Može li korona Milano učiniti boljim mjestom za život?

Star više od sto godina, narandžasti tramvaj, a koji je bio prvo prevozno sredstvo današnje metropole, nikada nije izbačen iz upotrebe (Ustupljeno Al Jazeeri)

Dok su se stanovnici ove italijanske metropole, proteklih meseci borili sa pandemijom u kojoj su se iznenada zatekli, mnogi stručnjaci su se istovremeno pitali, da li Milano može da iskoristi upravo tu priliku za izgradnju održive sredine za život  i zelenije budućnosti. Jedno od glavnih pitanja koje su mnogi postavili tada, bilo je na koji način će se rešiti saobraćaj u ovom gradu, a koji je pored industrije, jedan od najvećih uzročnika zagađenja. 

Prema poslednjim podacima iz 2019. godine, italijanskog auto-moto kluba, u Milanu cirkuliše više od milion i 800 hiljada automobila, a što bi značilo da od deset građana, devetoro njih poseduje jedan automobil. Iako su njegovi stanovnici, svesni problema, a kada je u pitanju saobraćaj i zagađenje, retki su oni koji odustaju od svog omiljenog prevoznog sredstva. Međutim, tokom lockdowna, koji je intezivno trajao dva meseca u Italiji, i kada je ceo grad stao, a tada i njegova industrija, te saobraćaj, Milano je počeo da se oporavlja, njegov vazduh postajao je sve čistiji. A deo stanovništva koji je tokom zabrane kretanja, ipak morao da se kreće zbog nužnih poslova, pored bicikli ili motora, koristio je uglavnom gradski prevoz, posebno tramvaje, šinobuse ili autobuse, dok je metro tada još uvek bio rizičan zbog širenja virusa.

Milanski tramvaj, simbol grada i održivog razvoja

Star više od sto godina, narandžasti tramvaj, a koji je bio prvo prevozno sredstvo današnje metropole, nikada nije izbačen iz upotrebe. Stanovnici su ga oduvek smatrali jednim od prestižnijih vozila, što zbog svoje istorije, isto tako i zbog originalnog izgleda, te specifičnog enterijera. Međutim, pošto je isti dosta spor, a život u Milanu je veoma brz, samo stanovnici ne koriste ga tako rado. Dok s druge strane, turisti se vrlo često provozaju istim, kako bi doživeli svu autentičnost ovog grada.

Therese Redaelli, mlada vozačica jednog od tramvaja, kaže da joj je trebalo dosta vremena i truda da nauči da upravlja istim.

“Bila sam veoma ponosna što sam naučila da vozim jedno od prvih gradskih prevoznih sredstava u Milanu. Bilo je teško, jer je to vozilo koje ima  kompleksniji upravljački sistem. Međutim, shvatila sam, i to posebno tokom pandemije, da je upravo ovaj tramvaj, budućnost održivog razvoja, budućnost gradskog prevoza”, kaže Therese.

Ona takođe naglašava da je Milano posle karantina, postao mnogo bolji za život. “Ljudi su opušteniji, koriste alternativnija prevozna sredstva, poput bicikli ili električnih trotineta, imaju više poštovanja prema prirodi, ambijentu, svom gradu”.

Istog je mišljenja i Benedetta Ruggeri, CEO agencije za komunikaciju i marketing BBrand, koja se rado vozi ovim tramvajem, a koja smatra da  je upravo pandemija i blokada grada, ostavila prostora za razvoj novih i alternativnih ideja, a kada je u pitanju mobilnost.

“Čini se kao da je ovaj virus doprineo većem razvoju ekološke svesti kod samih građana, te nas orijentisao na razmišljanje da je upravo tehnologija opcija za bolju i čistiju planetu. Putem jednostavne aplikacije, možete iznajmiti električne skutere, trotinete ili automobile, koji su sada po celom gradu dostupni za iznajmljivanje”, kaže Ruggeri.

Kada tragedija postane mogućnost

Mnoge studije dovode u direktnu vezu zagađenost najrazvijenijeg italijanskog grada i eksponencijalno širenje virusa. Zapravo, geografska pozicija Milana, ravnica u kojoj se nalazi, te Alpi koje ga okružuju, sprečavaju recirkulaciju vazduha, a što kako naučnici tvrde, ide u korist virusima.

Još jedan od faktora, je svakako i činjenica da ova metropola važi za jedan od važnijih biznis centara u svetu, te je veliki promet ljudi svakako doprineo još bržem širenju korone virusa.

Alessandro Miani, profesor na odseku za zaštitu životne sredine na milanskom univerzitetu, kaže da je Italija jedna od prvih zemalja po broju umrlih zbog posledica zagađenja vazduha. Čak više od 70 hiljada ljudi godišnje umre od posledica zagađenja vazduha, što je duplo veći broj u odnosu na broj umrlih ljudi od korona virusa.

“Zahvaljujući koroni, za samo nekoliko meseci uspeli smo da sagledamo, koje su posledice čoveka, kada je u pitanju zagađenost planete. Nadamo se da ovaj period koji sledi, jeste taj kada će se više pažnje posvetiti ambijentu, pre svega od strane institucija i politika”, kaže profesor Miani.

Upravo iz tih razloga, lokalne vlasti u Milanu su odmah nakon lockdowna,  predstavile projekat, u kojem se planira skoro 30 kilometara novih biciklističkih staza, prelazak na električna vozila, kada je u pitanju gradski prevoz, kao i sadnja šest miliona novih stabala, što je i ranije bilo predviđeno projektom “Urbane Šume”, a čiji je ideator poznati arhitekta Stefano Boeri.

On smatra da bi veliki gradovi u budućnosti trebalo drugačije da izgledaju, tj. da vremenom postanu kao neka vrsta arhipelaga sastavljenih od malih sela tj. delova grada prepunih zelenih površina, parkova, pametne i održive arhitekture.

“Situacija i tragedija u kojoj smo se zatekli, mogla bi da nam pomogne da konačno shvatimo da su promene moguće”, kaže Boeri.
Međutim, postoje i ona stanovišta u kojima se smatra da velikih pomaka ipak neće biti.

Kulturološke promjene i konkretna politička rešenja

Poznati milanski umetnik, aktivista i street artist Giacomo Spazio živi u centru grada i uglavnom pešači, a za ostale potrebe koristi isključivo gradski prevoz.

On smatra da kada je u pitanju održivi razvoj, zeleniji i čistiji grad, da velikih promena neće biti, s obzirom da je za poslednjih trideset godina video svoj grad kako se radikalno menja, ali u smislu gradnje i sve većeg broja automobila.

“Virus je doprineo najviše tome da Milano postane još skuplji grad. Navike ljudi nisu se previše promenile. Još uvek je mali procenat ljudi koji biraju alternatvna prevozna sredstva u odnosu na sopstveni automobil. Jednostavno, potrebna je kulturološka promena”, kaže Spazio.

Novinar Luca Steinmann koji je za vreme karantina odlučio da koristi isključivo bicikl, smatra da je još uvek rano govoriti o promenama, ali i dodaje da one moraju poteći od konkretnih političkih rešenja, koje trenutno ne postoje, kao i od inicijativa institucija, a koje će građani slediti.

Zelena revolucija post Covid

S druge strane, nadležni veruju da će Milano do 2030. godine postati jedan od najzelenijih gradova u Evropi. Postoji i plan za realizaciju istog. A gradonačelnik Milana, Giuseppe Sala, kao predstavnik grupe “C40 Cities Climate Leadership Group”, a koja se već godinama bori za smanjenje emisije štetnih gasova u atmosferi, uputio je nedavno  pismo i apel predsedniku Evropskog parlamenta Charles Michelu, u kojem zahteva finansiranje samo onih projekata koji idu u pravcu ekološke održivosti.

Osnovna ideja, kako tvrdi gradonačelnik Sala jeste da se postignu „zelene“ promene u političkim izborima nakon pandemije.

“Gledajući u budućnost, naše ambicije jesu da oporavak bude brz i baziran na ispravnim rešenjima. Cilj nam je pre svega osigurati da društvo koje izlazi iz ove krize bude bolje, tvrdi gradonačelnik Sala.

Međutim ne smemo zaboraviti takođe da se Milano, zajedno sa Kortinom priprema za zimske olimpijske igre, a koje će ugostiti 2026. godine. Projekat koji predviđa velika finansijska ulaganja, od kojih će ovaj grad sigurno profitirati. Iz tog razloga, mnogi aktivisti ipak veruju da će milanska renesansa post-Covid biti sve drugo, samo ne ekološka.

Izvor: Al Jazeera