Zlokobne 90-te: Baš kao nekad Miloševića, danas Vučića smatraju faktorom stabilnosti

SAD i Evropa su umorne od BiH i prihvatanjem principa ‘legitimnog predstavljanja naroda’ žele na brzinu riješiti problem. Neobično je što ih ne brine da praktično sad i oni zagovaraju rusku viziju, kaže profesorica Edina Bećirević.

Zlokobno je što pored tako otvorenog i jasnog destruktivnog stava Srbije, Kvinta Vučića tretira kao faktor stabilnosti u regionu. Na isti su način i Miloševića tretirali kao faktor stabilnosti, kaže profesorica Edina Bećirević (Arhiva)

Učestali sastanci bosanskohercegovačkih političara sa najvišim političkim predstavnicima Srbije, za one koji dugo pamte, nalikuju sastancima koji su se prije tri desetljeća odvijali po istom šablonu, ali sa nekim drugim akterima. Milorad Dodik danas, baš kao što je to nekada radio Radovan Karadžić, toliko često posjećuje srbijansku prijestolnicu da se mnogima čini kako državna granica između dvije zemlje i ne postoji.

Možda je to i cilj Dodikovog „grubog“ nepoštivanja državnih prerogativa, jer posljednju političku ofanzivu, pokrenutu iz Banja Luke, gotovo svi nezavisni politički analitičari atribuiraju kao secesionističku. I ne bez razloga jer član Predsjedništva Bosne i Hercegovine u kontinuitetu govori o Republici Srpskoj kao samostalnom administrativno – državnom entitetu i potrebi za mirnim razdruživanjem od Bosne i Hercegovine.

Oni koji dobro pamte recentnu političku historiju Bosne i Hercegovine nisu uopšte zapanjeni otvorenim uplitanjem srbijanskih dužnosnika u unutrašnje stvari države i iz takve perspektive sastanci koje predsjednik susjedne zemlje Aleksandar Vučić obavlja sa političarima koji dolaze „sa ove strane Drine“ nisu ništa neuobičajeno.

Samo po formi je susret Aleksandra Vučića i predsjednika bosanskohercegovačkog HDZ-a nešto neuobičajeno, ali suštinsku tu je riječ o kontinuiranom sprovođenju politike kojoj je krajnji cilj razbijanje BiH, o čemu je, između ostalog, u intervjuu za Al Jazeera Balkans govorio i profesor Ivo Komšić.

Čovićevo pozivanje na Tuđmanovu politiku

“Kao što sam rekao, ponašanje visokog predstavnika nije enigmatično, niti je ponašanje Čovića misteriozno. On je glavni politički saveznik rušilačke politike koja dolazi iz RS-a i ta politika ima kontinuitet. Čović i Dodik imaju potpisan sporazum o suradnji i to nije tajna, kao što je Tuđman imao s Miloševićem, a Boban s Karadžićem. Čović to ne krije, on se poziva na Tuđmanovu politiku prema BiH, on se ne odriče Herceg- Bosne koju je Haški sud proglasio zločinačkom tvorevinom.

On Dodika i RS drži kao glavne argumente za obnovu Herceg-Bosne u formi trećeg entiteta. On ne odbacuje Dodikove intencije o osamostaljenju RS-a bez obzira što bi u tom slučaju Srbija, a to znači i Rusija, bile na Uni, pedesetak kilometara od Zagreba, i na granici EU. Najviši politički interes dva HDZ-a je uništavanje BiH bez obzira na posljedice. To je Tuđmanovo naslijeđe”, nedvosmislen je Komšić.

Čovićevom sastanku sa Aleksandrom Vučićem prethodio je Dodikov dolazak u Beograd, gdje je, kako se pretpostavlja, tražio podršku za politiku osporavanja državnih nadležnosti Bosne i Hercegovine. Sve što se moglo čuti nakon završetka sastanka jesu poruke smirujućeg tona i sadržaja, a Vučićev stav da razgovor nema alternativu i da se mora voditi dijalog sa Bošnjacima mnogi su shvatili kao svojevrsno “pragmatično” distanciranje od politike Milorada Dodika.

Ali, postavlja se pitanje šta su bili konkretni dogovori dvojice političara i da li je ono što se govori u javnosti možda u kontradikciji sa planovima koji su napravljeni u tajnosti. Ipak, šta god biila istina, ostaje kao zanimljiva činjenica da kakav god politički problem proizvede Milorad Dodik u Bosni i Hercegovini svoje mišljenje o njemu ima i predsjednik Srbije. Stoga, se mnogi logično pitaju nastavlja li Milorad Dodik, u praksi, sprovoditi politiku koja se planira u Beogradu.

Koordinirana politika sa Srbijom i Rusijom

Za profesoricu na odsjeku za sigurnost Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edinu Bećirević nema nikakve dileme da su politike Beograda i Banja Luke ne bliske nego u potpunosti koordinirane, a cilj te politike je dalja etnička dezintegracija Bosne i Hercegovine.

“Dodikovo ponašanje je uvijek bilo koordinirano sa zvaničnom politikom Srbije, ali i Rusije. Prema posljednjim izjavama koje čujemo od  ključnih igrača Kvinte u regionu, jasno je da su ustuknuli pred ucjenjivačkom politikom Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ovo je trijumf ruske politike kojoj je cilj da destabilizira Bosnu i Hercegovinu, da je gurne prema daljnjoj etničkoj dezintegraciji, oslabi državne institucije. Nakon reformi koje najavljuje Kvinta Bosna i Hercegovina neće nikad  postati članica Evropske unije”.

Ono što može povećati zabrinutost, onih koji se zalažu za mir i žele sačuvati državni suverenitet Bosne i Hercegovine jeste činjenica da su geostrateške prilike na zapadnom Balkanu takve da će međunarodna zajednica tolerisati “Dodikovo ponašanje” i pristati na scenarij podjele zemlje.

Zamka leži u tome, pojašnjava Bećirević, što pristajanjem na neke političke koncepte SAD i EU sada stoje na istim političkim stajalištima kao i Rusija

“Amerika i Evropa su umorne od Bosne i Hercegovine i prihvatanjem principa ‘legitimnog predstavljanja naroda’ žele na brzinu riješiti problem. Neobično je što ih ne brine da praktično sad i oni zagovaraju sve ono što je bila ruska vizija Bosne i Hercegovine”.

Atmosfera nalik onoj iz 90-tih

Nije malo onih koji sadašnju političku atmosferu upoređuju sa onom s početka 90-tih baš kao što učestalo sastančenje Dodika i Vučića mnoge podsjeća na “zlokobne” dogovore koji su imali Slobodan Milošević i Radovan Karadžić.

Ipak, mnogo je opasnija, od simboličkih poveznica, činjenica da baš kao što je nekada Slobodan Milošević smatran faktorom stabilnosti, međunarodna zajednica istovjetno gleda i na ponašanje Aleksandra Vučića.

“Da, zlokobno je. No još je zlokobnije što pored tako otvorenog i jasnog destruktivnog stava Srbije, Kvinta Vučića tretira kao faktor stabilnosti u regionu. Na isti su način i Miloševića tretirali kao faktor stabilnosti. Jučer je Dodik bio kod Milanovića u Zagrebu, a Čović kod Vučića u Beogradu. I devedesetih su  neki drugi akteri vodili slične razgovore o Bosni i Hercegovini, ali u tajnosti. Porazno je to što je danas takva politička klima i u regionu ali i globalno, da više nemaju potrebu da se kriju. Svi  takozvani “legitimni predstavnici” su pristali na sve i sad je već jasno da Dodik i Čović partnera za svoju viziju Bosne i Hercegovine, ispražnjene od suvereniteta, imaju u Bakiru Izetbegoviću”.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO