Bez priznanja kosovskih diploma mladima s juga Srbije ostaje ‘biro’

Gotovo 1.000 mladih Albanaca sa juga Srbije posjeduje kosovske diplome koje trenutno u Srbiji mogu da im posluže samo kao ukras na polici ili zidu.

Nepriznavanje kosovskih diploma predstavlja diskriminaciju i klasično kršenje ljudskih prava, smatraju aktivisti (EPA - Ilustracija)

Kada je te 2013. godine završila fakultet albanske književnosti Filološkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Nermine Aliji Ademi imala je 24 godine i snove o profesorskoj karijeri u svom rodnom kraju. Danas, osam godina kasnije, njena diploma sakuplja prašinu, a Nermine čeka trenutak da Srbija konačno prizna visokoškolsko obrazovanje koje su njeni građani iz albanske zajednice stekli na nekom od kosovskih fakulteta.

„Nema priznavanja diploma dok se ne reše problemi između Beograda i Prištine“, svesna je Nermine Aliji Ademi.

Nermine je iz okoline Bujanovca, grada na jugu Srbije na samoj granici sa Kosovom, koji i dalje oseća posledice oružanih sukoba 2000/01. godine između pobunjenih Albanaca i državnih snaga bezbednosti, i gde većinsko stanovništvo čine etnički Albanci. Lokalni zvaničnici i aktivisti kažu da „niko živi“ ne zna tačan podatak koliko mladih Albanaca iz ovog regiona poseduje fakultetske diplome sa Kosova koje zvanični Beograd od 2008. godine ne priznaje.

Beljgzim Kamberi iz lokalnog Odbora za ljudska prava procenjuje da oko 1.000 mladih Albanaca sa juga Srbije poseduje kosovske diplome koje trenutno u Srbiji mogu da im posluže samo kao ukras na polici ili zidu.

Administrativni poslovi umjesto struke

Od kada je Kosovo 2008. proglasilo nezavisnost od Srbije, zvanični Beograd prestao je da priznaje diplome stečene na teritoriji koju naziva „južnom srpskom pokrajinom“. Između ostalih razloga za takvu odluku je i taj što na diplomama stoji „Republika Kosovo“, čiju samostalnost Srbija ne priznaje, kao što ne priznaje ni tamošnje institucije, uključujući i fakultete, a svima njima dodeljuje atribuciju „takozvani“.

Iako je priznavanje diploma deo brojnih diplomatskih razgovora, dogovora i sporazuma, njihovi vlasnici, mladi Albanci sa juga Srbije, od njih i dalje nemaju koristi.

Priznavanje kosovskih diploma jedna je od obaveza koje je Srbija preuzela Vašingtonskim sporazumom iz septembra 2020. (tačka 6. Sporazuma u kojoj se navodi da će “obe strane priznati diplome i stručne sertifikate”), na koji je paraf stavio i srbijanski predsednik Aleksadar Vučić, ali od ovog dokumenta na jugu Srbije (za sada) nema previše koristi.

„Još 2015. sam u Beogradu predala zahtev za nostrifikaciju diplome, ali odgovora nema“, kaže Nermine Aliji Ademi.

Ne krije frustraciju zbog činjenice da u Srbiji ne može da radi u struci, pa je trenutno prinuđena da u lokalnoj samoupravi obavlja takozvane privremeno-povremene poslove.

„Kad sam završila fakultet želela sam da radim u struci i da se bavim poslom za koji sam se školovala, da upotrebim stečeno znanje, a nama je to onemogućeno. Zato sam, kao i drugi moji vršnjaci, pristala da radim posao sa srednjom školom, u nadi da će moja diploma uskoro biti priznata u Srbiji“, kaže naša sagovornica.

Poticanje mladih na iseljavanje

Iako kosovski fakulteti imaju zagarantovana mesta za upis albanskih studenata iz Srbije, zbog problema sa diplomama sve se više mladih Albanaca odlučuje da studije na maternjem jeziku završi u nekom od regionalnih univerzitetskih centara, pa su njihove najčešće destinacije Tirana u Albaniji ili Skoplje i Tetovo u Severnoj Makedoniji. Ono što je najbolnije je činjenica da mnogi od njih nakon školovanja i ostane da živi tamo, ukoliko pre toga ne odu u neku od EU država.

Od 2011. Albanci imaju mogućnost visokoškolskog obrazovanja i u samom Bujanovcu, na Odeljenju subotičkog Ekonomskog fakulteta, koji je deo Univerziteta u Novom Sadu. Ovde nastavu na albanskom drže profesori iz Tetova.

Za ovih 10 godina, od ukupno upisana 453 Albanaca, diplomu je dobilo njih 99.

Narodni poslanik iz Bujanovca Šaip Kamberi upravo smatra da odbijanjem da prizna kosovske diplome Srbija svesno podstiče mlade Albance na iseljavanje.

„Kroz političku i ekonomsku diskriminaciju, Srbija utiče na migracije mladih Albanaca ka zemljama EU, i time teži veštačkoj promeni etničke strukture stanovništva Preševa, Medvedje i Bujanovca“, kaže Kamberi.

Srbija je, prema njegovim rečima, pristala da prizna diplome najpre samim potpisivanjem Briselskog sporazuma, a zatim i onog u Vašingtonu, tako da je pitanje „da li će Srbija da prizna diplome“ apsurdno.

„Pravo pitanje je zašto se potpisani sporazumi ne sprovode, gde je uloga i odgovornost posrednika, u ovom slučaju i Brisela i Washingtona, da ubedi strane da se potpisani sporazumi i sprovode“, pita Kamberi.

Privremeno-povremeni poslovi

Riza Halimi, dugogodišnji prvi čovek Preševa, ocenjuje da se „broj Albanaca od 2001. prepolovio“:

“Mnoga sela u duž linije sa Kosovom su potpuno pusta. Procenjuje se da se između 25.000 i 30.000 Albanaca iselilo iz tri opštine“, izjavio je Halimi.

Jedan od vlasnika u Srbiji nepriznate diplome Pravnog fakulteta u Prištini je i Fisnik Beluli. Ima 35 godina i, poput Nermine, sa srednjom školom radi na privremeno-povremenim poslovima u jednoj lokalnoj instituciji.

„Završio sam srednju elektrotehničku i sa tom diplomom sam dobio posao na šest meseci“, objašnjava.

I Fisnik je uzalud podneo zahtev za nostrifikaciju diplome, svestan da trenutno u Srbiji ne može da se bavi poslom za koji se školovao.

„Nemoguće je trenutno naći posao sa diplomom sa Kosova jer se u Srbiji one ne priznaju. To je najveći problem mladih Albanaca u Bujanovcu, koji nemaju mnogo izbora – ili odlazak u inostrastvo ili posao sa diplomom srednje škole, ako i do njega mogu da dođu“, kaže Fisnik Beluli.

Taoci odnosa Beograda i Prištine

Beljgzim Kamberi iz Odbora za ljudska prava, koji ima kancelarije u Bujanovcu i Preševu, smatra da nepriznavanje kosovskih diploma predstavlja diskriminaciju i klasično kršenje ljudskih prava.

„Mi smo taoci odnosa Beograda i Prištine, a mislim da je to nedopustivo“, ocenjuje Beljgzim Kamberi.

Mladi Albanci su prvi put zvanično podigli glas zbog diploma na protestu u Preševu još 2010. Tada je na ulicu izašlo oko 3.000 uglavnom mladih ljudi, tražeći za sebe ista prava koja imaju njihovi vršnjaci koji se školuju u Srbiji.

Ovaj protest podržalo je svojim potpisima 37 organizacija civilnog sektora iz Srbije, ali se stanje na terenu ni za pedalj nije promenilo na bolje. Svršeni diplomci kosovskih fakulteta ne mogu da se zaposle u javnoj i državnoj upravi, pravosuđu, zdravstvu, prosveti.

„Zato mladi, iako žele da ostanu, moraju sreću da traže na Kosovu ili u nekoj od država EU“, upozorava Beljgzim Kamberi.

Srbija ima pet univerzitetskih centara: Beograd, Niš, Kragujevac, Priština i Novi Sad.

Onaj u Prištini je posle NATO intervencije u SR Jugoslaviji izmešten u severni (srpski) deo Kosovske Mitrovice i funkcioniše po srpskom obrazovnom programu i na srpskom jeziku. Podrazumeva se da diplome stečene na njemu važe u celoj Srbiji.

Prijeti marginalizacija i nestajanje

Kada je 2011. država odlučila da stipendira školovanje mladih Albanaca i Srba sa juga u Novom Sadu, činilo se da će se problem nepriznavanja diploma bar donekle amortizovati.

Novi Sad je odabran, kako je objasnio tadašnji ministar za ljudska i manjinska prava Milan Marković, „jer je taj grad najbolje mesto gde će mladi razumeti koje je bogatstvo i koja je prednost zajednički život različitih kultura i upoznavanje različitih običaja“.

Prvu grupu činilo je po pet Albanaca i Srba, za koje je ministar rekao da su „budući lideri Srbije“, ali je program prekinut 2020, bez ikakvog javnog objašnjenja. Ipak, Albanci koji su završili fakultete danas imaju posao u rodnom kraju.

U opsežnoj studiji Helsinškog odbora za ljudska prava pod nazivom „Albanska manjina na čekanju – Preševo, Bujanovac i Medveđa taoci odnosa Kosova i Srbije“, konstatuje se da „bez mladih obrazovanih članova albanskoj zajednici preti marginalizacija i nestajanje“.

U ovom dokumentu navodi se i da se sprovođenju sporazuma o priznanju diploma „često odupiru akademski krugovi u Srbiji“.

„Srbija je uvek potcenjivala diplome stečene u Prištini i na kosovske profesore gledala kao na nesposobne“, piše i između ostalog citiraju se pojedini profesori i rukovodioci fakulteta u Srbiji.

„Moje je mišljenje i opšte uverenje da je kvalitet rada na Prištinskom univerzitetu daleko ispod nivoa koji se praktikuje na univerzitetima u Srbiji”, rekao je jedan profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.

Brnabić postavila uslov

Pojedine njegove kolege politizuju priznavanje diploma, pa se u izveštaju Helsinškog odbora citira izvesni fakultetski profesor iz Kragujevca.

„Jedan takav kapitulantski čin doveo bi do narednog poteza koji bi možda dosezao i do konačnog priznanja republike Kosova i mislim da država u to ne treba da ulazi”.

A kakav je stav srpskih zvaničnika o priznavanju diploma, možda najbolje govore reči premijerke Ane Brnabić, koja je januara ove godine u Skupštini Srbije, rekla da će Srbija rešiti ovo pitanje ali pod jednim uslovom.

„Čim bude imala adekvatnog sagovornika u privremenim institucijama u Prištini koji je spreman da o tome razgovara ozbiljno, da pravi kompromise kako bismo došli do rešenja koje će biti u interesu mladih ljudi”.

Izvor: Al Jazeera

Reklama