Sjećanje na Ravno, trideset godina poslije napada JNA

Napad na Ravno se u dijelu javnosti označava kao (ne)službeni početak agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali se baš svi ne slažu s tom konstatacijom.

Ravno je bila jedina 'prijateljska tačka' u istočnoj Hercegovini između Dubrovnika i južnog dijela Hrvatske (Screenshot)

Prvog oktobra 1991. godine Jugoslavenska narodna armija i srpsko-crnogorski dobrovoljci su napali i uništili hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini.

Ravno je pripadalo Trebinju i zbog blizine Dubrovnika imalo je za JNA strateški značaj u blokadi najjužnijeg dijela Hrvatske.

Dubrovnik je sa svih strana bio okružen neprijateljskom teritorijom. Istočno od njega nalazila se Crna Gora, a sjeverno je istočna Hercegovina s dominantno srpskom većinom stanovništva.

Ravno je bila jedina “prijateljska tačka” u istočnoj Hercegovini između Dubrovnika i južnog dijela Hrvatske prema zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dalmaciji.

Napad na Ravno se u dijelu javnosti označava kao (ne)službeni početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, naučne činjenice se ne slažu sa tom konstatacijom.

Napad na Ravno kao priprema blokade Dubrovnika

“Napad na Ravno ne može se tumačiti kao početak velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu jer ona tada nije bila ni blizu svoje državne nezavisnosti. Agresija se izvodi na drugu zemlju. Nema agresije ‘u zemlji’. Bosna i Hercegovina je tada bila ‘u zemlji’, odnosno, u istoj državi čija je vojska napala Ravno”, smatra historičar Amir Kliko.

Prema njegovim riječima, “napad na Ravno izveden je zbog kopnene blokade Dubrovnika i osvajanja južne Dalmacije od strane JNA”.

“U napadu na Ravno nema nikakvog strateškog interesa, pa čak ni taktičkog, za kasniju velikosrpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. S druge strane ima ozbiljan strateški interes za ovladavanje cijelom južnodalmatinskom obalom ili bar držanjem Dubrovnika u potpunom kopnenom okruženju”, objašnjava Kliko.

Međutim, hrvatska antibosanskohercegovačka i antibošnjačka propaganda napad JNA na Ravno tumači kao početak velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu kako bi navodnu nedovoljnu reakciju “političkog Sarajeva” iskoristila kao izgovor za organizovanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i opravdanje za njeno antibosanskohercegovačko i antibošnjačko djelovanje.

“Ovaj događaj hrvatska propaganda iskorištava da opravda formiranje i djelovanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosna jer, navodno, Bošnjake nije zanimao rat dok je JNA napadala Ravno. Pored navedenog, stradanje Ravnog je iskorišteno za obračun sa visokim kadrovima HDZ BiH koji su bili jasno probosanski orjentisani kao što su, naprimjer, Stjepan Kljuić i Jure Pelivan. Istina je da su oni i predsjedavajući Predsjedništva SRBiH Izetbegović reagovali shodno mogućnostima”, dodaje Kliko. Ističe i da Ravno nije jedina bosanskohercegovačka teritorija koju je JNA koristila za svoju intervenciju u Hrvatskoj.

Napad JNA na Ravno je sa vojničke strane isto kao i napad na Korenicu, Borovo Selo, Kijevo i druga mjesta u Hrvatskoj.

“JNA je koristila svu teritoriju od Bosanskog Novog duž rijeke Save do Bosanskog Broda za vojne operacije u Hrvatskoj. Također, koristila je i banjalučko i bihaćko područje u istu svrhu. Razlika je u tome što je na tom području u značajnom  broju živjelo srpsko stanovništvo pa ga JNA nije morala osvajati kao Ravno”, ističe Kliko.

Trinaest dana razaranja

Upravo je u odbrani Dubrovnika stradao najveći broj Bošnjaka koji se borio u redovima Hrvatske vojske.

“Odbrana Hrvatske Bošnjake je veoma zanimala i to najilustrativnije dokazuju njihove žrtve u Domovinskom ratu Hrvatske 1991-1995. godine. Od 8.668 ukupnih vojničkih žrtava na Bošnjake se odnosi 1.161. što je više od 13 posto”, zaključuje Kliko.

U 13 dana razaranja Ravno je totalno uništeno, ubijeno je 58 stanovnika, 11 ranjeno, a 18 zarobljeno. Posebno se ističe pokolj na Kijevu Dolu gdje je ubijeno i zaklano sedam stanovnika starijih od 60 godina.

Prva žrtva u napadu JNA je bio Nikola Niko Brajić, vozač vozila hitne pomoći.

Općina Ravno je ukinuta 1963. godine i pripojena Trebinju. Prema popisu stanovništva 2013. godine Ravno je imalo samo 3.249 stanovnika.

“Ukidanje općine Ravno 1963. godine i ukidanje uskotračne pruge 1976. godine od doline Neretve preko Popova polja, Dubrovnika do Boke su bili najveći okidači demografskog pražnjenja Ravnog i šireg područja ovog dijela Hercegovine”, izjavio je načelnik općine Ravno Andrija Šimunović (HDZ BiH).

Ravno je, uz Neum, nakon ukidanja pruge ostalo u saobraćajnoj izolaciji, a izgradnja magistralnog puta od Stoca do Neuma će jednim dijelom smanjiti tu izoliranost.

Ravno vidi svoju veliku priliku u izgradnji Jadransko-jonskog koridora, ali sudeći po sporosti u izgradnji Koridora Vc nužno se okrenuti konkretnijim projektima. Općinske administracije Ravnog, Neuma i Stoca zajedničkim naporom nastoje da putni pravac preko Svitave bude prekategorisan u magistralni put čime bi se otvorile mogućnosti za rekonstrukciju ovog puta.

Ulaganje u turizam

Uprkos brojnim izazovima na područje Ravnog u posljednjih desetak godina se doselilo više od 100 porodica koje su uglavnom u dnevnoj komunikaciji sa Hrvatskom. Po ovom segmentu posebno se ističe Ivanica zbog svoje blizine Dubrovniku.

Najveći izazov gotovo svih lokalnih zajednica je infrastruktura, a taj problem je mnogo izražen na području općine Ravno jer je ovo i ranije bio pasivni kraj, a u ratu stradanje je bilo potpuno.

Općinska administracija pokušava naći zajednički interes sa drugom i trećom generacijom iseljenika koji su rasuti širom svijeta kroz ulaganja u infrastrukturne projekte kojima ih žele povezati sa domovinom njihovih predaka.

“Vjetrenica je jedan od dva projekta iz BiH koji su nominirani na UNESCO-ovu listu. Uz pomoć Vlade županije, Federalnog ministarstva turizma i drugih institucija radimo zajedno na ovom projektu koji će donijeti mnogo benefita turizmu naše Općine”, dodaje načelnik Šimunović.

Pored spilje Vjetrenice uzdanica turizma Ravnog je Ivanica i cikloturizam. Naime, na području Ravnog trasa nekadašnje pruge stavljena je u funkciju biciklističke staze. U toku je realizacija projekta Ćiro 2 kojim će se proširiti biciklističke staze.

Izvor: Al Jazeera