Je li Hrvatska ‘pala’ ispod četiri miliona?

Prema procjeni, u Hrvatskoj je zaključno s prošlom godinom živjelo četiri miliona i 33 hiljade stanovnika, a demografi očekuju da popis pokaže kako je brojka u međuvremenu pala.

Građani u Hrvatskoj su prvi put imali priliku popisati se elektronskim putem ( Dusko Jaramaz/Pixsell)

U nedjelju je završen Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj koji se prvi puta provodio u dvije faze. U prvoj, od 13. do 26. rujna, građani su prvi puta imali priliku popisati se, točnije – samopopisati se elektroničkim putem. Druga, terenska faza u kojoj su popisivači išli od vrata do vrata, započela je 27. rujna i bilo je predviđeno da završi 17. listopada. No, do tog datuma ostalo je još mnogo neopisanih pa je čitav proces produljen do 29. listopada.

”Zbog specifičnih okolnosti u kojima se provodi Popis 2021, produljenje provedbe terenskog popisivanja omogućit će popisivačima koji su na terenu da obave popisivanje svih popisnih jedinica koje nisu samostalno popisane, osobnim intervjuom sa stanovništvom s pomoću elektroničkih uređaja te izvrše kontrolu podataka prikupljenih u prvoj fazi Popisa 2021. Stoga građani ne trebaju brinuti da popisivači neće obići njihova kućanstva”, priopćili su tada iz Državnog zavoda za statistiku, tijela koje je organiziralo i provodilo popis.

Popis stanovništva dvaput produžen

No ni taj dodatni rok druge faze nije bio dovoljan da se popis dovrši pa je produljen još jednom – do ove nedjelje, 14. studenoga. Dva dana prije isteka drugog produljenog roka, popisivači nisu uspjeli dovršiti posao jedino u Istarskoj županiji. Stoga je tamošnjim nepopisanim stanovnicima omogućeno da to zadnjega dana obave u popisnim centrima u četiri najveća grada u Istri.

Nakon svega, bode u oči podatak da se već u prvoj, online fazi popisa, samopopisalo više od milijun i pol građana pa se dalo zaključiti da bi drugi dio trebao biti znatno lakši nego 2011. ili 2001. godine. Taj dio otežavala je epidemija COVID-a 19, jer su svi popisivači, njih oko osam tisuća, morali imati COVID potvrde. Budući da su neprestano bili u kontaktu s građanima, moguće je da se do njih u međuvremenu zarazio, a za pretpostaviti je da ih mnogi nisu mogli pustiti u domove zbog izolacije. Navodno su neki popisivači posao odrađivali čak i telefonskim putem, što nije bilo predviđeno. A drugo, dio popisivača u međuvremenu je odustao zbog niskih naknada koje su bile između 5.000 i 6.000 kuna [666 eura do 799 eura]. Tako je na preostale popisivače svaljen velik dio posla koji nisu fizički uspjeli obaviti u zadanom te prvi puta produljenom roku.

Demograf Ivan Čipin s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže kako je očekivao da će više stanovnika biti popisano online,.

”U većini kućanstava, izuzev onih staračkih u ruralnim područjima, barem jedna osoba je informatički pismena pa ne znam zašto se nije više ljudi popisalo na taj način. Vidjelo se da su ljudi pred kraj navalili popisati se online – zadnja dva, tri dana popisalo ih se gotovo pola milijuna. Da je online popis bio produljen s dva tjedna na mjesec dana, vjerojatno bi bilo bolje. Mislim da je možda trebalo napraviti i bolju medijsku kampanju za popis. Na koncu je terenski dio popisa dugo trajao, vjerojatno zato što su popisivači bili slabo plaćeni, a u Zagrebu i Istri je nedostajalo popisivača. U Zagrebu ljudi inače zbog posla više borave izvan svojih domova pa ih je teže naći. Mislim da će stoga u Zagrebu dio kućanstava ostati nepopisan”, kaže Čipin.

Čeka se službena brojka

I demograf Stjepan Šterc s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu smatra da popis stanovništva nije bio dobro pripremljen te da je zbog pandemije trebao biti odgođen.

”Sve zemlje uglavnom su odgodile popis stanovništva za sljedeću godinu pa je dojam da je ovo bio više politički nego stvarni popis koji bi nam dao temelje za planiranje u ukupnom demografskom potencijalu. Što se tiče odgode, naravno da je u provedbi samog popisa nastao niz problema. Vidjelo se to i kroz online, a i kroz terensko popisivanje za koje je nedostajalo popisivača. Da ne govorim o tome da nije bilo ozbiljnije znanstvene recenzije Zakona o popisu stanovništva, a ni same popisnice s pitanjima. Trebalo je osnovati savjet za popis stanovništva koji čine stručnjaci i osobe iz znanstvenog sustava, kao što to rade druge zemlje. I sama popisnica trebala je biti usklađena s današnjim vremenom, a ne da su u njoj traženi podaci kao prije 50 godina”, smatra Šterc.

