Zašto se migranti teško spajaju sa izgubljenom djecom?

Hazim je pronašao svoje trojice izgubljene djece, nakon višesedmične potrage u koju je bila uključena hrvatska policija, Crveni križ, novinari i nekoliko nevladinih organizacija.

No, vjerovatno će proći još sedmice prije nego ta porodica bude na okupu. Birokratska procedura i stroga sigurnosna pravila Evropske unije ne dozvoljavaju brzo spajanje migrantskih porodica, čak ni kada su maloljetna djeca razdvojena od roditelja.

„Meni se ovo sve čini nadrealno, obeshrabrujuće, često se osjećam bespomoćno“, kaže Danija Krieg, volonterka njemačke organizacije „Kolner spendenkonvoi“ koja pokušava pomoći da Hazim [40] i njegova porodica ponovo budu na okupu.

„Djeca koja su u Evropskoj uniji već pet mjeseci ne mogu vidjeti majku koja je također u Uniji, šest sati udaljena od njih“, rekla je Krieg za Al Jazeeru, ističući da slučaj ove iračke porodice nije jedini.

Samo u junu mjesecu organizacija Save the Children u Bosni i Hercegovini identifikovala je četiri slučaja razdvajanja porodica, a njihovo spajanje za neke je trajalo i do šest mjeseci. Proces dokazivanja identiteta je dug, uključuje više agencija kako bi se rizik od zloupotrebe sveo na minimum.

Zaglavljeni u Bosni

Uprkos svemu, Hazim može biti zadovoljan. Neke porodice nisu imale ni najmanje sreće. Prema analizi novinarske grupe “Izgubljeni u Evropi” [Lost in Europe], od 2018. do 2020. godine nestalo je više od 18.000 djece koja su stigla kao “maloljetne izbjeglice bez pratnje” i za koju su bile nadležne institucije evropskih država. Izvještaj u čijem su kreiranju sudjelovali reporteri londonskog The Guardiana, holandskog servisa VPRO, njemačkog RBB-a i drugih medija navodi da bi brojke mogle biti i veći.

Samo u Bosni i Hercegovini zaglavljene su hiljade migranata iz Azije, Bliskog istoka i sjeverne Afrike nakon što su članice EU-a, uključujući i Hrvatsku, pooštrile mjere na svojim granicama od 2018. godine. Hrvatska policija vraća migrante u Bosnu i Hercegovinu, dok se oni iznova odlučuju na rizične ilegalne ulaske, gdje se često i dešava razdvajanje roditelja od djece.

Hazim kaže da njegova sedmočlana porodica samo želi bolji život. Krenuli su iz ekonomskog opustošenog grada Najaf u centralnom Iraku oko 160 kilometara od Bagdada prije tri godine, nadajući se novom domu u zapadnoj Evropi. Njegova supruga Iqbal uspjela je od tada s jednim sinom doći do njemačkog Augsburga. S tri maloljetna sina i maloljetnom kćerkom Hazim je ‘zaglavljen’ u Velikoj Kladuši, na sjeveru Bosne i Hercegovine na granici sa Hrvatskom još od 2019. godine.

Prelazak granice Evropske unije uz pomoć dobro organiziranih krijumčara je izvjesniji, ali preskup za mnoge migrante, dok su samostalni prelasci hrvatske granice veoma rizični, uključujući i nasilje hrvatske policije. Mediji su u oktobru prenijeli dramatične snimke maskiranih muškaraca kako tuku migrante na bosansko-hrvatskoj granici, a ministar hrvatske policije Davor Božinović ubrzo je zbog snažnog pritiska javnosti priznao da su maskirani muškarci koji tuku migrante zapravo policajci, no odbio je reći da posrijedi sistemsko nasilje.

Razdvajanje na granici

Tragediju je Hazim izbjegao prvi put u junu na putu od Velike Kladuše prema Cetingradu, tokom pokušaja ilegalnog prelaska hrvatske granice. Ostao je na bosanskohercegovačkoj strani sa kćerkom, dok su njegova tri sina otišla s drugom grupom migranata, u panici koja je zavladala nakon što su naišli na policijsku patrolu, za koju migranti nisu znali kako će se ponijeti prema njima. Djeca su pronađana u Karlovcu u Hrvatskoj tek nakon višesedmične neizvjesne potrage.

Drugi put razdvojio se od 15-godišnje kćerke u oktobru, također tokom rizičnog pokušaja prelaska hrvatske granice. Hazima i njegovu suprugu sada ohrabruje tek činjenica da su njihova djeca na sigurnom i pod nadzorom hrvatskih vlasti. I nada se će jednog dana ponovo biti skupa.

Da li bi se u budućnosti ovakve stvari mogle izbjeći? Evropski parlament ove je sedmice prihvatio pretvaranje Evropskog ureda za azil u Agenciju za azil koja će imati veće ovlasti u primjeni evropskog sistema azila. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je nakon postizanja dogovora Vijeća i Parlamenta ustvrdila da će osnivanje Agencije “pomoći da se procedure za rješavanje zahtjeva za azil u EU-u učine bržim i uniformnijim”.