Šta BiH konkretno čini da spasi stećke?

Stećci su uvršetni na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine (EPA)

Čak i u svakodnevnim razgovorima mnogi se u Bosni vole hvaliti kulturnim naslijeđem i kulturnom raznolikošću zemlje, ali svi ti koji s ponosom, lažno ili iskreno govore o prošlosti zemlje, vjerovatno ne znaju u kakvom se stanju te dragocjenosti danas nalaze.

Posebno je uočljiv nemaran odnos koji imamo prema stećcima, kamenim govornicima srednjovjekovne Bosne, kako im mnogi vole laskati i tepati. A istina je da čak i kameni svjedoci polako nestaju, postaju neprepoznatljive amorfne kamene gromade sa kojih nestaju ukrasi, slikarije i reljefi. I to sve u slučajevima kada nisu predmet potpune destrukcije i uništavanja, što ni danas nije rijetka pojava.

Za mnoge, koji drže do srednjovjekovne baštine činjenica da su stećci uvršteni na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine bila je vijest za koju su vjerovali da će promijeniti odonos prema tom dijelu kulturnog naslijeđa. Ali, i toliko godina nakon što je svjetska kulturna javnost prepoznala njihovu vriijednost stećci i dalje stoje rasuti po zemlji, nezaštićeni i podložni uništavanju.

Odnos nepromijenjen

To što je svjetska kulturna javnost stećke prepoznala kao neupitnu vrijednost ne znači da se u BiH nešto bitno promijenio odnos prema njima, kaže stručnjak za stećke Gorčin Dizdar.

“Uvrštavanje 20 nekropola stećaka s područja Bosne i Hercegovine na UNESCO listu svjetske baštine nažalost gotovo nimalo nije promijenilo odnos prema ovim jedinstvenim monolitnim skulpturama. Većina ovih lokaliteta je u veoma lošem stanju, bez ikakve zaštite, signalizacije, promocije itd. Ista je situacija i sa stotinjak lokaliteta koji su proglašeni nacionalnim spomenicima BiH, kao i stotina drugih koje nemaju nikakv pravni status”.

I one nekreopole koje su adekvatno tretirane zaštićene su zalaganjem lokalnih zajednica, pojašnjava Dizdar dalje:

“Postoji mali broj izuzetaka, tj. nekropola koje su donekle adekvatno zaštićene i obilježene, a oni su rezultat zalaganja općinskih vlasti ili lokalnih zajednica. Iz tog razloga me uopće ne iznenađuje činjenica da se redovno dešavaju slučajevi skrnavljenja ili uništavanja nekropola – toga, vjerovatno, ima još mnogo više, ali s obzirom na često zabačene i nepristupačne lokalitete na kojima se nalaze stećci javnost nikada ne sazna za njih”.

Nerazvijena svijest

Veliki je problem i što javnost gotovo da i nema razvijenu svijest o vrijednosti stećaka kaže Dizdar, a predmet interesovanja postaju samo onda kada su pobjekat nekih etnonacionalnih sporenja.

“Mislim da je svijest o globalnom kulturno-historijskom značaju stećaka veoma niska. Kao i druge teme iz naše kulturne historije, stećci su najčešće važni samo kada se raspravlja o njihovoj navodnoj pripadnosti samo jednoj od današnjih bosanskohercegovačkih etnonacionalnih kategorija. Inače, osim par izuzetaka iz akademske zajednice i nevladinog sektora, na proučavanju i promociji stećaka se ne radi ništa. Kako onda očekivati da javnost razvije bilo kakvu svijest o njihovom značaju?”, pita se Dizdar.

Ono što frapira jeste činjenica da se čak ni klauzule nominacijskog dosijea UNESCO-a ne sprovode u djelo otkriva nam Dizdar. To najviše govori o tome kakav odnos institucije države imaju prema stećcima i taj odnos se kreće od nezainteresovanosti do potpune ignorancije njihovog postojanja.

“Sastavni dio nominacijskog dosjea stećaka za status UNESCO svjetskog naslijeđa čini i veoma detaljan i kvalitetan plan rukovođenja. Koliko ja znam – a volio bih da me neko ispravi ako to nije istina – realizacija ovog plana nije ni počela. Naprimjer, jedan od prvih predviđenih koraka jeste imenovanje lokalnog rukovodioca svake nekropole. Sasvim slučajno, preko ličnih kontakata, znam da su za neke lokalitete imenovani rukovodioci, ali oni nisu dobili nikakve instrukcije o njihovim zadacima, niti provode bilo kakve aktivnosti. Javnost nije informisana o tome ko su ove osobe, na koji način su izabrane, da li su kvalificirane za te pozicije itd. Tako da, nažalost, jedini zaključak jeste da institucije ne čine ništa, odnosno veoma malo na zaštiti, konzervaciji i promociji stećaka. Ponavljam, bio bih veoma sretan kada bi se pojavio demanti predstavnika bilo koje institucije na ove tvrdnje!”.

Svjedoci prošlosti

Po mišljenju mnogih stručnjaka koji se bavi historijom kulture stećci predstavljaju najzanimljivije i najoriginalnije naslijeđe kulture u ovom dijelu Evrope, jer svojim postojanjem i trajanjem svjedoče o prisustvu jednog potpuno drugačijeg poimanja života i svijeta.

To je i razlog više da se odnos prema stećcima promijeni iz korijena, da se u ophođenju prema njima počne uvažavati mišljenje stručnjaka, da se sve lokacije na kojima se nalaze zaštite, da se konzerviraju i da se u jednom interaktivnom gazdovanju tim naslijeđem javnost uključi kao partner i saveznik.

Sve dok se ta svijest ne promijeni stećci će stojati razbacani po Bosni da svejdoče ne samo o slavnoj historiji zemlje nego i nemaru s kojim se danas odnosimo prema njima.

Izvor: Al Jazeeera