Institucije kulture tri decenije na margini, bez nadležnosti i finansija

Sedam institucija kulture od državnog značaja godinama nemaju riješeno pitanje finansiranja. Agonija oko isplate plata i podmirivanja računa traje pune tri decenije, a kako stvari trenutno stoje, još uvijek nema političke volje da se ovaj problem adekvatno i trajno riješi.

“U načelu, svih sedam navodno spornih institucija je u istoj pravnoj poziciji. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je ipak pred većim izazovom radi sopstvene veličine – zbog četiri velika objekta i njihovog održavanja, trenutno 47 zaposlenih što je 50 posto od broja predviđenog sistematizacijom, a posebno zbog brige o oko tri miliona predmeta koji se u njemu čuvaju”, pojašnjava Mirsad Sijarić, direktor Zemaljskog muzeja.

Za 2021. godinu, dodaje, primili su ukupno oko 520.000 konvertibilnih maraka (266.000 eura) putem javnih poziva Kantona Sarajevo i Federacije BiH, a potrebe za održavanje tzv. hladnog pogona u što spadaju plate, doprinosi i režijski troškovi iznose oko 1,4 miliona konvertibilnih maraka (715.000 eura), na godišnjem nivou.

Prema njegovim riječima, “radi se o minusu više od 800.000 konvertibilnih maraka u startu”. Ističe i kako su plaće i naknade za topli obrok i prijevoz zajedno sa doprinosima, uprkos svemu ipak uredno isplaćivane.

“Dijelom su isplaćivane od vlastite zarade kao što su ulaznice, prodaja publikacija i suvenira, dijelom od međunarodnih projekata za obnovu muzejske infrastrukture od kojih simboličan procenat sufinansira manji dio plata manjeg broja uposlenih. Prema trenutnom stanju, očekujem da ćemo uspjeti skupiti dovoljno novca za narednu, oktobarsku platu, dok je dalje funkcioniranje institucije vrlo upitno”, ističe Sijarić.

Javni pozivi glavni izvor finansiranja

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine to nije slučaj. Muzej se finansira putem sredstava ostvarenih kroz javne pozive, a problem im predstavlja to što se takvi pozivi raspisuju jednom godišnje.

“Sredstva koja na taj način dobivamo ničim nisu garantovana, te se često dešava da nam trećina godišnjeg budžeta jednostavno ne bude dodijeljena. Faktički, mi ovisimo o političkoj volji i može nas dotući svaki hir političara. Muzej se razvija zahvaljujući stranim fondovima. Teškom borbom mi dobivamo sredstva na međunarodnim konkursima. Međutim, neprekidno ostaje problem da se sredstvima stranih poreskih obveznika ne mogu finansirati plate naših zaposlenih niti tzv. hladni pogon Muzeja”, kaže direktorica Šejla Šehabović.

Dodaje kako u svim ambasadama kojima se obrate u vezi ovog problema, dobiju odgovor da je to posao države Bosne i Hercegovine, dok im u državi svi su govore da nisu nadležni za njihov problem.

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine ove godine obilježava 70 godina postojanja i rada, a uskoro ulazi u 30-u godinu otkako nema riješen status, nema upravni niti nadzorni odbor, nema osnivača i nema stabilno finansiranje.

“Problem je očigledno političke prirode i politički akteri još uvijek nisu voljni da se dogovore kako da se to riješi. Kada je Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine u pitanju moram reći da je situacija neizdrživa. Prije nekoliko smo podijelili posljednju platu i prije aprila iduće godine nemamo nikakve izvjesne izglede za bilo kakvu vrstu prihoda. To posljedično znači ne samo neisplaćivanje plata i doprinosa za uposlenike, već i neplaćanje struje, vode i plina, a to u konačnici znači isključivanje zgrade što bi imalo katastrofalne posljedice po stanje depoa u kojem se čuva preko 6.000 neprocjenjivo vrijednih slika”, kaže Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.

Nema političke volje da se problem riješi

Budući da se radi o institucijama državnog karaktera i da se one bave očuvanjem fundusa iz cijele Bosne i Hercegovine i djeluju na cijeloj njenoj teritoriji, onda bi prirodna adresa bila Vijeće ministara BiH i Ministarstvo civilnih poslova.

“Iz više razloga političke i druge prirode, ne možemo čekati da se akteri oko toga dogovore. Jedino trenutno rješenje je Kanton Sarajevo koji bi mogao donijeti jedan zakon koji bi izuzeo ove institucije i njihov karakter u odnosu na druge koje Kanton finansira. To znači da Kanton ne bi preuzimao osnivačka prava i da bi institucije zadržale postojeću registraciju koja je na nivou Bosne i Hercegovine, a preuzeo bi finansiranje i upravljanje na privremenoj osnovi dok se ne postigne neki politički i društveni dogovor o krajnjem statusu ovih institucija”, dodaje Krsmanović. To vidi kao jedino moguće rješenje, a ističe da se već vode razgovori sa predstavnicima Kantona Sarajevo, ali da idu vrlo sporo i teško.

Iz Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo stava su da bi problem finansiranja sedam institucija kulture trebalo riješiti na nivou države i da je jedino moguće zakonsko djelovanje Kantona u pogledu ovog problema dodjela sredstava putem javnog poziva.

“Ove državne ustanove kulture 1992. godine imale su status institucija od republičkog značaja bivše Republike Bosne i Hercegovine, no na žalost, od tada do danas, Vijeće ministara BiH nije uspjelo, odnosno nije bilo političke volje da se iznađe način sistemskog financiranja tih institucija. Najispravnije rješenje ovog pitanja bi bilo da Vijeće ministara BiH imenuje upravljačke strukture institucija te da ih uvrsti u svoj budžet. Na taj način bi se mogli kontrolisati tokovi novca u ovim institucijama te provoditi detaljne kontrole”, pojašnjava Samir Avdić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Dodaje i da Kanton Sarajevo prepoznaje važnost institucija kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu, kao i projekte koje oni realizuju čemu, ističe, svjedoče i sredstva koja su ovim ustanovama dodjeljivana tokom proteklih godina.

Podsjetio je i kako je Kanton Sarajevo u ovoj godini izdvojio 712.900 konvertibilnih maraka (364.000 eura) za rad šest institucija: Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Umjetnička galerija BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Kinoteka BiH i Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH.

“Kanton Sarajevo nije osnivač sedam institucija kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu, ali jedino moguće zakonito institucionalno djelovanje Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo je da se nakon objave javnog poziva i evaluacije projekata dodijele finansijska sredstva ovim institucijama”, dodaje Avdić.

Dayton glavni uzrok problema

Šejla Šehabović smatra da je Dejtonski mirovni sporazum korijen problema svih sedam institucija kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu. U njemu je, kaže, potvrđeno da su institucije Socijalističke republike Bosna i Hercegovina prešle u vlasništvo države Bosne i Hercegovine, ali nije rečeno na koji administrativni nivo, ni ko će od ogromnog broja nadležnih o njima voditi računa.

“Sve što se poslije događalo posljedica je neodgovornosti političara na svim nivoima vlasti, političara koje građani plaćaju da brinu o nacionalnoj baštini Bosne i Hercegovine. Konkretna rješenja su postizanje političkog dogovora na državnom nivou ili donošenje odluke o privremenom finansiranju institucija na nižem nivou. Oba rješenja su moguća i lako ostvariva. Čak je moguće postići i da se našim institucijama dodjeljuje godišnji grant, kojim se ne bi riješio problem ali bi nam omogućilo mrvu sigurnosti”.

Dodaje da je sve ovo brzo i lako rješivo, ali da nijednom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini nacionalna baština očito nije prioritet u njihovom radu i djelovanju.

Mirsad Sijarić očekuje da rješenje za finansiranje i upravljanje ovim institucijama, dok se politička klima u Bosni i Hercegovini ne promijeni, treba biti od strane Federacije BiH i Kantona Sarajevo, te Grada Sarajevo.

“Za njihovo koliko-toliko normalno funkcioniranje potrebno je manje od 2,5 miliona konvertibilnih maraka (1,3 miliona eura) na godišnjem nivou. Samo poređenja radi, budžet Narodnog pozorišta u Sarajevu iznosi preko sedam miliona konvertibilnih maraka (3,6 miliona eura). Kada pogledate te cifre, onda je jasno da se ovdje radi prvenstveno o bezobrazluku ili, a što je zaista teško povjerovati, nevjerovatnom nivou gluposti tzv. probosanskih partija koje donose političke odluke i imaju zakonodavnu i izvršnu vlast”.

Poručuje na kraju da, “kada se u Kantonu Sarajevo proglase nenadležnim po ovom pitanju, treba ih podsjetiti da već godinama, bez neke posebne odluke, Kanton finansira ANUBiH, Preporod, Napredak, Prosvetu i druge državne institucije”.

Odgovore smo pokušali dobiti i od Ministarstva civilnih poslova BiH, ali nisu odgovorili na naše upite koje smo poslali putem elektronske pošte.