Strip kao medij za prenošenje filozofskih istina

Kako nastavu učiniti zanimljivom a istovremeno zadržati naučno dostojanstvo pitanje je s kojim se nose svi nastavnici uvjereni kako je proces obrazovanja poziv kojim se odgajaju mladi ljudi. Filozofija se, u svijesti starijih srednjoškolaca, često poistovjećuje sa nečim dosadnim, nepotrebnim i previše udaljenim od stvarnog života makar je to jedini predmet srednjoškolskog obrazovanja koji se bavi suštinskim pitanjima čovjekovog postojanja i njegovog društvenog djelovanja.

Kako bi nastavu filozofije učinili što zanimljivijom i atraktivnijom supružnički par Cerić, Elmana i Haris, shvatili su da se sadržaji filozofskog nastavnog gradiva moraju učiniti zanimljivim, dakle mora se srušiti bauk po kojem je filozofija nešto „teško“ i previše zahtjevno“. Vođeni tom idejom shvatili su kako je najbolji način da se nastava filozofije popularizira, a najbolji način da se to učini jeste da se predstavi u jednom iznimno popularnom mediju – stripu. Svoje ideje su pretočili u knjigu pod naslovom Strip kao medij filozofske poruke: stripozofski pristup nastavi filozofije koju je izdala Druga gimnazija u Sarajevu.

Nastavnik je agens promjene

Kada govori o motivima kojim se vodio prilikom pisanja knjige Haris Cerić kaže da je osnovni bio želja da se filozofija prikaže onakvom kakva odista jeste, dakle jednom krajnje „životnom“ duhovnom disciplinom.

„Ideja za uvođenje stripa u nastavu općenito, kao i nastavu filozofije, zasnovana je na našem  optimističkom uvjerenju da nastavnik treba i može biti agens promjene u obrazovanju uprkos sistemu u kojem je zatečen sa učenicima. Smatramo da nastavne sadržaje treba oživotvoriti i učenicima nuditi sadržaje iz njihove svakodnevnice, sadržaje koji ih zanimaju i koje oni smatraju važnima, a to se odnosi i na djela popularne kulture, u šta spada i strip. Uvođenjem u nastavu stripova i grafičkih romana kao prepoznatljivih pop-kulturnih proizvoda bliskih učeničkom čitateljskom interesu i iskustvu, olakšava im se da ono što uče u školi povezuju sa stvarnim životom“.

Osavremeniti nastavni proces izazov je s kojim se suočavaju mnogi nastavnici pa je i ideja da se gradivo filozofije predoči učenicima kroz stripovnu formu jedan od načina da se unaprijedi taj proces, kaže koautorica knjige Elmana Cerić.

„Napomenula bih da upotreba stripa u nastavi filozofije predstavlja tek jedan od brojnih metoda i strategija koje koristim kako bih pratila suvremene edukacijske trendove i umjesto tradicionalnog pristupa učenju i podučavanju, svojim učenicima osigurala prostor u kojemu će slobodno misliti, precizno artikulirati i argumentirati svoje mišljenje, uvažavati drugačije stavove i uvjerenja i naposljetku biti u stanju vrednovati svoje i stavove drugih. To je moguće ostvariti isključivo ako nastava počiva na neprestanom propitivanju i istraživanju, a nikako na pukom zapamćivanju i reprodukciji tuđih ideja i mišljenja. Naša je uloga da učenike poticati i razvijati kritičko mišljenje kod učenika, da ih podučimo kako pronaći, vrednovati i selektirati informacije i na osnovu njih donijeti utemeljene zaključke. Iz tog nastojanja proizašla je i primjena stripa u nastavi filozofije“.

Predstavljanje kompleksnih pojmova

Zašto je baš odabrana forma stripa kako bi se predstavila kompleksnost filozofskih pojmova za autore nema dileme. To je pogodan medij koji svojom narativnošću uspješno prenosi ponekad složene inteligibilne pojmove u razumljiv jezik popularne kulture.

„Strip kao medij u stanju je predočiti nam svu kompleksnost i ozbiljnost filozofskih problema poput smisla života, identiteta, istine, slobode, pitanje dobra i zla, jednakosti itd. U knjizi smo kao primjer stripozofskog pristupa nastavi filozofije ponudili analizu stripova Superman (problem identiteta, etička pitanja, usporedba Supermana sa Nietzscheovom idejom nadčovjeka, problemi moći, odgovornosti i pravednosti…), Stripologikon (logički problemi, odnos matematike prema znanosti i filozofiji, politički stavovi poznatog filozofa B. Russela) i grafičke novele V kao Vendetta koja svojim sugestivnim prikazom totalitarnog društva u postapokaliptičnoj Britaniji, nameće kao iznimno dobar poticaj za raspravu o društvenim i političkim temama, odnosno temama s područja političke filozofije koje su važne za društva današnjice“, pojašnjava Haris Cerić.

Pravi je izazov nalaziti filozofske probleme u stripovima koji nisu prvobitno zamišljeni kao filozofski stripovi, kaže Elmana Cerić.

„Za početak nastavnicima preporučujemo stripovane prikaze učenja pojedinih filozofa iz edicije Filozofija za početnike u izdanju Jesenski i Turk,  ukoliko se osjećaju nesigurno sa uvođenjem strip lektire. Međutim, pravi upgrade dolazi upravo sa stripovima koji nisu inherentno filozofski, stripovima u koji se eksplicitno ne bave filozofskom problematikom, nego je zadatak učenika da te probleme identificiraju u stripu, povežu sa naučenim, konkretnim filozofskim učenjima, školama, pravcima i sl. Na taj se način dostižu one najviše razine mišljenja koje i trebaju biti ciljem nastave filozofije, ali na jedan zanimljiv i drugačiji način“.

Motivacija i stimulacija učenika

Pored toga, strip je dobar katalizator za razmišljanje i raspravu, dodaje Elmana:

„Promatrano sa didaktičko-metodičkog stanovišta, jedan od najvažnijih doprinosa stripa nastavi filozofije je njegova uloga u motivaciji i stimulaciji učenika da razmišljaju i promišljaju o filozofskim problemima. Strip može da filozofira i to jasno utemeljenom argumentacijom i predstavljanjem filozofskih učenja i ideja, a zbog mogućnosti slikovnog prikaza, može to činiti življe i životnije nego isključivo pisani tekstovi. Filozofija u stripu uvlači učenika u filozofska propitivanja o svijetu koji se nalazi između mašte i realnosti, a ne o svijetu kakav jeste“.

Elmana Cerić objašnjava i šta je tačno stripozofija:

„Upravo analitički pristup stripu, tačnije nastojanje da se uz pomoć stripa filozofski promišlja i razumijeva stvarnost, predstavlja, prema našem mišljenju, polazište za utemeljenje pojma stripozofije kao općeg filozofskog pristupa stripu. Zašto stripozofija? Prije svega zbog etimološke bliskosti sa pojmom filozofija, što u kombinaciji sa prvim dijelom složenice (strip), već pojmovno upućuje na njen predmet zanimanja. Stripozofija, dakle, obuhvata kako filozofiju stripa, tako i filozofiju u stripu, te ne predstavlja tek pronalaženje filozofskih sadržaja u stripu, nego je usmjerena na problem stripa kao medija filozofskog mišljenja, odnosno na mogućnosti doprinosa stripa filozofiji u sistematskom promišljanju, domišljanju i premišljanju cjeline svijeta“.

Ono na šta su autori knjige najviše ponosni jeste činjenica da je inovativna praksa, koju zastupaju, već dobila niz priznanja. Elmana Cerić kaže da postoji mnogo razloga da se knjiga počne primjenjivati u nastavi.

„Knjiga, odnosno inovativna praksa prikazana u njoj, već je dobila određeno priznanje, što možemo smatrati dovoljnom preporukom za njeno korištenje u nastavi. Naime, na konkursu za dodjelu Nagrade za inovativne nastavnike/ce u organizaciji COI „Step by Step”, dobila sam Specijalnu nagradu za „nemjerljiv doprinos obradi nastavnih sadržaja na krajnje inovativan, strukturiran i autorski način“. Iako, zbog epidemioloških mjera, knjiga još nije doživjela svoju sarajevsku promociju, Udruga Mala filozofija iz Hrvatske, na čelu sa doc. dr. Brunom Ćurkom sa Sveučilišta u Splitu, koji je bio i jedan od recenzenata knjige, krajem prošle godine organizirala je online promociju, a knjiga je izazvala veliku zainteresiranost prisutnih“.