Na koncu se, zbog dvije odgode dovršetka popisa, stvorila i sumnja da se ”namješta” onaj najvažniji podatak – broj stanovnika. Proteklih godina većina demografa upozoravala je na dramatičan pad broja stanovnika, ponajviše zbog odljeva mlađeg radnog stanovništva nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine i otvaranja tržišta rada u zapadnim zemljama za hrvatske građane. Iako Državni zavod za statistiku (DZS) nakon završetka popisa ima 60 dana za objavu službenog rezultata popisa, već se prošloga tjedna u nekim medijima pojavila neslužbena informacija da je ”pobrojano” 3,9 milijuna stanovnika, dok neki drugi neslužbeni tvrde da je brojka čak i manja od toga. DZS je to demantirao poručivši da je riječ o nagađanjima te da se pričeka službena objava. Tada će se znati je li Hrvatska pala ispod četiri milijuna stanovnika.

‘Popis s puno fiktivnog stanovništva’

”Budući da je popis bio digitalan – ne samo online dio popisa, nego i ovaj terenski, mislim da u DZS-u već znaju broj stanovnika pa jedino još moraju vidjeti tko od popisanih ne bi trebao ući u taj broj. No i to se brzo napravi, tako da bi se sa službenom brojkom moglo izaći već do kraja ovog mjeseca”, kaže demograf Čipin.

On podsjeća da je, prema procjeni, 31.12. 2020. godine u Hrvatskoj živjelo četiri miljuna i 33 tisuće stanovnika.

”Mislim da bi nas sada, uzimajući u obzir sva tri procesa – rađanje, umiranje i migracije, trebalo biti između 3,9 i četiri milijuna. Možda bliže 3,9 milijuna, ali vidjet ćemo. Ne može se previše gatati dok se ne objave službeni podaci, ali svakako možemo očekivati manji broj stanovnika u odnosi na 2011. godinu, i to za više od 300.000. Jasno se vidi da su iseljavanja snažnije počela nakon 2013. i ulaska u Europsku uniju, a vrhunac su dosegnula 2017. i 2018. godine. Nakon toga je iseljavanje počelo lagano opadati. Prvo, jer je bilo manje ljudi za iseliti, a drugo – ekonomska situacija u Hrvatskoj ipak se počela poboljšavati”, objašnjava Čipin.

On smatra da je od samog broja stanovnika puno bitnije kakva će biti struktura stanovništva. Primjerice, koliko ima starog, a koliko radno sposobnog stanovništva.

”I bez popisa se vidi da Hrvatskoj nedostaje radne snage u pojedinim sektorima poput građevinarstva i turizma”, dodaje Čipin.

Procjena demografa Šterca mnogo je crnja.

S obzirom na procese kretanja stanovništva i vanjsku migracijsku bilancu, očekujem da će u stvarnosti biti čak i manje stanovnika od tih 3,9 milijuna koji se neslužbeno spominju. Mislim da je još 2011. godine bilo popisano dosta fiktivnog stanovništva”, kaže.

Šterc čak smatra da je online popisivanje odmoglo pri ovom popisu.

”U uvjetima kada nemamo registar stanovništva online popisivanje nije vjerodostojno jer ga svatko može obaviti u ime članova svoje obitelji, a da zapravo ne znamo jesu li oni u Hrvatskoj ili nisu te jesu li stalni stanovnici po definiciji Eurostata. Popis stanovništva je preozbiljan posao i temelj svih planiranja za budućnost da bi se vidjelo kakav nam je potencijal i da bi se stvorio koncept razvoja. Ali, mi ćemo umjesto toga dobiti popis s puno fiktivnog stanovništva”, ističe Šterc.

U 30 godina ‘nestalo’ 900.000 stanovnika

Stručnjaci, naime, upozoravaju da je Hrvatska jedna od pet država u EU koje još uvijek provode popis stanovništva na tradicionalan način. Ostale se oslanjaju na registar stanovništva, koji će i Hrvatska morati uvesti do 2031. godine, a u kojemu se kontinuirano ažuriraju podaci  o stanovništvu – učenicima, studentima, zaposlenima, umirovljenicima, zdravstvenim osiguranicima i poreznim obveznicima. Na taj način dobiva se puno točniji uvid u stvarno demografsko stanje.

A ako se pokaže točnim da prema ovom popisu Hrvatska ima 3,88 milijuna stanovnika, onda je riječ o dramatičnom padu od čak 10 posto u posljednjih deset godina. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 4.284.889 stanovnika, a vratimo li se 20 godina unatrag, u Hrvatskoj je 2001. godine živjelo 4.437.460 stanovnika. Pogledamo li još unatrag, (pred)ratne 1991. godine Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika, što je ujedno bio njen populacijski vrhunac. Potvrdi li se da Hrvatska sada ima 3,88 milijuna stanovnika, onda je u tih 30 godina Hrvatska ostala bez gotovo 900.000 stanovnika. To je u prosjeku gubitak 30.000 ljudi godišnje, što otprilike odgovara čitavom jednom gradu poput Koprivnice. To je, također, približno jednako broju stanovnika koji je Hrvatska imala 1953. godine, prije skoro sedam desetljeća.

Izvor: Al Jazeera