Kakav je bio položaj bosanskohercegovačkih imama u vrijeme komunizma?

Imami su od organa vlasti zastrašivani, hapšeni, procesuirani, osuđeni na višegodišnje robije sa gubljenjem građanskih prava, ili pak na smrt, kaže u razgovoru za AJB Adis Sultanović.

Dr. Adis-ef. Sultanović (‘85) iz Bugojna, 1985. je  imam, muallim i hatib Medžlisa IZ Sarajevo (Ustupljeno Al Jazeeri)

Knjiga Bosanskohercegovački imami u vrijeme komunizma – društeni položaj i djelovanje imama u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1971. godine predstavlja dorađenu doktorsku disertaciju Adisa Sultanovića koju je odbranio na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu početkom 2021. godine.

Izdavači knjige su Udruženje ilmijje IZ u BiH i El-Kalem.

Dr. Adis-ef. Sultanović (‘85) iz Bugojna, 1985. je  imam, muallim i hatib Medžlisa IZ Sarajevo, a prethodno radio u medžlisima Gornji Vakuf i Livno. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet islamskih nauka  na kojem je magistrirao i doktorirao. Autor je više radova iz oblasti islamske kulture i civilizacije, koji su objavljeni u Novom Muallimu i Glasniku RIZ u BiH.

Sa dr. Sultanovićem razgovaramo o društveno-pravnom položaju imama u BiH u vrijeme socijalističke Jugoslavije.

(Ustupljeno Al Jazeeri)
  • U kakvim je okolnostima i stanju Islamska zajednica izašla iz Drugog svjetskog rata, odnosno ušla u socijalističku Jugoslaviju?

– Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je poslije Drugog svjetskog rata ostala bez značajnog dijela materijalne baze i velikog broja kvalifikovanih službenika, posebno imama, koji su stoljećima imali važnu ulogu u organizaciji vjerskog života i osnaženju duhovnog identiteta muslimana u Bosni i Hercegovini. Uz to, neophodno je istaknuti činjenicu da su organi vlasti nastojali eliminisati vjerski život, ili ga svesti u granice nužnih potreba, svodeći djelatnosti vjerskih zajednica, njenih službenika, ali i njenih pripadnika, isključivo na vjerske objekte i poslove.

Bosanskohercegovački imami su od organa vlasti zastrašivani, hapšeni, procesuirani, osuđeni na višegodišnje robije sa gubljenjem građanskih prava, ili pak na smrt, pod optužbom za kolaboraciju sa neprijateljima u toku rata, ili za oportunistički stav prema komunističkoj vlasti. Njihova kažnjavanja su bila brza i rigorozna.

  • Kakav je bio pravni položaj Islamske zajednice i imama u Jugoslaviji, odnosno da li se odnos vlasti mijenjao u odnosu na prve godine nakon uspostavljanja nove vlasti?

– Nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je uspostavljen socijalistički režim koji se temeljio u odnosu na religiju na principima odvojenosti religijskih zajednica i države, sekularizacije prava i shvatanja vjere kao privatne stvari građana. Shodno tome, u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata, komunistička vlast je donijela niz zakonskih mjera koje su se direktno, ili indirektno ticale Islamske zajednice na način da su je dovele u nezavidno težak položaj.

Opće normativne propise za državno-vjerske odnose komunistička vlast je 1953. godine dodatno razradila kroz Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica. Period od 1953. do 1971. godine u socijalističkoj Bosni i Hercegovini karakterizira postepeno popuštanje čvrstih stega nad vjerskim zajednicama. Uprkos nešto povoljnijim okolnostima, i dalje je primjetno da su organi vlasti često sprovodili mjere onemogućavanja, ili ometanja obavljanja vjerskih obreda, učenja mevluda u kućama, održavanje vjerske pouke, obnavljanja ili izgradnje vjerskih objekata, nesrazmjerno oporezivanje imama, što se negativno odrazilo posebno na vjersko-prosvjetni rad imama.

  • Kakav je bio socijalni i materijalni položaj imama u Bosni i Hercegovini između 1945. i 1971. godine?

– Teško materijalno stanje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini se očekivano prenijelo i na njene službenike među kojima je bilo najviše imama. Većina imama su se izdržavali pretežno od skromnih doprinosa lokalnih muslimana u naturi, a rijetko od obrađivanja lične, ili vakufske zemlje, kao i od simboličnih naknada za vjerske usluge. Uz male i neredovne prihode, dodatni udar na materijalno stanje imama bilo je to što su troškovi života bili enormno visoki.

S toga su neki od njih uz imamski posao bili prisiljeni da rade teške poljoprivredne poslove (kosidba, sjetva i dr.) kako bi ostvarili minimalne uvjete za života. Od 1960-tih primjetno je finansiranje jednog broja imama u novcu, iako je i dalje bilo mnogo slučajeva finansiranja u naturi. Njihovi prihodi su ipak bili ispod državnog prosjeka radničke porodice, a to je značilo da i dalje nisu bili dovoljni za dostojanstven život.

  • U prvim godinama nove Jugoslavije komunističke vlasti nisu dozvoljavale obrazovanje na stranim fakultetima čime je prekinuta duhovna veza sa Azharom i drugim obrazovnim centrima. Kakavo je bilo obrazovanje imama u okolnostima komunističke vlasti?

– Obrazovna struktura imama u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata bila je oslabljena. Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu je poslije 1949. godine od strane vlasti ostavljena kao jedina vjerska škola u Bosni i Hercegovini u kojoj su se mogli školovati kadrovi za imamski poziv. Zbog nedovoljnog broja kadrova za imamsku službu, Islamska zajednice je propisala vanredno školovanje za imame kroz polaganje imamskog ispita u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.

Zalaganjem Islamske zajednice, od 1962. godine je otpočelo ponovno školovanje svršenika pomenute Medrese u arapskim zemljama, što je također bilo veoma značajno u procesu jačanja obrazovne strukture imama u Bosni i Hercegovini.

  • Možete li navesti nekoliko paralela između istraživanog perioda i sadašnjeg položaja imama u Bosni i Hercegovini?

– Neophodno je naglasiti da je položaj imama u Bosni i Hercegovini definiran shodno različitim državno-pravnim okvirima kroz koje je prolazila Islamska zajednica u Bo­sni i Hercegovini. U ovom istraživačkom radu tretiran je period u kojem je Komunistička partija Jugoslavije etablirala radikalno sekularno ustrojstvo društva proglasivši vjeru privatnom stvari svakog pojedinca u društvu.

Takve “nove” okolnosti u socijalističkom društvu su se drastično odrazile kako na društveni položaj, tako i na vjersko-prosvjetno djelovanje imama. Danas je društveno-politički položaj imama u Bosni i Hercegovini uvjetno rečeno povoljniji.

Međutim, njihovo djelovanje je ograničeno mnogim društveno-političkim okolnostima kao što je nepotpisivanje ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, vrijedno isticanja je to da su u vrijeme socijalističke države vjerski službenici Islamske zajednice imali socijalno osiguranje koje je socijalistička država finansirala dugi niz godina, dok to danas nije slučaj.

Međutim, ukupni materijalni položaj imama je danas uvjetno rečeno povoljniji u odnosu na period poslije Drugog svjetskog rata. Uz to, infrastruktura Islamske zajednice je danas u mnogome bolja u odnosu na spomenuti period socijalističke države itd.

Izvor: Al Jazeera