Tekfir u BiH: Pojava koja nikome ne donosi dobro

Pojava tekfir ideologije kao oblika ekstremizma među balkanskim muslimanima jedan je od društvenih izazova ratnih 90-tih, čije su žrtve bili i muslimani i nemuslimani.

Pad socijalističkog sistema, u kojem su lične slobode i vjera bile ograničene, zbog čega je nastala ogromna duhovna praznina, otvorio je put raznim oblicima anomalija u općem vraćanju muslimana duhovnosti. To nesnalaženje pojedinaca, ali i institucija i intelektualaca, učinilo je Bosnu i Hercegovinu, Balkan, ali i muslimane bivšeg Sovjetskog saveza poligonom za nadmetanje raznih utjecaja, ideologija i interesa iz muslimanskog svijeta.

Jedna od negativnih pojava u takvim okolnostima je tekfir ideologija, koja generira najteže oblike isključivosti, pa i terorizam.

Dr. sci. Amna Hadžikadunić Bukvić je 2013. godine u Jordanu odbranila doktorsku disertaciju o fenomenu tekfira u Bosni i Hercegovini, koja je, u prilagođenoj formi knjige Fenomen tekfira u Bosni i Hercegovini – uzroci, manifesti, posljedice, tretman u izdanju Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, nedavno izašla iz štampe.

Knjiga predstavlja prvu akademsku obradu vrlo složene i zahtjevne tematike tekfira, što je prvorazredni naučni doprinos, ali i olakšanje za istraživače iz drugih naučnih polja, novinare, aktiviste u nevladinim organizacijama, političare te državne institucije koje su nadležne za sigurnost.

• Objasnite nam osnovne pojmove vezane za tekfir i njegovu historiju među muslimanima?

– Pojam tekfira je prilično stran i predstavlja nepoznanicu za naše društvo. Riječ je o fenomenu koji se pojavio kod nas tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, da bi se poslije rata, s manjim intenzitetom, počeo širiti posebno među mladima. Ova pojava nastala je u vjerskim krugovima koji su kolokvijalno označavani kao “vehabije“.

Na početku da pojasnimo o kakvoj pojavi je riječ, njenom značenju i refleksijama. Riječ tekfir glagolska je imenica od glagola keffere, koji, između ostalog, znači proglasiti nekoga nevjernikom. Dakle, riječ je o meseli/pitanju koja je akaidske naravi i kojom se inače u islamu bave učenjaci, a mi smo imali situaciju da su prosječni muslimani/pojedinci koji nemaju dovoljno šeriatskog znanja počeli druge muslimane proglašavati nevjernicima. Ta skupina je sve više izdvajala i postajala je prepoznatljiva po svom djelovanju, koje je postajalo sve više i više radikalno, isključivo i redukcionističko. Nekada je bilo dovoljno da vide nekoga kako čini veliki grijeh i oni bi ga proglasili nevjernikom.

Mnogi su čak išli toliko daleko da su muslimane u cjelini proglašavali nevjernicima zato što “ne sude po Božijim zakonima“, zato što glasaju na izborima… Ti pojedinci i nekolicina skupina, koji su mahom bili neznalice u pogledu šerijata, fikha i nedorasli da bi se bavili tim pitanjima, izazivali su smutnje i nerede među Bošnjacima, a često i među vjerskim skupinama, da bi se nakon toga raslojavanje uvećavalo.

Pojava tekfira je nešto novo kod Bošnjaka. Međutim, u povijesti islama pojava tekfira ima prisustvo još od prvih generacija muslimana. U doba Poslanika Muhameda s.a.v.s. nosilac te pojave bio je Zul Huvejsira i pokret Haridžija. Tekfir se javljao i kod prvih halifa, tabiina i generacija poslije i zbog svog djelovanja ostavljao velikog traga, odnosno štete po ummet. Brojni sukobi su bili inspirirani tekfir ideologijom, tako da ta ideologija nije samo razarajuća za pojedince-nosioce te ideje, nego i muslimanske zajednice.

• Do kojih rezultata i zaključaka ste došli kroz Vaše istraživanje?

– Ovo je studija koja je rađena duži vremenski period i samim tim rezultati do kojih se došlo su brojni i interesantni, a ovom prilikom spomenut ćemo samo neke. Prvo, tekfiriski savremeni trend vuče korijene od prve pojave sekti među muslimanima koje su se sporile oko predvodništva i vlasti, a savremene okolnosti kroz koje prolazi islamski svijet doprinijele su njihovoj ponovnoj pojavi. Fenomen tekfira nije nastao zbog jednog, već zbog više različitih razloga, koji su svaki po sebi važni. Miješanje pojmova imana i kufra (vjerovanja i nevjerovanja) je jedan od razloga širenja fenomena tekfira.

Također, tome je doprinijelo nepoznavanje temelja i ogranaka vjere (primarnih i sekundarnih pitanja) te da li njihovo poznavanje i nepoznavanje za sobom povlače vjerovanje ili nevjerovanje. Termini kufra (nevjerstva), nifaka (licemjerstva), fiska (očitog griješenja), ma'asijeta (nepokornosti) su u Kur'anu i Sunnetu navedeni kao stvari koje izvode iz vjere i nazivaju se velikim kufrom, a kada se tumače kao praktični ili mali kufr, onda ne izvode iz vjere. Haridžije su prednjačile u izricanju neopravdanog tekfira, a zatim su i drugi s njima zapali u ovo opasno pitanje. Haridžije su u cjelosti proglasili ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernicima, osim maloga broja, kao što su i sve predvodnike muslimana poslije toga na isti način tretirali.

• Zašto je tekfir našao plodno tlo među balkanskim muslimanima, odnosno kakva je sličnost tekfira i komunizma?

– Za odgovor na to pitanje potrebno je mnogo više vremena i prostora. U svakom slučaju, postoji nekoliko faktora koji su utjecali na nastanak i širenje ove pojave. Tekfir u Bosni i Hercegovini pojavljuje se s dolaskom pojedinih Arapa iz Afganistana. Neki od njih su nosili tekfirsku ideologiju. Pokušali su je promicati među bosanskom omladinom tokom agresije, a poslije su ovu ideologiju promicale neke osobe koje su stjecale znanje u nekim arapskim državama.

Kada je riječ o okolnostima koje su pogodovale pojavi tekfira navest ćemo ključne faktore. U samom vrhu uzroka koji su pogodovali širenju tekfira je jednoumlje i višedecenijski sistem ateizma, u čijoj osnovi je bila borba protiv vjere i njenih nosioca, pa je nakon propasti tog sistema došlo do eksplozije slobode, s kojom su došli mnogi problemi, nerazumijevanje… Zatim, agresija na Bosnu i Hercegovinu, neznanje i pogrešno shvatanje vjere, utjecaj stranih obavještajnih službi, koji su preko svojih agenata pogodovali širenju ove pojave s namjerom da muslimane u Bosni i Hercegovini optuže za prijetnju miru i stabilnosti.

• Kako prevenirati pojavu tekfira, posebno kod mladih, koji su najizloženiji njihovom ideologijom?

– Samu pojavu treba krajnje ozbiljno shvatiti i ni slučajno je ignorirati i potcjenjivati. U tom djelovanju svi su prozvani, prije svega učeni ljudi, Islamska zajednica, obrazovno-odgojne institucije, pa i takozvane daije, svi trebaju raditi na suzbijanju pojave koja nikom ne donosi dobra, a samim tim i nosiocima tih retrogradnih ideja. U tom smislu imam nekoliko preporuka.

Prva preporuka da ukoliko se nastrana ideja pojavi i zaživi u društvu zagovornici srednjeg puta i umjerenosti, učenjaci, islamski djelatnici i njihovi istomišljenici su najodgovorniji i najpreči da određenu negativnu ideju liječe umjerenim metodom zasnovanom na naučnim činjenicama. Druga preporuka je da se ne koristi nasilje pri suzbijanju drugog nasilja, jer praksa jasno pokazuje da je tretiranje nasilja nasiljem uvijek bilo beskorisno, pa čak je i razlog za nastanak i umnožavanje drugih ekstremističkih pokreta. Nadalje, najkorisnije sredstvo za ispravan tretman ekstremizma je dijalog. Peru se samo perom može suprotstaviti, sumnju dokazom, a na verbalne tvrdnje se ne može uzvraćati upotrebom sile.

Na kraju, treba posvetiti pažnju afirmiranju autoriteta učenjaka i putem predavanja, tribina, javnih obraćanja, pisanja knjiga, tekstova odnosno putem printanih i elektronskih medija, naučnih skupova…

• U prvom periodu rata u Siriji veliki broj sljedbenika tekfira iz Evrope i cijelog svijeta se preselio u Siriju, a mnogi su tamo poginuli. Kakvo je trenutno stanje s procjenama broja pobornika tekfira u Bosni i Hercegovini i na Balkanu?

– Vidjeli smo kako je se u Siriji prije desetak godina sve odvijalo. Tamo su se nadmetali ko će biti više radikalan i isključiv. Tamo je tekbir išao na tekbir, tamo je vladala velika fitna (smutnja), koja je imala globalne posljedice. Nažalost, bilo je Bošnjaka koji su bili zavedeni ideologijom i koji su otišli u Siriju i upali u grotlo fitne, zaostalosti i bezumlja. Neki su izgubili živote i pitanje je ispravnosti njihove žrtve. No, šta je – tu je. Nemamo preciznih podataka o broju tekfirovaca u Bosni i Hercegovini i na Balkanu, ali čini se da je trend u opadanju i da je sve manje onih koji su na tragu te ideologije, ali ih ima.