Dejan Savić: Srbija neće osjetiti odlazak trofejne generacije

Vaterpolo reprezentacija Srbije potvrdila je snagu i kvalitet ponovo, kada je to bilo najvažnije. Izabranici selektora Dejana Savića odbranili su zlatnu olimpijsku medalju na Igrama u Tokiju, gdje je njihova forma bila u usponu kako se turnir približavao kraju. Porazi od Španije sa 12:13 i Hrvatske 12:14 u grupnoj fazi takmičenja nisu ostavili traga na trofejnu selekciju Srbije, koja je demonstrirala moć u odlučujućim utakmicama i tako ponovila domet sa Olimpijade u Rio de Janeiru.

U eliminacionoj fazi turnira na 32. Ljetnim olimpijskim igrama u japanskoj prijestolnici, ‘Delfini’ su ubjedljivo savladali Italiju 10:6, potom Španiju 10:9, revanširavši joj se u polufinalu za izgubljenu utakmicu na startu Grupe B i u finalu Grčku 13:10. Završetak Igara u Tokiju označio je i oproštaj šest reprezentativaca Srbije. Za njen državni tim više neće nastupati dosadašnji kapiten Filip Filipović, koji je proglašen za najboljeg vaterpolistu olimpijskog turnira u Tokiju, Andrija Prlainović, Gojko i Duško Pijetlović, Milan Aleksić i Stefan Mitrović. Najbolji golman olimpijskog turnira Branislav Mitrović, koji je najavio povlačenje nakon Igara u Tokiju, predomislio se i pomoći će u procesu izgradnje nove selekcije.

Nastaviti trend uspjeha

Bez obzira na odlazak šestorice vaterpolista, selektor Srbije Dejan Savić smatra da će oni koji ih zamijene adekvatno odgovoriti zadatku i kako smjena generacija neće dovesti do pada u trendu osvajanja medalja na velikim takmičenjima.

Rođeni Beograđanin Savić ostvario je briljantnu igračku karijeru, u kojoj se izdvajaju titula svjetskog šampiona 2005. u Montrealu i olimpijskog viceprvaka godinu dana ranije u Atini sa timom Srbije i Crne Gore. Igrajući za Partizan osvojio je šampionsku titulu SR Jugoslavije, 1995, šest trofeja Kupa, Kup kupova 1990. i Superkup Evrope 1991.

Trostruki je uzastopni prvak Evrope, 2001. u Budimpešti sa selekcijom SRJ, te 2003. (SCG) u Kranju i 2006. pod zastavom Srbije u Beogradu. Kao trener osvajač je evropske klupske titule sa Crvenom zvezdom, 2013, Superkupa Evrope 2014, kao i dvije uzastopne duple krune u Srbiji.

Impresivnu kolekciju trofeja Savić je upotpunio na selektorskoj poziciji Srbije, sa dvije olimpijske titule u nizu, 2016. i pet godina kasnije, svjetskim zlatom 2015. u ruskom gradu Kazanj, te tri evropska zlata zaredom, od 2014. do 2018. na šampionatima u Budimpešti, Beogradu i Barceloni.

Proteklih dana Savić je posjetio Sarajevo ze vrijeme održavanja 10. Međunarodnog sportskog simpozijuma Simposar, gdje je zajedno sa selektorom vaterpolista Hrvatske Ivicom Tuckom, nagrađen priznanjem za fair play i zdravo rivalstvo. Sa 46-godišnjim Savićem, razgovarali smo za Al Jazeeru u sarajevskom hotelu Evropa, neposredno pred njegov povratak u Beograd.

• Jeste li vjerovali da će Srbija odbraniti olimpijsko zlato u Tokiju, u veoma snažnoj konkurenciji, gdje je većina selekcija imala najviše ciljeve?

– Olimpijske igre u Tokiju bile su možda i najjači turnir u istoriji ovog sporta. Ono što je najbitnije, imali smo zacrtani cilj, a to je zlatna medalja i naravno da smo verovali da postoji mogućnost osvajanja još jednog zlata.

• Šta izdvaja trofejnu generaciju vaterpolista Srbije, koja je osvojila sve što se moglo osvojiti i kako ste je uspijevali motivisati da bilježi uspjehe u kontinuitetu?

– To su izuzetna posvećenost sportu i radu, neverovatna atmosfera zajedništva u reprezentaciji koja funkcioniše godinama. Ovo je u suštini srž bivstvovanja i izvanrednih rezultata te generacije. Šampione ne treba posebno motivisati, oni uvijek imaju motivaciju. Jednostavno, svaki šampion je sam po sebi motivisan.

• Koji vam je osvojeni trofej na poziciji selektora Srbije najdraži?

– Olimpijsko zlato ne može se porediti sa drugim trofejima i ima posebnu draž. Stavljam na pijedestal obe zlatne olimpijske medalje, jer su osvojene u totalno različitim okolnostima. Zbog pritiska titule u Rio de Janeiru i svega onoga što se dogodilo, to olimpijsko zlato je svima nama u srcu. Sa druge strane, tokijsko zlato je specifično, pre svega zbog silaska jedne nezaboravne generacije sa međunarodne sportske scene.

• Koliko će se oproštaj šestorice reprezentativaca odraziti na domete vaterpolo velesile u budućnosti i imate li dostojne zamjene za njih?

– Verujem da se neće primetiti razlika, pošto sam već posle Igara u Rio de Janeiru, ušao u proces stvaranja tima za Olimpijadu 2024. godine u Parizu, što se i videlo iz principa sastavljanja reprezentacije na prvenstvima. Mnogo kandidata – igrača za Pariz 2024. prošle su selekciju kroz sedam godina na velikim takmičenjima. Već smo rekli da gradimo tim i imamo njegovu okosnicu za naredne Olimpijske igre.

• Kada je iduće okupljanje vaterpolista Srbije?

– Najverovatnije ćemo se ponovo okupiti 31 oktobra ili 1. novembra jer nam predstoji takmičenje u Svetskoj ligi.

• Koji je cilj vaše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u japanskom gradu Fukuoki, čiji je termin održavanja prolongiran zbog pandemije COVID-a 19, na period od 13. do 29. maja 2022.?

– Ciljevi su jasni. Bićemo skromni – znači želimo još jedno olimpijsko zlato u Parizu ili osvajanje barem neke medalje. Sva preostala takmičenja su stepenice prema tom glavnom cilju.

• Čini li vas ponosnim što ste reprezentativni rekorder sa 444 nastupa u dresu SRJ. SCG i Srbije?

– O tome odavno ne razmišljam.

• Da li će selekcije Hrvatske i Crne Gore igrati važnu ulogu narednih godina na međunarodnoj sceni?

– Apsolutno smatram da će tako biti, pogotovo kada se radi o Crnoj Gori, koja ima izuzetno mlade i talentovane vaterpoliste. Kod Hrvatske je pitanje u kojem će smeru ići tim, odnosno da li će i kakve rezove u njemu napraviti selektor Tucak. Siguran sam da će i dalje Srbija, Crne Gora i Hrvatska igrati glavnu rolu u svetskom vaterpolu.

• Kako ocjenjujete kvalitet prvenstva Srbije, u kojem će Radnički iz Kragujevca braniti naslov?

– Prošle sezone kvalitet je bio bolji nego ranije. Mislim da će sve ovo što se izdogađalo tokom leta – povratak reprezentativaca, jačanje klupskih sastava i njihove ambicije, te organizacioni i finansijski napredak, učiniti prvenstvo možda i najjačim u Evropi.

• Da li ste očekivali da Radnički trijumfom u finalu nad dubrovačkim Jugom sa 14:12 osvoji trofej u 13. Izdanju Regionalne lige i tako postane prvi pobjednik ovog takmičenja iz Srbije?

– Moram da kažem da je Radnički uvek imao kvalitet i očekivanja su bila pozitivna. Na završnom turniru u Zagrebu, pored Mladosti, koja je igrala na domaćem terenu i Juga, naslovu Radničkog niko se nije nadao, ali pojedinci u Srbiji su znali i verovali da je to moguće.

Završnica Lige prvaka u Beogradu

• Nadate li se klupskim uspjesima timova iz Srbije na evropskoj sceni ove sezone?

– Sigurno da očekujem dobre rezultate. Posedujemo kvalitet, da uz Novi Beograd, koji je organizacijom Final Eighta Lige šampiona već kvalifikovan na završnicu, budemo predstavljeni sa još jednim timom, što bi bio fenomenalan uspjeh. Na taj način bismo ponovili podvig sa Beogradskog turnira 2013. (Zvezda je tada bila prvak Evrope, a Partizan zauzeo četvrto mjesto). I naredne dve godine završnica Lige šampiona je u Beogradu.

• Kako komentarišete naslov kontinentalnog klupskog prvaka italijanskog Pro Recca, koji je u finalu pobijedio Ferencvaros sa 9:6?

– Najzad je italijanski tim potvrdio da je ne samo favorit na papiru, nego i najbolji u bazenu. Na njihovu žalost, ovako kvalitetna ekipa mogla je osvojiti minimum još četiri trofeja u proteklih osam godina.

• Kakve utiske nosite iz Sarajeva?

– Ne samo ovih dana, nego uvek kada dolazim u Sarajevo, najviše što me oduševljava su ljudi, njihovo srdačno gostoprimstvo i želja za druženjem. Zbog toga mi je ovde uvek bilo lepo i ugodno.