Saborska zastupnica Benčić: Drugačija politika Hrvatske prema BiH

Tri nacionalizma u BiH jedan drugog hrane i zemlju drže u statusu quo, a Hrvatska je pristala na tu igru, kaže Sandra Benčić.

Sandra Benčić, glasna zastupnica Zeleno-lijeve koalicije u Saboru Hrvatske (Patrik Macek/PIXSELL)
Sandra Benčić, glasna zastupnica Zeleno-lijeve koalicije u Saboru Hrvatske (Patrik Macek/PIXSELL)

Politiku Zeleno-lijeve koalicije u Hrvatskom saboru novinar Boris Pavelić vidi kao ozbiljnu alternativu politici Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

Odnosi dvije susjedne zemlje, koje dijele i najdužu granicu najniži su od ratova devedesetih do danas, bez i jednog zvaničnog susreta čelnika dvije zemlje na nivou institucija u mandatu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i novom mandatu premijera Andreja Plenkovića.

Učestalo slanje otrovnih strelica prema Sarajevu i vraćanje istom mjerom prema Zagrebu otežava da Bosna i Hercegovina i 25 godina nakon rata postane jaka i funkcionalna zemlja, na štetu svih njenih građana, dok cijelu regiju čini nestabilnom.

Sandra Benčić, glasna zastupnica opozicione Zeleno-lijeve koalicije u Saboru se zalaže za hitan prestanak politika nacionalističkih nadmetanja i podjela, insistirajući na aktivaciji politike koja će poboljšati kvalitetu života u BiH, u čemu Hrvatska može odigrati značajnu ulogu.

  • Nakon potresa u Hrvatskoj građani susjednih zemalja ne prestaju prikupljati pomoć, na prvom mjestu pomoć prikupljaju u BiH i Srbiji. Znači li to da je ljudima dosta podjela i da itekako osjećaju empatiju jedni prema drugima, bez obzira što ih politike nacionalnih lidera razdvajaju zadnjih 30 godina?

– Ljudi su na prvom mjestu ljudi. I kod velikog broja tih ljudi političke klike nisu uspjele ubiti humanost i solidarnost – to je ono što nam treba biti osnova daljnjeg razvoja odnosa. To što su ljudi uspjeli sačuvati temeljne vrijednosti koje njihovi političari nemaju. Sve više ljudi razumiju da podjele služe tome da se elita lakše na njima naplati. I vjerujem da je ljudima toga dosta jer vide da njihov osobni opstanak time ugrožen. Da je tome tako pokazuju i promjene na lokalnim izborima u BiH od kojih su neke zaista pozitivne i pokazuju odlučnost raskida s dosadašnjim politikama podjela. Vrijeme je da otvorimo novi period odnosa i među državama i među građanima na Balkanu: onaj kojeg će obilježiti suradnja, solidarnost i usmjerenost na poboljšanje kvalitete života svih nas.

  • Nedavno ste u Saboru vrlo oštro kritikovali popustljivost Hrvatske prema Draganu Čoviću u BiH. Zašto HDZ Andreja Plenkovića, koji upravlja Hrvatskom, dakle članicom Evropske unije, uzima čelnika bosanskohercegovačkog HDZ-a za saveznika, premda se za njega vežu brojne afere, dakako i one koje idu na štetu samih hrvatskih građana u BiH?

