Sudskim presedanom dopušteno Jevrejima da se mole u Al-Aksi

Piše: Juman Abu Arafa

U sudskom presedanu i po prvi put od okupacije džamije Al-Aksa 1967. godine, Izraelski prekršajni sud u okupiranom Jerusalemu presudio je da Jevreji imaju pravo obavljati “tihe” molitve unutar Al-Akse. Desničarska sutkinja Bilha Yahalom, koja je donijela presudu, rekla je da se tiha molitva “ne može tumačiti kao krivično djelo”.

Čitatelju se može činiti da će jevrejske molitve tek početi u Al-Aksi od trenutka izricanja ove odluke, ali to se već i dešavalo svakodnevno unutar džamije mjesecima. To dokazuju i fotografije i video snimci koje su zabilježili stražari Ureda islamskog vakufa u Al-Aksi ili su ih objavili sami doseljenici, hvaleći se time na društvenim mrežama.

Primjera radi, više od 6.000 izraelskih doseljenika upalo je u džamiju Al-Aksa i obavilo molitvu u njoj tokom jevrejskog Blagdana sjenica u septembru. Prije toga, okupatorska policija je osiguravala upade u jutarnjim i popodnevnim satima, a istovremeno je radila na tome da skloni muslimanske vjernike s ulica oko džamije Al-Aksa kako bi jevrejski upadači mogli proći. Muslimanske vjernike su pozivali na ispitivanje, hapsili ih i protjerivali iz džamije.

Sudska odluka o legitimizaciji molitve uslijedila je kako bi se ukinula zabrana koju je okupatorska policija izdala radikalnom rabinu Aryehu Lippou vezano za ulazak u džamiju Al-Aksa. Moshe Polsky, rabinov advokat, odluku o dopuštanju njegovom klijentu da se moli u Al-Aksi komentirao je riječima: “Nema smisla zabranjivati Jevrejima da šapuću molitve, dok muslimani na Brdu hrama mogu raditi šta god žele: moliti se, držati vjerska predavanja, igrati fudbal, pa čak i dizati pobune. Međutim, Jevreji se osjećaju strancima na ovom svetom mjestu”.

Je li problem u glasnoći molitve?

Abdullah Maarouf, profesor islamskih jerusalemskih studija, pojašnjava da pojam “tiha molitva” spomenut u sudskoj odluci znači obična biblijska molitva. Razlika je u tvrdnjama okupatorskog suda da problem predstavlja javno obavljanje ovih molitvi ili njihova glasnoća. Popuštanje u ovom pitanju nužno podrazumijeva da će sljedeći korak biti dozvoljavanje jevrejskim doseljenicima da podignu glas dok se mole unutar džamije, kao što je to slučaj u Ibrahimovoj džamiji u gradu Hebronu.

Maarouf dodaje za Al Jazeeru da “problem nije u razini jačine zvuka u jevrejskim molitvama koje ti ljudi obavljaju u Al-Aksi, već je suština problema prisustvo okupacije i njenih doseljenika unutar i oko Al-Akse. Okupatori se neće zaustaviti samo na tihom obavljanju molitve, jer je utvrđeni cilj postizanje stalnog jevrejskog prisustva u džamiji Al-Aksa kroz podizanje objekta za bogoslužje i obavljanje vjerskih rituala unutar džamije”.

Sudskoj odluci prethodili su brojni nasrtaji doseljenika na Al-Aksu, a najnoviji i najopasniji su bili isticanje izraelske zastave nekoliko puta u dvorištu te džamije, te huškačke kampanje organizacija Brdo hrama protiv Ureda za islamske vakufe i pozivi da se Ured istjera iz Al-Akse i proglasi terorističkom organizacijom.

Islamski vakufi ne priznaju okupatorske sudove

Direktor kompleksa džamije Al-Aksa, šejh Omar al-Kiswani, naglašava da Ured islamskih vakufa ne priznaje legitimitet okupacije, kao ni odluke koje se provode oružanom silom u Al-Aksi putem policije, specijalnih snaga, obavještajnih službi i vojske. Opisao je izraelsku vladu kao ekstremističku od njenog vrha pa sve do ekstremista koji upadaju u Al-Aksu.

Al-Kiswani je kazao za Al Jazeeru da okupatori snose punu odgovornost za reakciju povodom odluke da se Jevrejima dozvoli obavljanje molitve u Al-Aksi. “Ohrabrivanje i dopuštanje ekstremistima da narušavaju svetost Al-Akse i zanemaruju osjećaje muslimana zapalit će vjerski rat u Al-Aksi”, rekao je.

Odluka se vremenski podudara s obilježavanjem šeste godišnjice takozvanog ”Jerusalemskog ustanka” ili ”Intifade noževima” u oktobru 2015. godine, kada su Palestinci ustali protiv narušavanja svetosti Al-Akse i napada na žene u džamijskom kompleksu.

Opasan potez

Hatem Abdel Qader, generalni sekretar Islamske i kršćanske organizacije za odbranu Jerusalema i svetih mjesta, također je naglasio za Al Jazeeru da bi ova odluka mogla ponovo dovesti do eskalacije u Jerusalemu i Al-Aksi. Palestinci neće dozvoliti da se obavljaju vjerski rituali bez obzira bili oni glasni ili ne. Smatra da legalizacija jevrejske molitve u Al-Aksi predstavlja dramatičan i opasan razvoj dešavanja koji vodi u pravcu stvarne podjele džamije u vremenskom i prostornom smislu, te kvalitativni skok u napadima na Al-Aksu, što bi moglo utrti put za veće napade.

Khaled Zabarka, advokat koji se bavi pitanjima Jerusalema i Al-Akse, kaže da je, s pravnog gledišta, odluka izraelskog suda bezvrijedna, “jer je to sudski organ koji služi okupaciji. Postao je jedan od instrumenta za promjenu statusa quo u džamiji Al-Aksa i daleko je od objektivnosti”.

Zabarka je upozorio, govoreći za Al Jazeeru, da “skrbništvo, briga i nadležnost nad Al-Aksom pripada Hašemitskoj Kraljevini Jordan, te da svaka promjena postojećeg statusa od strane okupatora predstavlja kršenje tog skrbništva, i na prvom mjestu kršenje vjerske svetosti Al-Akse, gdje se od isključivo islamskog mjesta za muslimane želi napraviti jevrejska svetinja”. Pozvao je na hitnu međunarodnu akciju i djelovanje Jordana i palestinskih vlasti u cilju zaštite Al-Akse i kako bi se spriječilo izraelsko poigravanje s ovim pitanjem.