, upravu za indirektno oporezivanje i druge, a ovlasti sa države prenese na entitete.

Zapadni mediji, baš kao i devedesetih godina, opetovano pozivaju Washington da se hitno uključi u bosansko pitanje, bojeći se da pravi odgovor na trenutnu krizu, koja je na ivici novog rata, ne može dati nikako drugi, uključujući neodlučnu Evropsku uniju.