– Meni je nevjerojatno da je HDZ za svoje lice u BiH uzeo upravo Draga Čovića, čovjeka opterećenog ratnim profiterstvom, postratnim korupcijskim aferama i čovjeka koji je kroz sve to gomilao osobno bogatstvo i ne srami ga se pokazivat. Zapravo rekli bismo autentičan predstavnik HDZ-ove politike jer je jedan od prvaka u broju sudskih procesa koji su se protiv njega vodili: bilo mu je suđeno, bio je i hapšen, čak su nestajali i fajlovi o njegovom slučaju na putu od Suda BiH prema Kantonalnom sudu u Sarajevu, ali nikada i osuđen. Osim korupcijskih afera podsjetila sam u Saboru i na slučaj mostarskog Sokola čiji je Čović bio direktor za koji postoji dokumentacija da su tamo ratni zarobljenici radili besplatno. Na konstataciju da su ljudi tamo dolazili prisilno i besplatno, u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ Čović je odgovorio  da u ratu ‘nitko nije radio za novce’ i da ‘ni na koji način nisu doživljavali bilo kakvu neugodnost ili se prema njima postupalo nečasno’. No bila je riječ o ratnim zarobljenicima lišenima slobode, koji su u njegovom poduzeću mjesecima besplatno radili kao robovi. To je dakle autentični predstavnik i predsjednik HDZ-a u BiH. To je ono što HDZ daje Hrvatima Bosne i Hercegovine kao svog najboljeg predstavnika. A Čović ne samo sudskim postupcima, već i pokazivanjem velikog osobnog bogatstva slijedi svoje hrvatske primjere iz matične stranke: tako je na imanju od 2.000 kvadrata u Mostaru sagradio vilu koja je procijenjena na 22 miliona kuna odnosno 3 miliona eura. Da bi sagradio to zdanje koje izgleda kao tri Caringtonova dvorca, preusmjerio si je tok rijeke Radobolje, iz čijeg se izvorišta napaja veći dio grada Mostara.  I sve to na mjestu na kojem nije planirana gradnja već je upisano kao rekreacijska zona. I jest rekreacijska. Za obitelj Čović i prijatelje. Ali to naravno nije sve, njegov punac je od rudarske mirovine uspio steći obiteljsku kuću u Mostaru, stan u Zagrebu, vilu od četiri kata u Zaostrogu i tako dalje. Na kraju svega Čoviću je Damir Boras na prijedlog uvaženog prorektora Ante Čovića, dao počasni doktorat – taj doktorat jedna je od najvećih sramota zagrebačkog sveučilišta.

  • Hrvatska izdvaja ogromna finansijska sredstva za pomoć Hrvatima u BiH. Imaju li poreski obveznici Hrvatske uvid na šta se taj novac sve troši u BiH?

– Nemaju. Imaju uvid u to koliko sredstava je uloženo, ali ne i u što. Tako primjerice za vrijeme saborske rasprave na kojoj je Ministar vanjskih i europskih poslova Radman davao izvještaj o provedbi Deklaracije o investicijama u BiH, nisam mogla dobiti odgovore na vrlo jednostavna pitanja kao primjerice koliko sredstava se izdvaja na borbu protiv siromaštva, koliko na obrazovanje i druge ciljeve razvojne suradnje RH. Nisam mogla dobiti niti odgovor na pitanje koji se konkretno projekti financiraju u kojem području. Ono što nas brine je da premalo investiranog novca dolazi do onih kojima je najpotrebniji: onih koji žive u izoliranim ruralnim zajednicama, onih koji zbog siromaštva nemaju dobar pristup obrazovanju, onih koji su nezaposleni. Naš cilj je da se svaka pomoć usmjerava tako da diže kapacitete zajednice da rješava osnovne socijalne i ekonomske probleme: probleme siromaštva, nejednakosti, nedovoljne perspektive i sl. Ljudi ne mogu živjet od tapšanja po ramenima i busanja u prsa: ako želimo stvarno pomoći hrvatskoj zajednici u BiH onda im trebamo osigurati infrastrukturu i kapacitete za razvoj i borbu protiv siromaštva, a ne ih držati u ovisnom položaju. Za HDZ oni su samo biračko tijelo i kako je Radman to rekao: rezervoar hrvatskog naroda. Uopće nekoga nazivati rezervoarom i tretirati kao objekt nacionalne reprodukcije je neprihvatljivo, ali jasno pokazuje odnos HDZ-a prema građanima BiH koji su hrvatske nacionalnosti – oni su za njih politički resurs HDZ-a i ništa drugo. Potrebno je dubinski promijeniti taj odnos i početi ljude tretirati kao ljude koji imaju svoje potrebe, probleme i svoja nadanja. Ako je Hrvatska tu da im pomogne onda im treba u tome pomoći, a za to je primarno da Hrvatska aktivno podržava razvoj institucija BiH i njenu transformaciju u funkcionalnu, socijalnu i pravednu republiku.

  • Ali, odnosi između Hrvatske i BiH su veoma loši, baš na nivou institucija. I čini se da se niti jedna strana previše ne trudi da to popravi? Gdje bi mogla odvesti takva politika u budućnosti?

– Ta politika sigurno ne vodi jačanju institucija BiH niti očuvanju njene cjelovitosti. Tu treba jasno naglasiti da tri nacionalizma u BiH jedan drugog hrane i drže u kolu permanentnog statusa quo; a da je i RH pristala na tu igru. Jedini način da se to promijeni jest da jedna od strana prestane pristajati na tu igru. To je ono što zelena-ljevica zagovara: odustanak od nacionalističkih nadmetanja i podjela, te transformacija BiH u državu svih njenih građana koji će u punom smislu te riječi biti jednaki pred zakonom. To je zahtjevan i dug put, ali ako ga sada ne započnemo, budućnost građana BiH bez obzira na nacionalnost ne može biti dobra i za velik broj njih budućnost neće biti u BiH. I na kraju: ova igra odgovara i SDA i HDZ-u i Dodiku. Ona odgovara svima koji su ispražnjeni bilo kakvog smislenog političkog sadržaja i ideje o razvojnoj državi. Stoga je njima nametanje straha od drugog osnova stranačkog preživljavanja.

  • Očekivala se relaksacija odnosa zvaničnog Zagreba i Sarajeva nakon pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. No, čini se da su se odnosi svije zemlje dodatno usložnili. Jeste li iznenađeni politikom predsjednika Milanovića?

– Iskreno nisam. Kao prvo, predsjednik i premijer sukreiraju vanjsku politiku pa bi u tom smislu značajnija divergencija predsjednikove politike od one koju vodi premijer iznenadila. Nadalje, ja nisam čula od predsjednika niti kada je bio premijer niti u predizbornoj kampanji da iznosi stavove ili prijedloge koji bi išli dalje ili barem naprijed od Daytona i zacementiranih pozicija da institucije izviru iz tri konstitutivna naroda, a ne prvenstveno od strane svih građana. Nisam vidjela niti razumijevanje da se položaj Hrvata u BiH ne može poboljšati ako svi zajedno ne jačamo primarno institucije BiH kao građanske države koja osigurava političku, ekonomsku i društvenu jednakost građana i jednakost etničkih zajednica.

  • Profesorica Danijela Dolenec nedavno je u intervjuu za Al Jazeeru kritikovala da se rješenja za budućnost ne mogu oblikovati komotno izolirani u saborskim foteljama. Znači li to da je upravo inertnost socijaldemokratije, kojoj je nekada pripadao i Milanović, ostavila dovoljno prostora da mainstream politiku danas vode populistički političari?

– Inertnost socijaldemokracije proizlazi iz njihove učahurenosti i pristajanja za sustav kakav danas imamo; oni svjesno pristaju na to da su opozicija te da povremeno uz određene vanjske okolnosti dođu na vlast. Kada i dođu na vlast, nemaju snage mijenjati pravila postavljene igre već slijede uhodane obrasce. Postoji razlika između HDZ i SDP-a u Hrvatskoj i ne može se reći da su svi oni isti, no ono što se može reći da su im vizije razvoja, ekonomska politika, vanjska politika na istim osnovama.

  • Utjecajni novinar Boris Pavelić kolegu Bojana Glavaševića i vas opisuje kao novu, hrabru, dobronamjernu alternativa prema Bosni i Hercegovini. Koliko je težak posao pred vama? Da citiram Glavaševića: ‘Zeleno-lijeva koalicija drži da raspravu o BiH treba pomaknuti iz diskursa o konstitutivnim narodima prema diskursu o razvoju te zemlje’. Šta to konkretno znači?

Da, to je velik posao jer smo usamljeni glas u tom pogledu. Nama promjena diskursa znači da vidimo mogućnost napretka i Hrvata i svih ostalih građana u BiH samo kroz osiguranje cjelovite i građanske BiH, kroz osiguranje pravednog modela ekonomskog razvoja zemlje, kroz asistenciju BiH u europskim integracijama, kroz osiguranje temeljne jednakosti svih njenih građana i kroz jačanje institucija zemlje. Mi ne vidimo da je sadašnji model adekvatan za bilo kakav razvoj. On zaustavlja zemlju u postratnom periodu i ne daje joj šansu da se razvoja kao mirnodopska zemlja. Ovaj model se bazira na ideji zaštite opstanka konstitutivnih naroda i njihovog teritorija, a pri tome onemogućuje bilo kakav opstanak svakog od članova tog naroda, sem onih koji su politički zaštićeni ili klijentelistički umreženi. To je ono što je jednako i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima i svim ostalima: nemogućnost osiguranja dostojnog života ako nisi dio „klike“.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO