Prije 763 godine Bagdad je pao u ruke Mongola

Prošle su 763 godine od dana kada je Hulagu-kan napao Bagdad i okončao hilafet Abasija.

Mongolska vojska koju je predvodio Hulagu-kan počela je marširati prema Bagdadu i uspjela ga poharati 1258. (Društvene mreže)
Mongolska vojska koju je predvodio Hulagu-kan počela je marširati prema Bagdadu i uspjela ga poharati 1258. (Društvene mreže)

Piše: Taha al-Ani 

Prije 763 godine, u isto ovo vrijeme, grad Bagdad se suočio s invazijom Mongola, koja je uništila i okončala njegovo blistavo petostoljetno razdoblje prosperiteta. Grad je u tom periodu bio poznat kao svjetska metropola i prijestolnica Abasijskog hilafeta.

Mongolske napadačke trupe počele su pristizati u predgrađe Bagdada 29. januara 1258. godine, a grad su poharale 10. februara, nakon bombardiranja, opsade i asimetričnih bitaka.

Pozadina i uzroci

Abasijski hilafet je u svojim posljednjim godinama patio od teške slabosti, dok je Al-Mustasima Billaha, posljednjeg abasijskog halifu, karakterizirala ravnodušnost, prema riječima islamskog mislioca i historičara dr. Imada al-Din Khalila.

Khalil je dodao da “Al-Mustasim Billah nije pokušao formirati islamski front kako bi se suprotstavio invaziji Mongola. Zbog toga ga je stigla kazna, a Mongoli su ga zaklali poput životinje u pohodu.”

Ističe da se abasijski halifa uopće nije trudio, već je raspustio vojnike, ostavivši samo 12.000 boraca, koji su počeli prosjačiti po pijacama.

S druge strane, Mustafa Hashem, profesor kasnog doba Abasija i historije Mongola, kaže da su mongolska plemena odrastala u surovim klimatskim uvjetima, prakticirajući nasilje i obmanjujući radi sticanja sredstva za život. Zadobili su surove moralne i društvene karakteristike koje su ih učinile najopasnijim narodom na svijetu u historiji koji je bio poznat po ubistvima, uništavanju i razaranju.

Hashem je dodao da su svi ti surovi uvjeti potaknuli Mongole da ozbiljno razmišljaju o ekspanziji, a nakon što je Džingis-kan uspio uspostaviti temelje svoje vladavine kod kuće, nastavio je širiti granice svoje države izvan Mongolije.

Džingis-kan je usmjerio svoje trupe protiv Kineskog carstva na istoku nanijevši mu poraz. Zatim je nastavio prema zapadu kako bi se suprotstavio Horezmijskom carstvu koje nije izdržalo pred napadom, smatra Hashem.

Posrtaj Bagdada

Mongoli su se počeli pripremati za svrgavanje Abasijskog hilafeta u Bagdadu, prema planu koji je izradio car Mongke-han 649. po Hidžri ili 1251. godine po gregorijanskom kalendaru, a misiju provedbe plana je dodijelio svom bratu Hulagu-kanu, prema Hashemu.

Ističe da je Hulagu-kan počeo marširati prema Bagdadu s velikom vojskom, koji je uspio osvojiti 656. hidžretske godine, odnosno 1258. godine po gregorijanskom kalendaru, nakon bitke u kojoj je poražena abasijska vojska kod mjesta Dujail u blizini Bagdada. Nakon upada u grad, pristupili su ubijanju, pljačkanju i paljenju, a među njihovim žrtvama je bio i abasijski halifa Al-Mustasim Billah i više članova njegove porodice i pratnje.

Hashem skreće pažnju da je Irak izgubio političku nezavisnost nakon pohoda na Bagdad i ostatak gradova te je postao dijelom goleme imperije poznate kao Ihanidsko carstvo.

Istraživač islamske historije Khaldoun Hamid al-Kubaisi prenosi riječi imama Ibn Kathira i drugih da su Mongoli napali Bagdad i ubili između 800 hiljada i 1,8 miliona ljudi, spalili su hiljade knjiga i veći dio njih bacili u rijeku Tigris. Dvorišta džamije šejha Abdul Kadira al-Gilanija i imama Muse al-Kadhimija pretvorena su u konjušnice.

Al-Kubaisi je dodao da su se, nakon što su vijesti o Bagdadu doprle do različitih dijelova islamskog svijeta i kada se saznalo za namjeru Mongola da krenu s pohodom na druga područja, ljudi počeli iseljavati i bježati u sigurnija mjesta i dalje od središta vojnih sukobljavanja, političkih previranja i nestabilne situacije.

Pokolj i zaraza

Pogubljenja stanovnika Bagdada trajala su neprekidno sedmicu dana, prema Khalilu, koji je naglasio da nije preživio niko osim onih koji su se sami uspjeli spasiti i pobjeći na udaljena mjesta. Kaže da se po gradskim trgovima slijevala krv. Stanovnici Bagdada koji su bježali progonjeni su i ubijani na tim mjestima, a njihova krv je tekla po zemlji.

Dr. Ragheed al-Khalidi, vanredni profesor islamske historije, navodi, pozivajući se na historijske izvore, da je u napadu na Bagdad učestvovalo više od 200 hiljada mongolskih vojnika.

Dodaje su napadi, ubijanja, paljenja, uništavanja i nemar koji je bio prisutan svim aspektima života doveli do širenja kuge. Zaraza je odnijela živote mnogih koji su se uspjeli spasiti od mongolskog pokolja.

Al-Khalidi je pohvalio ulogu astronoma Nasira al-Dina al-Tusija, koji je, uprkos tome što je bio u pratnji Hulagu-kana prilikom osvajanja Bagdada, doprinio spašavanju života mnogih ljudi i očuvanju preostalih knjiga.

Rezultati i implikacije

Gubitak velikog dijela bogatstva i naučnog, književnog i umjetničkog nasljeđa doveo je do značajnog propadanja islamske civilizacije, nakon što je bila svjetionik nauke i napretka u različitim područjima života, prema Al-Khalidiju. “Padom Abasijskog hilafeta, Bagdad više ne bi bio središte islama, postojbina bogatstva i prosperiteta i orjentir učenjaka”, dodao je.

Historičar Khalil vjeruje da je mongolska invazija uništila islamsku civilizaciju u istočnom dijelu islamskog svijeta, ali je nije u potpunosti eliminirala.

Kao argument za to navodi pojavu grupe istaknutih učenjaka u tom razdoblju, u Levantu, Egiptu, Sjevernoj Africi i Andaluziji. To je bilo nešto poput odgovora na mongolski pohod na Bagdad, jer su se pojavili veliki mislioci, među kojima su Ibn Taymiyyah, Ibn Haldun, Al-Maqrizi i mnogi historičari, koji su napisali važna djela u cilju zaštite islamske misli od nestanka.

Međutim, Khalil smatra da je pogrešno tvrditi da je mongolska invazija uništila islamsku civilizaciju, budući da je u pohodu uništen samo istočni dio islamskog svijeta, a što se tiče njegovog zapadnog dijela, on je u toj fazi doživio procvat, stigavši do Andaluzije, dok su mnogi učenjaci uložili značajan trud i zalaganje.

Meta napadača

Bagdad se svom normalnom životu vratio nedugo nakon invazije Mongola. Grad je obnovljen, izgrađeni su objekti i uspostavljena uprava, a situacija se vratila u prvobitno stanje, prema historičaru Khalilu.

Važno je napomenuti da su mnogi Mongoli prešli na islam 30 godina nakon pokolja koje su počinili te pružili svoj doprinos islamskoj civilizaciji u dijelu pod mongolskom vlašću u Indiji, koja je trajala nekoliko stoljeća, šireći se prema Rusiji sve dok nisu ušli u Moskvu.

Irački pisac Ali al-Aboudi je pohvalio status Bagdada i njegovu historijsku dubinu prepunu postignuća još od nastanka ovog grada, koji je bio utočište za mislioce i odredište za turizam, traženje znanja i trgovinu.

Al-Aboudi naglašava da je mongolska invazija narušila lijepu sliku Bagdada, pretvorivši ovaj grad u učestalu metu pohlepe napadača, a kasniji pohodi su dodatno povećali njegovu nestabilnost.

Završio je napominjući da položaj Bagdada još uvijek zbunjuje svakoga ko ga pokuša osvojiti, jer ima historijsku težinu i važan geografski položaj na svjetskom nivou.

Još od svog osnivanja, prije 13. stoljeća, Bagdad je doživio više od 20 pohoda, ali se uvijek vraćao i iznova cvjetao nakon svakog posrtaja.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO