Tinejdžerica u borbi protiv izraelskog aparthejda

Ben-Abba: Ne smijemo biti nijemi posmatrači društva (Screenshot)
Ben-Abba: Ne smijemo biti nijemi posmatrači društva (Screenshot)

“Ne u moje ime”, glasno je rekla devetnaestogodišnja Izraelka Atalya Ben-Abba nakon što je počela propitivati vojne prakse svoje zemlje i shvatati šta se zaista događa u izralesko-palestinskom sukobu.

Vođena prvenstveno svojom savješću, Atalya se, uprkos političkom neslaganju svoje porodice i ličnim brigama, hrabro suprotstavila ideologiji i sistemu, zbog čega je skoro četiri mjeseca provela u vojnom zatvoru. No, od borbe za istinom i pravdom ni u jednom trenutku nije odustala, a na tom putu postala je simbol otpora, motivirajući druge mlade osobe u svom okruženju da preispitaju vlastite političke stavove i vođeni njenim primjerom pronađu snagu za promjene.

“Uglavnom sam o tome počela razmišljati zbog brata koji je dvije godine srednje škole završio u BiH, gdje je promijenio svoje poglede na svijet. Od njega sam prvi put čula za okupaciju Zapadne obale, a zbog njegovih rasprava sa roditeljima počela sam razmišljati o trenutnoj situaciji i preispitivati svoje viđenje Izraela i Palestine. Nakon toga sam poželjela da saznam više i sama donesem zaključke”, kaže Atalya u razgovoru za Al Jazeeru.

“Mislim da ja nisam jedina koja se bori za bolje društvo, ali su se stvari odvijale tako da je moja priča jednostavno došla u fokus. Kako su godine prolazile sve više problema u društvu sam počela uviđati i mislim da sam se u toj svojoj borbi za promjene sve više udaljavala od uobičajenih društvenih normi. U srednjoj školi sam uvijek ja bila ta koja se svađa sa svima, pokušavjaući ih natjerati da na stvari gledaju iz drugog ugla. Uvijek sam bila na drugoj strani, tako da je odbijanje služenja vojnog roka bio samo još jedan korak u borbi protiv nepravednih društvenih normi”, dodaje.

Autsajder

U izraleskom društvu vojska je sveprisutna i veoma dominantna, a služenje vojnog roka obavezno je za sve građane, osim Arapa, starije od 18 godine. U Izraelu, priča nam, to nije nešto o čemu razmišljate i premišljate se, jer većina mladih jedva čeka taj “obred zrelosti”. Oni koji to odbiju uglavnom završavaju u vojnom zatvoru gdje je Atalya 2017. godine provela 110 dana.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Javno mišljenje je da je logično da svi idu u vojsku. Kada čujete da neko ne želi da ide u vojsku, to je šok za vas, jer vas cijeli život uče da je vaša obaveza da služite svom narodu i državi. Upravom tom retorikom – da ako ne služite svojoj zajednici, onda i niste dio nje – vrše pritisak na mlade ljude. Strah je također jedan od instrumenata kojim vrše pritisak pa forsiraju ideju da moramo ići u vojsku kako bismo zaštitili sebe i svoje najbliže od neprijatelja. Zbog toga većini nije logično zašto ne biste željeli ići u vojsku”, pojašnjava.

Bliskim ljudima iz njene okoline bilo je teško da prihvate njenu pobunu protiv sistema, priča nam, priznajući da se i sama plašila za svoju budućnost.

“Bila sam uplašena da će me ljudi gledati kao autsajdera, da neću imati prijatelje i  mjesto kojem pripadam. Ljudi jednostavno žele da pripadaju negdje, u ljudskoj prirodi je da budu dio zajednice. Teštko je opisati sve te osjećaje i emocije, cijeli doživljaj unutarnjeg previranja je jako težak. Mislim da ja čak i nisam mislila o posljedicama mog odbijanja službe, ja sam samo željela da se moj glas i moje mišljenje čuje. Tek nakon zatvora sam shvatila kakav je to utjecaj imalo na moj život, na etiketiranje u društvu”, ističe.

Borba za istinske vrijednosti

U međuvremenu su se stvari, kaže nam, na neki način relaksirale i promijenile nabolje. Njena pobuna i borba su velikim dijelom utjecale na prihvatanje nesluženja vojske, no od građana se i dalje očekuje da na neki način služe zajednici u kojoj žive.

“Ja sam dala svoj doprinos zajednici tako što sam dvije godine bila u Civilnoj zaštiti, radila sam u prihvatilištu za tinejdžere beskućnike. Kada ljudi čuju da sam ipak služila zajednici, na neki način me opet prihvate u društvo. Međutim, mislim da je to i dalje problem, ta ideja da moraš da služiš zajednici, da budeš pasivni element u društvu. Moje mišljenje je da svi moramo biti aktivini i da svako od nas treba da misli i djeluje kako bi društvo bilo bolje. Moramo biti više kritični i progresivni”, smatra.

Na pitanje da li bi, sa ove vremenske distance, nešto napravila drugačije, Atalya kaže da bi sigurno bila mnogo hrabrija.

“Voljela bih da sam bila hrabrija, jer bez obzira na to koliko je teško ili strašno javno iznositi svoje stavove, ako stvarno želimo nešto promijeniti, moramo to uraditi, bez obzira na posljedice”, naglašava.

“Ja razumijem da ljude nekad ne zanimaju ni politika, ni socijalna pitanja, ali je to jako opasno. Ukoliko nas nije briga, ukoliko ne obratimo pažnju, neki glasniji i ambiciozniji ljudi sa zlim namjerama mogu preuzeti upravljanje i u vaše ime uraditi grozne stvari. Zato vjerujem da je dužnost svakog pojedinca da ne bude nijemi posmatrač društva, već da aktivno učestvuje i bori se za prave vrijednosti”, poručuje Atalya.

‘Ne u moje ime’ na AJB DOC-u

Atalyjina borba za promjene dokumentovana je filmom Ne u moje ime (Objector) koji će biti prikazan u sklopu Takmičarskog programa Trećeg AJB DOC Film Festivala u nedjelju, 13. septembra, u 18 sati. Film će, putem oficijelne festivalske stranice, biti dostupan za gledanje naredna dva dana.

Film je režirala američka rediteljica Molly Stuart prema scenariju Amitaija Ben-Abbe, brata glavne protagonistice, koji je u razgovoru za Al Jazeeru ispričao kako je prvobitna ideja bila da naprave kratki dokumentarni film koji prikazuje dešavanja koja su dovela do njenog hapšenja.

“Nakon što je taj kratki film nagrađen na festivalima širom svijeta, uspjeli smo sakupiti sredstva i snimiti cijelu priču – od odluke da ne ide u vojsku, preko zatvaranja, do njene transformacije u lidera jednog novog pokreta u Izraelu”, kaže Amitai Ben-Abba.

“Nadamo se da će naš film i Atalyina priča biti snage i inspiracija drugim mladim ljudima da se odupru lošim nametnutim društvenim normama. Ona je svojim primjerom inspirisala i animirala druge, te pokrenula nešto što eventualno može prerasti u politički pokret koji će se boriti za prave ljudske vrijednosti. Ali moramo znati da ni Atalya nije bila sama u svojoj borbi, ona je inspiraciju dobila iz historije, iz brojnih drugih primjera borbe protiv aparthejda, a snagu i podršku iz svoje okoline porodice i bliskih prijatelja. Mislim da je to jako važno, jer jedna osoba može biti lider, ali ne može sama promijeniti sistem.

Trenutno se širom zemlje održavaju protesti protiv Netanyahua i njegove vlade. Upravo su osobe potput Atalyje, odnosno lideri ovakvih protesta, na prvim linijama. Oni pozivaju da se istraži ubistvo autističnog palestinca Eyada Hallaqa koje je izvršila policija, a koje je posljedica aparthejda kojeg je ova vlada uspostavila. Budući da na ovim protestima možemo vidjeti mnogo mladih ljudi rekao bih da sam optimističan da stvari mogu krenuti nabolje”, zaključuje Ben-Abba.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO