BiH, loš kočijaš migrantske diližanse i kandidacijski status

U vremenu  nakon rata u evropskim razmjerima, među državama, BiH je razmaženo derište kojoj  evropejci u Hugo Boss odijelima i brendiranim cipelama marke Edware Meyer, zaduženi za „tamni vilajet“, uporno tepaju kao slatkom, malom i finom stvorenju, za koga unaprijed, odavno znaju da nije ni slatko, ni fino, nego da imaju posla  sa – zvijeri.

Podsjeća taj sadomazohistički odnos u literarno-političkoj metafori na onog lovca Radoša iz Glišićeve pripovijetke,  Redak zver kad u bukovoj šumi sretne divlje dijete od čijeg ponašanja se prestravi i pobjegne.  E, tako nekako, to malo derište koje na Evropu i ostatak svijeta molećivo trepće kada čeka pare iz evropskih fondova, Svjetske banke i MMF-a, kada treba nešto da odradi /uradi za tu nafaku, konkretno, promijeni softver koji proizvodi nacionalne budalaštine, pretvara se u zvijer koja je  savladala sve tehnike manipulacije uključujući urlanje, plač, prijetnje, glumatanje  samo da  ostvari krajnji cilj – da se ništa ne promijeni.

I tako, evo, skoro dvije i po decenije, ta zvijer, drugim riječima, politička nomenklatura dejtonske BiH, drži u sablasnoj nesigurnosti kako „staru frajlu“ Evropu, tako svoje građane kao neotuđivi  vlasnici njihovog vremena i sudbina.

Ako sa metafore skliznemo u objektivne politike možemo konstatirati sa  puno sigurnosti da je evropski put BiH u 2021. godini, osim na tzv. reformama pravosuđa i izbornih pravila dodao i treću  značajnu neizvjesnost – migrantsku krizu. Tim prije, što se BiH posljednjih sedmica  pokazuje kao vrlo loš kočijaš migrantske diližanse kada migranti, uz sve dosadašnje nedaće i probleme, postaju opasan faktor unutrašnje nestabilnosti kroz međusobne i sukobe sa policijskim agencijama države sa  tendencijom da se vrlo slab nadzor nad njima pretvori u opći kaos.

Sattlerov poučak

Samo još Kosovo, najmlađa balkanska državica kaska iza BiH na kraju kolone u redu za Evropsku uniju. Političke analize slile bi se u jednu fokusnu tačku – za to su krive tri konstitutivne politike sa  lažnim certifikatom na patriotizam i brigu za svoj narod.

Evropski partneri znaju dobro sve marifetluke bh. vlasti oličene u praktični politički trijumvirat  Milorad, Bakir, Dragan i vrlo oprezno nastupaju u prepoznavanju onih aktivnosti koje BiH čini  da  konačno dobije atest za  kandidacijski status. Zvaničnici  Evropske komisije nejednom su skoro pokorno izjavljivali, umorni od jalovih vizita po Bosni, da očekivanja Brisela i nisu  da BiH  realizira  svih 14 prioriteta, jer je to, naprosto, nemoguća misija, ali barem da se u svakoj od 14 tačaka vidi napredak. U praktičnom, evaluacijskom smislu, tri su glavna uslova za kandidacijski status koja BiH zasigurno neće moći izbjeći – pravosuđe, izborna reforma i migranti.

Prvi čovjek Delegacije EU u BiH Johann Sattler. upozorio je bh. vlasti da moraju pokazati sposobnost upravljanja migrantskom krizom i naglasio kako je to, izgleda, novi, dodatni kriterij koji će igrati ulogu u odluci o njenom eventualnom statusu kandidata za članicu EU.

„Ovo je pitanje vladavine prava i nije to stvar nekih međunarodnih konvencija. Znam da postoje politička mimoilaženja, no ovo je pitanje života i smrti“, izjavio je Sattler.

Time je jasno ukazao da će migrantska kriza definitivno uticati na  status BiH u procesu evropskih integracija.

Sattlerov poučak o migrantskoj krizi nije naišao na reakcije bh. političara. U općem državotvornom institucionalnom kaosu sa temom migrantskog vala koji je kulminirao na Lipi, smrzavanjem oko 1.500 migranata na otvorenom i na minusima na kojima i zeko traži majku i kada se po prvi put osjetilo da  se država koliko-toliko pokrenula angažiranjem vojske i drugih resursa, funkcionerska elita i dalje ignorira migrante ne samo kao novi unutrašnji problem koji je dodatno podijelio dva entiteta na tri  nepomirljiva stava, nego i kao faktor za prolaznu ocjenu na ispitu u Briselu.

„Nerad državnih vlasti i nedostatak koordinacije omogućili su eskalaciju humanitarne krize u Unsko-sanskom kantonu tokom Nove godine, izjavio je nedavno Josep Borrell, Visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, i uputio pismo predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku gdje od njega ponovo zahtjeva ravnopravnu raspodjelu migrantske krize u BiH, te naglašava potrebu za prevencijom humanitarne krize i angažovanje Oružanih snaga BiH. Dodik se kao što je poznato, a  bilo i očekivano, u svom bahatom stilu, oglasio odbijajući bilo kakav vid suradnje oko „poštene podjele“ migrantskog „paketa“.

Prof. dr. Nedžad Korajlić sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu smatra da je zbog ponašanja bh. institucija, a primarno njenih političkih prvaka koji predstavljaju političku volju ili nevolju po pitanju migrantske krize, bh. put  za Evropu još neizvjesniji.

„Više puta sam u medijima govorio,  a i mnogi prije mene, da nije u pitanju migrantska kriza, već kriza institucija u BiH, te bih još dodao i kriza moralnih vrijednosti i osjećaja prema patnjama drugih. Ovdje ne bih iznosio ko je više, a ko manje odgovoran. Svi smo odgovorni, jer svi se zajedno nalazimo u istom problemu“, kaže Korajlić.

Podsjećamo  kako predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija uopće nije impresioniran niti dodirnut Sattlerovom izjavom o migrantskoj krizi i neopterećeno zaobilazi migrante i govori o notornim otvorenim pitanjima u BiH kada je riječ o kandidacijskom statusu.

„Možda  je najteže otvoreno pitanje koje je pred nama je Zakon o visokom sudskom i tužilačkom vijeću, jer postoje suprotstavljeni stavovi šta je najvažnije raditi u vezi sa reformom pravosuđa. Svi se slažu da je nužno reformirati pravosuđe koje je u BiH reformirao neko drugi, a ne domaće vlasti“, ističe Tegeltija.

Građani i migranti žrtve loših politika

Profesor Korajlić smatra, obzirom na dokazanu nesposobnost državnih institucija i nepostojanje političkog konsenzusa da problem migrantske krize ne može riješiti jedno ili nekoliko ministarstava u Vijeću ministara BiH.

„Ovaj problem mora biti stav cijelog Vijeća ministara, entitetskih, općinskih i Distrikta Brčko BiH, što se u zadnje vrijeme izostavlja u spominjanju ovog problema. Bez političkog konsenzusa, na žalost, ovaj problem nije moguće uspješnije riješiti, već samo gasiti vatru i pustiti da problemi tinjaju dok drugi problem ponovo ne rasplamsa isti ili sličan požar u BiH, ali koji se može prelijevati i u okolne zemlje, što smo imali priliku gledati mnogo puta u posljednje vrijeme. Odnedavno vidimo sve bolji angažman i rezultate od strane Ministarstva sigurnosti BiH, ali nam nedostaje aktivnosti Ministarstva pravde, Ministarstva za ljudska prava i drugih. I kada jedni počnu da poduzimaju neke pozitivne korake, drugi se usmjere da nađu probleme ili da govorom mržnje to vrate nazad“, naglašava Korajlić.

Politička analitičarka Ivana Marić mišljenja je da je problem sa migrantima u BiH mnogo složeniji. Marić smatra da migrantska kriza nije uzrok nego posljedica političke krize koju domaći političari već decenijama namjerno proizvode.

„Izazivanje kriza je jedini način da ostanu na vlasti.  Građani BiH i lokalne vlasti u općinama u kojima su se skoncentrisali migranti,  žrtve su nesposobnih i korumpiranih bh. političara, ali i nekih međunarodnih funkcionera. Svoj dio odgovornosti za ovu situaciju snosi i EU jer su na neki način započeli opasnu igru u kojoj utočište daju onim migrantima i izbjeglicama koje se domognu EU teritorija, dok se oni manje sposobni i manje sretni moraju godinama patiti na putu do EU u potrazi za boljim životom“, kaže Marić.

Ona pominje stotine miliona KM za pomoć migrantima u BiH, ali i sumnje i transparentnost trošenja tih sredstava.

„Nevjerovatno je da i pored toliko novca koji je došao u BiH još uvijek imamo migrante koji nisu dobili smještaj ili hranu. Ukoliko su domaći političari pronašli način da se ugrade u taj novac, to bi mogao biti dodatni razlog da se kriza sa migrantima ne riješi kako bi EU nastavila slati milione KM u BiH“, zaključuje Marić.

