Organizacija koja ‘guta’ milione i zapošljava podobne

Dolaskom demokratskih promjena i stvaranjem neovisne Republike Hrvatske dogodile su se brojne promjene, a jedna od njih je i teritorijalni ustroj, koji iz godine u godinu nailazi na sve više kritika i zahtjeva za izmjenu.

Hrvatska danas ima 555 jedinica lokalne samouprave – 428 općina i 127 gradova. Ima i 20 jedinica područne “regionalne” samouprave, odnosno županija, pri čemu Grad Zagreb, kao glavni grad, ima poseban status grada i županije, tako da je u Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Toliki broj jedinica lokalne i područne samouprave automatski donosi i puno veće troškove, jer svaki od tih gradova, kao i općina i županija, donosi i objekte u kojima djeluju, župane kao i zamjenike župana, gradonačelnike i njegove zamjenike, a onda i načelnike i njegove zamjenike. Tu su onda i brojni uredi, pročelnici, tajnice, službena vozila… Ne smiju se zaboraviti niti članovi županijskih skupština, odnosno gradskih i općinskih vijeća, čiji članovi ostvaruju pravo na naknadu.

Mjesečno se ‘gube’ milioni eura

Tu su i brojne razvojne i slične agencije za razvoj, centri kompetencija i slične institucije koje se financiraju isključivo iz proračuna. I te institucije opet imaju direktore, ravnatelje, zaposlenike, urede, službene automobile… Ukratko, mjesečno se troši na milijune eura na njihovo funkcioniranje, pri čemu su rezultati vrlo često u najmanju ruku upitni. Sve to dodatno upada u uči kada se zna da je Hrvatska država od svega četiri milijuna stanovnika kao i da mnoge jedinice lokalne samouprave, prije svega neke od općina, ne bi mogle opstati bez pomoći državi.

U cijeloj toj priči o teritorijalnom ustroju Hrvatske ima i niz nelogičnosti, koje govore najbolje o tome kako su se one ustrojavale. Vidi se to, primjera radi, i u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje postoji niz primjera da je jedno selo – općina. Neki od takvih primjera su općine Borovo, Negoslavci, Gunja, Štitar i Vođinci. Primjer predstavlja i Općina Bogdanovci, koju čine tri naselja, Bogdanovci, Svinjarevci i Petrovci, koja uopće nisu direktno povezana prometnicama, nego od naselja do naselja moraju dolaziti preko područja drugih općina ili gradova.

Vukovarsko-srijemska županija primjer je i kako je došlo do rascjepkanosti najistočnije hrvatske županije. Ova županija danas ima pet gradova (Vukovar, Vinkovci, Županja, Otok i Ilok) i 26 općina. Ukupno u županiji, a prema popisu iz 2011. godine, živi oko 180.000 stanovnika. Isto to područje 1991. godine imalo je preko 230.000 stanovnika i samo tri velike općine – Vukovar, Vinkovci i Županja.

Je li ‘mjera’ 111 administrativnih jedinica?

Prema nekim iznesenim mišljenjima, postojeći teritorijalni ustroj Hrvatske ne omogućava nikakav razvoj. Jedinice lokalne samouprave su financijski slabe, imaju mali broj stanovnika i nemaju profesionalnih znanja da mogu upravljati svojim razvojem Ovo su samo neki od razloga zašto je ponovno aktualizirano pitanje smanjenja broja jedinica lokalne samouprave.

Tu već postoje i određeni prijedlozi o spajanjima nekih jedinica lokalne samouprave kao i dijeljenja Hrvatske u pet regija. Pojavio se i prijedlog Stranke s imenom i prezimenom, koja predlaže da se Hrvatska teritorijalno podijeli na 111 administrativnih jedinica raspoređenih u šest regija, odnosno pet regija plus Grad Zagreb. Do tih 111 administrativnih jedinica došlo se uvažavanjem nekoliko kriterija, poput prometne povezanosti, međusobne ovisnosti, snage koju bi imale kada bi se udružile…

Iznijeli su prijedlog Slavonskog Broda. Prema tome prijedlogu, kada bi se Slavonskom Brodu, kao zasebnoj administrativnoj jedinici, pripojile okolne općine Bebrina, Brodski Stupnik, Bukovlje, Donji Andrijevci, Garčin, Gornja Vrba, Gundinci, Klakar, Oprisavci, Oriovac, Podcrkavlje, Sibinj, Sikirevci, Slavonski Šamac, Velika Kopanica i Vrpolje, to bi značilo da svaka od spomenutih 16 općina više ne bi imala isto toliko pročelnika, tajnica, vozača… One bi spajanjem sa Slavonskim Brodom postali dio njihove administracije.

Kosor: Stvarane i političkim odlukama

O mogućnostima smanjenja broja jedinica lokalne samouprave do sada se špekuliralo u gotovo svakoj dosadašnjoj vladi, ali se nikada nije krenulo dalje od tih špekulacija, koje su više bile kao puštanje probnih balona da se vidi kako građani reagiraju. O istoj mogućnosti špekuliralo se i u vladi Jadranke Kosor, koja kaže kako je to tema o kojoj se uvijek priča kada dođe vrijeme štednje i racionalizacije. Tvrdi da je imala ideju, ali ne i vremena da tu ideju provede.

“Uvijek sam smatrala da je tih jedinica lokalne samouprave previše. Znam i kako su mnoge od tih jedinica lokalne samouprave stvarane putem političkih odluka. Sjećam se da sam kao premijerka imala brojne zahtjeve za pomoć od istih tih jedinica lokalne samouprave da im se pomogne oko izgradnje prilaznih cesta, mrtvačnica i slično. Mislim kako grad ili općina koji ne mogu samostalno napraviti neku cesti nemaju opravdanja za postojanje”, rekla je Jadranka Kosor.

Dodaje kako je za provedbu jednoga takvoga plana neophodno okupiti skupinu hrabrih ljudi koji neće strepiti od političkih posljedica te odluke. Govoreći o načinima kako to provesti, istaknula je kako je potrebno napraviti “ključ”, odnosno propisati kriterije koje jedna općina, grad ili županija moraju imati. Pri tome bi se prošao samo onaj tko udovoljava tim kriterijima, a tko ne morao bi biti dio neke druge jedinice lokalne samouprave.

Gjenero: Ima i pozitivnih primjera

“Tu ne bi došlo do ušteda u milijardama eura, ali bi do ušteda svakako došlo. Taj novac, koliki god on bio, mogao bi poslije biti utrošen na nešto drugo i korisnije. Međutim, zato bi imali uređeniju situaciju, ali i omogućili dalji razvoj. Samim tim mogli bi učinkovitije nastupati prema fondovima Europske unije”, istaknula je Jadranka Kosor.

Komentirajući ove prijedloge, politički analitičar Davor Gjenero kaže kako takve ideje uvijek lansiraju oni koji nemaju u svome političkom radu o čemu racionalno govoriti te da veliki broj jedinica lokalne samouprave nije najveći problem Hrvatske. Komentirajući prijedloge o spajanjima županija, podsjetio je na dvije male županije, Istarsku i Međimursku, za koje je rekao kako rade iznimno kvalitetno i dobro.

“Zanemarimo određene političke probleme, ali to su dvije funkcionalne županije, inače relativno male, koje jako dobro rade i za koje bi utapanje tih županija u nekakve regije bilo štetno”, kazao je Gjenero.

Dodaje kako u Hrvatskoj ima i niz malih općina koje su se razvile i uredile upravo zato što imaju status općina i što mogu samostalno i neovisno raditi. Tvrdi kako neke od njih, iako su prostorno male, ostvaruju velike prihode i pri tome vrlo racionalno i jeftino upravljaju javnim sredstvima. Iznio je i primjer otoka Krka, gdje, kako je rekao, jako dobro zajednički funkcioniraju jedan grad i šesat-sedam općina koje se koordiniraju, usklađuju i zajednički provode brojne projekte.

 

“Pokazalo se da je u nekima od tih općina napravljeno za standard građana puno više nego što bi bilo napravljeno u uvjetima da su dio neke velike općine. Bilo kakva intervencija u uspješne sredine bila bi izrazito štetna za njih. Kada bi došlo do nekog smanjivanja broja uvijek bi prve na udaru bile županije i općine koje su efikasne, dok bi one neefikasne ostale i dalje neefikasne, pa čak i ako se udruže”, rekao je Gjenero.

Demantira mogućnost da bi sa spajanjem općina došlo do velikih ušteda, jer bi svi današnji zaposlenici, koji imaju stalne ugovore o radu i samim tim su zakonom zaštićeni, i poslije spajanja morali negdje biti smješteni. Na taj način broj zaposlenih bi ostao gotovo identičan. Smatra i kako bi s udruživanjem općina došlo i do veće korupcije i dodatne nesređenosti. Gjenero je kao jedan od pozitivnih primjera malih općina koje rade kvalitetno spomenuo i Općinu Lovas u Vukovarsko-srijemskoj županiji, navodeći kako ta općina, da je dio neke veće općine ili pak grada Vukovara, zasigurno ne bi imala sve ovo što danas ima.

Načelnica Općine Lovas Tanja Cirba podsjeća da ovu općinu čine dva naselja, Lovas i Opatovac, ali i da su unatoč tome kao općina iznimno uređeni s provedenim brojnim projektima tijekom proteklih godina. Tako je Općina Lovas danas u cijelosti komunalno i društveno uređena, tako da je to općina s knjižnicom, poštanskim uredom, prilaznim cestama, dječjim vrtićem, osnovnom školom, sportskim terenima, sportskom dvoranom… Na više točaka u općini imaju osiguran i besplatan internet. Pri tome ova općina ima svega 1.250 stanovnika.

Podjela na one koji rade i koji ne rade

“S obzirom da smo općina možemo samostalno kreirati svoj razvoj i napredak. Ovo što danas imamo u Općini Lovas pokazatelj je kako smo radili i radimo svih ovih godina. Da smo, primjerice, dio neke veće općine ili pak grada Vukovara mislim kako većinu toga ne bi uspjeli provesti”, smatra Tanja Cirba.

Najveći dio projekata, podsjeća, realizirali su putem agencije za razvoj, koja uključuje nekoliko općina, što je omogućilo i povlačenje značajnih sredstava iz europskih fondova. Misli i da je Općina Lovas primjer kako se treba i može raditi.

“I zato kada se dijele općine, gradovi ili županije treba ih dijeliti na one koje rade, imaju rezultata i podižu kvalitetu života svojih građana i na one koje ne rade, nemaju dobre rezultate i ne rade dovoljno na podizanju kvalitete života. Neki među nama su motor razvoja, a neki pak ne. To su osnovne stvari koje treba gledati, a ne samo pozivati se na neke suhe brojke koje vrlo često ne govore dovoljno”, zaključila je Tanja Cirba.