Hoće li BiH riješiti probleme ako samo čeka američku pomoć?

BiH se nalazi u jednoj od najvećih političkih kriza nakon rata, zbog čega građani strahuju od novog nasilja.

Članovi Predsjedništva BiH tokom sastanka sa američkim izaslanikom za izbornu reformu u BiH Matthewom Palmerom (Armin Durgut/PIXSELL) (Pixsell)

Građani Bosne i Hercegovine žive u strahu od novog vala nasilja, 26 godina nakon rata koji je u zemlji od 1992. do 1995. godine odnio 100.000 života.

Nova politička kriza dobila je zamah nakon što je tadašnji Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko ovog ljeta zabranio negiranje utvrđenih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca. Političari su reagirali različito, a član državnog predsjedništva i čelnik vladajuće političke partije Saveza nezavisnih socijaldemokrata u bh. entitetu Republika Srpska Milorad Dodik je najavio povlačenje tog entiteta iz zakona kojim su uspostavljene oružane snage BiH, državno pravosuđe te policijske i obavještajna agencija. Presude za ratne zločine Haškog tribunala bivšim političkim i vojnim liderima Republike Srpske, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića, osuđeni za genocid u Srebrenici, vlasti u Republici Srpskoj još uvijek smatraju nepravednim.

Naklonost SAD-a nije zamjena za unutarnji dijalog

Senada Šelo Šabić, viša naučna saradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu kaže da je opstojnost Bosne i Hercegovine zagarantovana od strane Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije koja je preuzela primat u provođenju reformi, i EUFOR-a koji je zamijenio NATO snage, dok Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a kaže da bi se svako ko pokuša narušiti teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine vrlo vjerovatno našao pod snažnim zapadnim sankcijama, primarno pod snažnim američkim finansijskim sankcijama, koje uključujući ograničenje kretanja i sužene novčane tokove.

No, može li neka vrsta međunarodnog protektorata biti trajno rješenje za budućnost Bosne i Hercegovine, od čije stabilnosti zavisi i stabilnost kompletne regije Zapadni Balkana? I Šelo Šabić i Avdagić se slažu u jednom – pomoć izvana je dobrodošla ali je za BiH potreban što hitniji unutarnji dijalog i konsenzus oko pitanja koja integrišu a ne dijele građane te višeetničke zemlje.

„Niko nikome na ovom svijetu ne može garantirati opstanak, ako pojedinac ili država to sama za sebe ne učini“, kaže Šelo Šabić. „Osim što je naivno, vrlo je i opasno svoju sudbinu stavljati u ruke nekoga, pa makar to bila najmoćnija država na ovom svijetu”.

‘Prodemokratske’ politike duboko kompromitirane

Ali, ko su snage koje mogu ponuditi integrativni faktor u multietničkoj Bosni i Hercegovini, još uvijek opterećena ratnom prošlošću?

Na jednoj strani je separatistički nastrojen Milorad Dodik i njegov SNSD, koji ima podrušku Rusije. Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), vodeća politika partija bosanskohercegovačkih Hrvata 1992. godine je glasala za nezavisnost Bosne i Hercegovine od Jugoslavije, a sada je saveznik Dodiku.

Na drugog strani je Stranka demokratske akcije (SDA), vodeća politička partija najmnogobrojnijeg bošnjačkog naroda u zemlji. Premda se predstavlja kao proevropska i prodemokratska, brojnim članovima SDA se sudi zbog umiješanosti u kriminal i korupciju. Najpoznatiji proces pred državnim sudom vodi se protiv SDA-ovog premijera Federacije BiH, Fadila Novalića, zbog sumnje u nezakonito nabavljanje deset miliona konvertibilnih maraka [pet miliona eura] vrijednih medicinskih respiratora u vrijeme kada je zemlja prošle godine bila zatvorena zbog pandemije korona virusa.

Čelnom čovjeku Obavještajno-sigurnosne agencije, koji također ima podršku SDA, Osmanu Mehmedagiću, se sudi zbog sumnje da je krivotvorio fakultetsku diplomu.

Najveća opoziciona stranka Socijaldemokratska partija (SDP BiH) još uvijek nije u stanju napraviti čvrsto savezništvo sa razjedinjenim lijevim i građanskim partijama.

„Opozicija i politika nenacionalista [u Bosni i Hercegovini] se svodi na to da kritiziraju nacionaliste. Ali, koja je vizija koju oni nude?, kaže Šelo Šabić, neizravno ukazujući na beskorisnost takvih politika.

Šta ako do kraja oslabe veze sa Washingtonom?

Analitičari sada postavljaju još jednu tezu – Washington jeste snažno angažiran u Bosni i Hercegovini, američki izaslanik za izbornu reformu Matthew Palmer ovih dana intenzivno pregovara sa političkim predstavnicima u BiH, dok specijalni izaslanik predsjednika SAD-a za Zapadni Balkan Gabriel Escobar najavljuje proširene sankcije za destruktivne politike u BiH, ali ta zemlja sigurno više nije u vrhu prioriteta američke diplomatije, prije svega zbog drugih žarišta koja ima u svijetu, uključujući i ubrzan rast svjetskog utjecaja rivalske Kine.

Drugi po rangu general američke vojske upozorio je u četvrtak da je tempo kojim kineska vojska razvija sposobnosti “zapanjujući” dok razvoj vojne tehnologije SAD-a blokira “brutalna birokratija”.

Posljednji prozapadni bh. zvaničnik, koji je došao do State Departmenta, bio je aktualni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić, koji se, obavljajući tu istu dužnost, u decembru 2011, službeno u Washingtonu sastao sa tada američkom državnom tajnicom Hillary Clinton […] Prije toga, američki predsjednik Bill Clinton dva puta je imao zvanične susrete s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem u Bijeloj kući, posljednji 1997, dvije godine nakon okončanja rata, ili prije skoro dvije i po decenije.

Pragmatični populista Dodik premda je u BiH u sukobu s politikom Washingtona i njeguje veze s Rusijom Vladimira Putina, prema procjenama organizacije Bosnian Advocacy Center (BAC) potrošio je 40 miliona KM [oko 20 miliona eura] na lobiranje u SAD-u. Dodik primarno želi osigurati prisustvo i umrežavanje među vodećim donosiocima odluka u SAD-u, ali i onima na nižim nivoima za koje se nadaju da će jednoga dana doći do Capitol Hilla ili Bijele kuće.

Kako god, kaže Šelo Šabić, strance je moguće imati kao partnere, ili oponente, koji mogu pomoći ili odmoći u rješavanju kriza, ali 26 godina nakon rata posve je neozbiljno, neodgovorno i lijeno razmišljati na način da će neko izvana rješavati unutrašnje odnose u BiH. „Sve strane u BiH, koje su probosanskohercegovačke, trebaju na stranu staviti razlike i ega koje imaju i stvoriti front za BiH“.

Izvor: Al Jazeera