Ključni problem upravljanja migrantskom krizom u BiH jeste nesporna činjenica da su migranti u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, čitaj, kod Dodika, apsolutno nepoželjna populacija,  a ni Čoviću, brat-bratu, nisu mili.

„Pitanje sa migrantima ne može se posmatrati izolovano od cijele BiH i ne mogu ga riješiti dva kantona u FBiH. To je nemoguće, pa i u zemljama sa mnogo boljim institucionalnim ustrojstvom i gdje ni u jednom segmentu nije upitna politička volja! U BiH je svako pitanje dignuto na političku volju, umjesto da institucije u BiH,  primjenjuju zakonske propise kojima se to uređuje. Naš glavni problem je što se traži dodatno odobrenje predsjednika, odnosno despota u političkoj vlasti. To je nedopustivo i to se mora  mijenjati. To što nisu u jednom BiH entitetu poželjni je isključiva volja vladajuće strukture u tom entitetu (RS). S druge strane, u entitetu FBiH kao da jedva čekaju da to ovi ne provedu da bi mogli da traže krivce u njima“, smatra profesor Korajlić.

Analitičarka Marić naglašava također nedostatak političke volje kod bh. političkih vračeva.

„Dovoljno je da pogledate situaciju u zapadnoj Hercegovini i u RS-u i da se upitate kako je moguće da na dijelovima pod vlašću Čovića i Dodika nema migranata i da se upitate zašto se problem sa migrantima dešava samo u dijelovima gdje su Bošnjaci većina i gdje vlast pretežno ima SDA. Mi ćemo problem sa migrantima imati sve dok neko profitira na tome na bilo koji način. Migrantska kriza je čak i najmanji problem koji nam stoji na putu ka EU, ali je uzrok tog problema isti kao i za sve ostale prepreke, a to je nezainteresiranost vladajuće koalicije da se taj put nastavi i brojne blokade i opstrukcije kojima usporavaju ulazak BiH u EU. Ono što njima posebno smeta je upravo reforma pravosuđa i uspostavljanje profesionalnog i nepristrasnog pravosuđa jer bi za neke od njih to mogao biti kraj političke karijere“, zaključuje Marić.

Očigledno je i da se migrantska kriza u BiH prelama kroz specifični kolorit vladavine prava koji se u našoj zemlji ogleda u principu da zakoni postoje da bi se kršili. Naši sagovornici ističu  kako  naše institucije  više štite granice susjednih država nego svoje,  pa je BiH postala  „meki trbuh“ za migrantski val. Smatraju također kako bi EU trebala uskratiti svaki vid pomoći onima koji ne poštuju smjernice EU kada je riječ o pitanju migracija.

„Često smo u prilici čuti da pojedini nivoi vlasti u BiH ne žele pomoć za migrante, a pri tome se ne odriču pomoći po drugim osnovama. Dakle, uskraćivanje svakog vida pomoći ukoliko se ne poštuju sve smjernice EU, a ne da uzimaju selektivno kao sa švedskog stola, ovo hoću, a ovo ne želim“, naglašava profesor Nedžad Korajlić.

Unsko-sanski premijer Mustafa Ružnić smatra  da je neophodna  izmjena i dopuna postojećih Zakona o azilu i Zakona o strancima, koji se moraju prilagoditi, jer postojeći zakoni ne poznaju ovakvu vrstu migracija, kao i kapacitiranje Granične policije BiH i Službe za poslove sa strancima, koja ima jako mali broj inspektora na terenu.

“Neophodna je i evidencija svih organizacija koje rade s migrantima, kao i kontrola novca, jer sve što je rađeno je rađeno novcem međunarodne zajednice. Međutim, kada je u pitanju kontrola novca država se mora uveliko uključiti u kontrolu”, smatra Ružnić. On je mišljenja da BiH dugoročno mora ići ka jednom zajedničkom institucionalnom djelovanju jer novi pakt o migracijama i azilu Evropske komisije predviđa da sav višak migranata bude vraćen na vanjske granice EU i da se svi dolazeći migranti zadrže na njenim vanjskim granicama.

„Mi ćemo biti na najvećem udaru i možemo postati jedna velika čekaonica  za migrante“, kaže on.

Jasno je da  BiH, kao „rijedak zvijer“ među državama u izuzetno složenom domaćem i međunarodnom ozračju, kada je riječ o migrantskom pitanju dočekuje  sredinu 2021.godine kada će u Briselu biti riječi o eventualnom  statusu kandidata naše zemlje za članstvo u EU.